Kraj sveta je zanimljiva ideja, bar dovoljno da bi joj Holivud dodelio jednu nišu u svojoj industriji šljama. Šta kraj sveta predstavlja svima nama? 
Znajući kako većina ljudi reaguje kada izgubi najobičniji mobilni telefon, odgovor se sam nameće. Tuga, bes, strah, refleksija, i isplivavanje na površinu primalnih impulsa na koje smo svi zaboravili, gledajući najnovije Facebook statuse, proždirući fast food i brinući o stanju naše ekonomije. Ostati čitav je teško u svetu modernih komunikacija i globalizma, ali zamislite šta bi vam sve prošlo kroz glavu kada bi vam neki manijak zavitlao sekirom oko iste. Neprijatna slika? To je ono što donosi pad svih sistema podrške koji nas čine dovoljno zaboravljenim da i ne primećujemo stvaran svet oko nas. A on je gadan, verujte. 
Ipak, i rađanje je, pa ne odustajemo od prirodnog načina reprodukcije zarad, npr, kloniranja. Možda je tako nešto ipak potrebno, novi reset na tajmeru globalnog vremena, i neka nova filozofija koja će nas voditi ka novom vrlom svetu, ili nečemu nalik na njega. Ja, doduše, verujem u moć masovne panike i kolektivne paranoje, jer da nije iste, hrišćanstvo bi bila davno zaboravljena bajka, i verovatno bi do sada vozili spejs šatlove do Marsa i nazada u okviru nedeljnih turističkih obilazaka. Stoga, i nije teško zamisliti neku vrstu globalne apokalipse, iako nije jasno ko ili šta bi je pokrenulo, i šta bi bili rezultati i posledice iste. Jedno je sigurno, neke nove grupe bi se pojavile, zahtevajući potvrdu prava da vladaju i sprovode svoju volju nad drugima, a to, verujem, ne bi prijalo baš svima.

Ilija Đurđanović