Massacre – Back From Beyond
Helly Cherry
Da li ste u potrazi za old school death metalom? Ne za onim stilom stare škole koji je stara škola samo u nazivu, niti za muzikom bendova koji manje više uspješno oponašaju te prošle dane, već za muzikom koja jeste stara škola, za muzikom koju kada čujete jednostavno osjetite svakim dijelom tijela da je to-to, i da nema što dalje da se kopa, a opet, da nije isforsirana i blijeda evokacija prošlih vremena? Da li ste u perpetualnoj potrazi za kvalitetom, energijom, jačinom, tvrdoćom i ubitačnom svirkom? Eto vam novi Massacre koji donosi sve ove elemente podmlađene odličnom produkcijom.
Bio sam dosta skeptičan na vijesti da ponovo rade i nisam očekivao da će bend uraditi išta iznad pukog pristojnog albuma, jer, budimo realni, ljudi su na samo par godina od pete decenije života i nakon svih tih godina na sceni, pa i najvećim entuzijastima pomalo dosadi svo ratosiljanje i Maršali na desetki. Međutim … ah, kako je ovo međutim ponekad lijepa riječ … iako Massacre sa „Back From Beyond“ ne donose ni trunku novina u stilu ili sviranju, pobogu, oni komponuju i sviraju nevjerovatno dobar i efektan death metal. Gruv koji su uspjeli da zauzdaju na „Back from beyond“ je iznad svakog očekivanja. Kada uporedite današnji Massacre, i gro mnogo mlađih bendova koji se trude da zvuče kao neko drugi, Massacre ih prestižu za deset glava (ovo je generalna priča i naravno da ne govorim o apsolutno svim bendovima i naravno da priznajem odličan rad jednog dijela mladih bendova, u koje uključujem i domaće snage koje najviše možete čuti pod Miner records zastavom).
Album otvaraju sa odličnom „As we wait to die“ i nakon sporijeg uvoda (tačnije na 1:52 pjesme), kreću u sveobuhvatnu opsadu i desant na sva čula slušaoca. Upravo od tog momenta, slušaocu postaje jasno da je ovo jedna posve drugačija životinja. Nešto novo i uzbudljivo i nešto što se nije čulo već neko vrijeme. Nema pretjerivanja u brzini, glas pjevača je idealno prilagođen i razgovjetan, ritmika je ubitačna i najjači adut albuma a produkcija je vrlo prirodna. Tačno se vidi da su Massacre htjeli da snime jedan jednostavan, ali jak album, album koji pomjera muzikom, bez ikakvog igranja pravcima ili obaranjima rekorda i u toj namjeri su uspjeli u potpunosti.
Do kraja albuma je jasno da su Massacre bend koji predvodi, a ostali su „iza“. Nije to ništa loše. Nije to omalovažavanje drugih bendova i ljudi. To je samo još jedno priznanje njihovom odličnom radu.
Nikola Franquelli
Bio sam dosta skeptičan na vijesti da ponovo rade i nisam očekivao da će bend uraditi išta iznad pukog pristojnog albuma, jer, budimo realni, ljudi su na samo par godina od pete decenije života i nakon svih tih godina na sceni, pa i najvećim entuzijastima pomalo dosadi svo ratosiljanje i Maršali na desetki. Međutim … ah, kako je ovo međutim ponekad lijepa riječ … iako Massacre sa „Back From Beyond“ ne donose ni trunku novina u stilu ili sviranju, pobogu, oni komponuju i sviraju nevjerovatno dobar i efektan death metal. Gruv koji su uspjeli da zauzdaju na „Back from beyond“ je iznad svakog očekivanja. Kada uporedite današnji Massacre, i gro mnogo mlađih bendova koji se trude da zvuče kao neko drugi, Massacre ih prestižu za deset glava (ovo je generalna priča i naravno da ne govorim o apsolutno svim bendovima i naravno da priznajem odličan rad jednog dijela mladih bendova, u koje uključujem i domaće snage koje najviše možete čuti pod Miner records zastavom).
Album otvaraju sa odličnom „As we wait to die“ i nakon sporijeg uvoda (tačnije na 1:52 pjesme), kreću u sveobuhvatnu opsadu i desant na sva čula slušaoca. Upravo od tog momenta, slušaocu postaje jasno da je ovo jedna posve drugačija životinja. Nešto novo i uzbudljivo i nešto što se nije čulo već neko vrijeme. Nema pretjerivanja u brzini, glas pjevača je idealno prilagođen i razgovjetan, ritmika je ubitačna i najjači adut albuma a produkcija je vrlo prirodna. Tačno se vidi da su Massacre htjeli da snime jedan jednostavan, ali jak album, album koji pomjera muzikom, bez ikakvog igranja pravcima ili obaranjima rekorda i u toj namjeri su uspjeli u potpunosti.
Do kraja albuma je jasno da su Massacre bend koji predvodi, a ostali su „iza“. Nije to ništa loše. Nije to omalovažavanje drugih bendova i ljudi. To je samo još jedno priznanje njihovom odličnom radu.
Nikola Franquelli