Radmilo Mićković, „Mleko i kukuta“, „Klub kulture Kragujevac“, Kragujevac, 2012.

Da živimo u antičkom vremenu, cenzori bi zbog ove zbirke aforizama i Sokrata iz Rače osudili zbog kvarenja omladine („Nevini, jebite se“). Ali, za razliku od Grčkog Sokrata, ovaj, naš, savremeni se nije zaustavio na tome. On piše istinu i o vojsci i o državi, političarima, demokratiji... Ovaj Sokrat zna šta zna i to što zna i govori, ali što reče A.G. Matoš:„Ljudi praštaju sve osim iskrenosti“. Zbog toga je grčki Sokrat osuđen na smrt ispijanjem kukute.

Otuda i ovaj naslov Mićkovićeve nove zbirke aforizama „Mleko i kukuta“. Ovaj Sokrat, za razliku od svog prethodnika koji je nastradao od kukute, svakodnevno pije otrov u malim dozama. On u svojim aforizmima krije mleko i kukutu. Njegovi aforizmi su za jedne lekoviti, za druge smrtonosni. Ovi lekoviti (smeh je lek!) namenjeni su upravo onima kojima i sam autor pripada – običnom narodu. Narodu koji mašta o demokratiji kao vladavini tog istog naroda, o Srbiji u Evropi, o boljem standardu... Nažalost, Mićković kao prorok, budi taj uspavani narod istinom. Kažemo „nažalost“ jer narod ne voli iskrenost. On im „mlekom“ otvara oči, pa kaže: „Demokratija – tiranija prosečnih“, „Na putu ka Evropi, pukao nam je branik otadžbine“, ili: „Ćerka mi je diplomirala pre vremena. I danas, na buvljaku prodaje brzu hranu“.

Oni drugi, kukutom začinjeni aforizmi u ovoj knjizi, imaju primat. Nije potrebno
citirati aforizme, dovoljno je navesti pojedine podnaslove i veoma lako protumačiti kome su ti aforizmi namenjeni: „Gde je srpski jezik, tu su i ostali organi“; „Oj Apise, Apise, dođi osevapi se“, ili: „Psi rata, bacite kosku!“.

Pored erotskih aforizama, koji mogu „pokvariti“ omladinu, u ovu zbirku Mićković je uvrstio i, kako ih on naziva, „Duhovne munje“, u kojima najviše pokazuje Sokrata u sebi: „Jaka ljudska misao je kao svetleća raketa. Ona se zariva u tamu ljudskog poimanja“.
Nećemo biti filozofi ako kažemo da su Mićkovićevi aforizmi duhovni geleri. Ne, nisu bombe, jer gde bomba padne, tu ne ostaje ništa. Oni su geleri koji večito ostaju zariveni u mozgu čitaoca.

Nemojte se iznenaditi, ako uskoro vidite još jednu novu knjigu aforizama ovog autora.

To će biti znak da je Sokrat još uvek živ, ali, nažalost, i oni kojima je on namenio – kukutu.

Igor Braca Damnjanović DIB