Neda Mandić-Spasojević, Čuvari severa, str. 81, Tardis, Beograd, 2009.
Prevodilački rad Nede Mandić-Spasojević ostavio je dubokog traga u njenom stvaralačkom radu: jasan i precizan stil, odmerene rečenice, lišenost svih nepotrebnih opisa karakterišu roman Čuvari severa, koji je nedavno predstavljen u prostorijama Društva ljubitelja fantastike „Lazar Komarčić“ u Domu omladine u Beogradu. Prevodilački rad ostavio je, međutim i dubljeg traga u peru mlade autorke: izbor imena poput Isabel (umesto Izabela), „Erosion“ (umesto „Erozija“) i izraza poput 5. Zona (umesto Zona pet ili Peta zona), download ili catch, koji otežavaju čitanje i podsećaju na prevod a ne na delo domaćeg autora.
Stil pripovedanja, po jezgrovitosti i dinamici, u mnogome podseća na Agatu Kristi (Ubistvo u Orijent ekspresu), ali nas lišava dubljeg vezivanja i uživanja u reakcijama likova. Kako se radnja romana proteže na osamdesetak strana i kako dobro konstruisan zaplet već postoji, pravo razrešenje bi moglo da nas čeka u nekom od nastavaka romana. Ako bi se odlučila na taj korak Neda Mandić-Spasojević bi nam pružila odgovor na pitanje ljubavnog trougla: da li je Isabel Lens zaista rešila lično pitanje vezano za sudbinu njenog muža Pjera (ljubavni trougao u kojem se našla glavna junakinja komplikovan je koliko i svet u kojem živi - svet podeljen na zone i međuzone, svet koji koliko slobode daje toliko i uzima, kao uostalom i svaki stvarni ili izmišljeni svet), ali i bolji uvid u hladan svet budućnosti (ili paralelni univerzum) koji nas na žalost čeka.
Tamara Lujak