Inicijal (lat. initium, početak) je u grafičkom umeću istaknuto slovo koje oblikom ukazuje na početak novog reda u tekstu. Sadržajno neodvojiv od teksta, inicijal po toj funkcionalnoj nameni postaje dekorativno sredstvo pa zajedno sa zastavicom (vinjetom) i minijaturom čini iluminaciju knjige. Dok minijatura tumači tekst pomoću figura, pejzaža, arhitekture i simbola, te po svom karakteru slika spada u likovne umetnosti, dotle inicijal, stilski i tehnički vezan za zastavicu, zajedno s njome spada u oramente.
Najstariji primer potiče iz oslikanog rukopisa Petrogradske bede iz 731/46. godine. Na bazi geometrijskog antičkog alfabeta razvio se geometrijsko-biljni ili geometrijsko-floralni stil knjiške oranemtike. Na podrućju latinske knjige prvobitni obojeni geometrijski inicijal iskoristio je u merovinško doba ornitomorfne (ptica) i ihtiomorfne (riba) motive u kombinaciji s pleterom. U daljem razvoju igra fantazije dala je poseban značaj spoju zoomorfnih (životinjskih) elemenata s različitim oblicima pletera u tzv. životinjskom ili teratološkom (grč. Τέρας teras čudovište, neman) stilu.
Posebni pravci tog stila formirali su se u irskoj ornamentici (s keltskim motivima vitica i spirala) kao i u anglosaksonskim rukopisima, a posebno u langobardskoj, gde se bujni biljni motivi sa zlatnim i srebrnim kopčama i pršljenima prepliću s fantastičnim lavovima, zmajevima i psima, često uz antropomorfni motiv lovca, u crvenoj, žutoj i zelenoj boji. Preko karolinških rukopisa, bogato ukrašenih zlatom i srebrom, teratološki ornament prelazi u ostale evropske zemlje i čini osnovicu romaničkog ornamentalnog stila XI veka s različitim lokalnim varijantama.
Zajedno s imulinacijom južnoslovenski inicijal prošao je kroz sve stilske faze kroz koje je prošla slovenska rukopisna ornamentika: raskošni vizantijsko-geometrijski stil i paralelno s njim narodni fantastični tip, teratološki ili „čudovišni“ stil (cveta u XII i XIII veku), i neovizantijski stil s različitim pravcima pod uticajem zapadnih i istočnih stilova (začet krajem XIV veka, traje sve do kraja rukopisne knjige u XVIII veku).
Pred kraj XII veka, u vreme oslobađanja Južnih Slovena od Vizantije, javljaju se u slovenskoj knjizi na Balkanu novi umetnički pravci. Najznačajniji je romanički stil koji se ispoljio u inicijalima „Miroslavljevog jevanđelja“, najznačajnijeg spomenika dukljansko-humske minijaturne umetnosti. Njegovi inicijali-minijature, koji čine najbitniji deo čitave iluminacije rukopisa, po svom umetničkom tipu, po motivima i načinu njihovog oblikovanja kao i po njihovom odnosu prema tekstu, potpuno odgovaraju romaničkim uzorima južne Italije XII veka. Rađeni su perom i bojeni crvenom, žutom i zelenom bojom. Osnovu kompozicije čini bujna biljna vitica s fantasičnim lišćem i cvećem, koja izlazi iz zlatnih i srebrnih kopči, pređica i maski usred stabla; u njoj se prepliću figure životinja, ptica i ljudi, često u prizorima lova ili borbe s nemanima. Napuštena je veza dekorativne celine s okosnicom slova, te se inicijali pretvaraju u samostalnu kompoziciju, često s tendencijom da tumači tekst.
Danas je inicijal najčešće tek nešto veće slovo u tekstu. Ukoliko se i radi u „punoj lepoti“ radi se prema gotovom klišeu.
Priredila Tamara Lujak