Sacha Baron Coen je još jednom sam sebe nadmašio, ali ko je uopšte tačno on, i šta ovaj film poručuje? Možda da smo svi isti, ali neke stvari je ipak pored te univerzalne poruke teško progutati, naročito kada u istom filmu nazivate Dika Čejnija diktatorom, propagirate anti-propagiranje, ulazite u korene ljudske zadrtosti, a u poslednjem velikom govoru pokazujete kako i koliko su tiranija i zapadna demokratija slični na sistemskom nivou. Naravno, javiće se gomila poluartikulisanih povika protiv takvog stanovišta, naročito na naturalizovanom zapadu (gde pripada i ova naša Stradija), ali teško je ne smejati se šalama šalama koje su tako dobre da vas teraju da na tren bar zaboravite na ideološko stanovište posmatranja takvih težnji ovog filma.

Ipak, ovaj film boli, a jasno je i zašto, a to je jer je ljudsku prirodu tako teško promeniti, tako teško učiniti istinski civilizovanom i neuprljanom.
Možda je kod ranijih radova bilo lakše da se proguta uvreda, jer kada je priča govorila o drugim, manje internacionalizovanim temama od rata protiv terorizma i američkog “demokratizovanja“ sistema koji smo osetili i na svojim kožama, bilo je lakše odbaciti istinsku pozadinu- ismevanje uskogrudosti, zatucanosti, ali i lažne moralnosti sa kojom Zapad plasira svoju ideološku i drugu agresiju prema “zaostalim’ nacijama (gde je propaganda samo izgovor za kulturni genocid pun stereotipizacije i repetativna CNN nacifikovanja javnog diskursa kroz suptilne apologizerske retoričke metode koje trebaju da nauče boljem sve koji preispituju The American Way).

E, sad, da li će vas ovo gore uopšte brinuti ili ćete prići ovom kao “još jednom filmu od onog što je stvorio Ali G-ja”, i nije toliko bitno jer je ovo jedan odličan film, naivan koliko i brutalan, a brutalan koliko i nuklearna eksplozija u gusto naseljenoj urbanoj oblasti(GLA style bitchez!) koja tera đubre da se ponovo rearanžira kao u onoj Heraklitovoj izreci. I sadrži odlično semplovanje pesme The Next Episode jednog čuvenog studijskog gangstera sa zapadne obale. I traje dovoljno kratko da ne smori svu decu i odrasle sa internet induced add-om. Pa šta više možete da poželite od filma, internet publiko koja verovatno već traži pogledom sledeći tekst za čitanje?

Ovo je priča koja je inspirisana Gadafijem, ali se može primeniti bilo gde u svetu: plakaćete(od smeha), smejaćete se rasističkim uvredama kao nikada do sada, i poželećete da u budućnosti nama vlada bar jedan totalitarni diktator dobroćudan kao Admiral General Aladeen. Ili možda ipak ne (ko se jednom opekao o vlast zna o čemu pričam).
Jihad!

Ilija Đurđanović