Godina izlaska: 1998
Režija: Todd Solondz
Scenario: Todd Solondz
Glumci: Jane Adams, Jon Lovitz, Philip Seymour Hoffman...

Sin:"Da li bi ikada jebao mene?"
Otac:"Ne... izdrkao bih umjesto toga."

Malo režisera može prizvati toliko različitih emocionalnih reakcija kod svoje publike kao što je to napravio moderni američki režiser Todd Solondz sa svojim veoma kontroverznim djelom Sreća. Film koji će zbuniti svakoga, pa i one kojima se dopada, jer će izazvati raličite načine gledanja na njega. Je li ovaj film prikaz očajne ljudske tuge? Ako jest zašto se onda smijemo? Je li ironična komedija? Zašto onda tolika obzirnost prema ovim usamljenim ljudima? Je li ovo film o pokvarenošću? Jeste, ali zašto nas onda tjera da s nelagodom sumnjamo da ti pokvareni ljudi samo traže ono što mi svi tražimo, samo s manjkom uobičajenih moralnih predstava? Film koji gleda u ponor ljudskog očaja, ali nam daje naznake da njegovi likovi i nisu toliko groteskni izuzeci, nego ustvari matica ljudskosti. Sreća je film o zatvorenim vratima tj. zatvorenim vratima stanova, spavaćih soba i podsvjesnti. Postoji mnogo ljudi koji nađu ljubav i ispunjenost, ali oni naravno nisu u ovom filmu.
Teško je ukratko opisati šta se sve odvija u ovom filmu, koji ima prvoklasnu glumačku ekipu, uključujući Dylana Bakera, Philipa Seymoura Hoffmana, Bena Gazzaru, Lare Flynn Boyle, Camryn Manheim i Jona Lovitza. Oni i režiser nas vode na teritoriju na koju se malo ko usuđuje (ili želi) otići. Jedna od najupečatljivijih scena filma je ona u kojoj otac svom jedanaestogodišnjem sinu na potpuno iskren i indeferentan način odgovara na pitanja o svojim činovima pederastije.
Sreća se vjerovatno može najbolje opisati kao optužba protiv moderne američke porodice i prigradskog života koja sugerira da perverzija vreba iza svakog ugla, unutar četiri zida svake porodice. Solondz koji se razvija u postmodernističkog i uznemirenijeg Woody Allena, je preuzeo ovu možda pretjeranu ideju kao svoju kinematografsku vjeru. Naravno s uspjehom, djelimično zato što odbija svojim nesavršenim likovima dopustiti da se razviju u domenu jednodimenzionalnosti.

Šime