2.9.2010. Rovovi Niške Tvrđave
Sve je počelo pre tri godine kada je ekipa okupljena oko ovog festivala raskrčila i dovela u red rovove tvrđave i pretvorila ih u fin prostor za kojekakve aktivnosti. Pokrenuli su festival jedinstven u Srbiji po svom konceptu. U početku je akcenat bio stavljen na promociju interneta i svih njegovih fenomena a dešavanja su uključivala radionice, prezentacije, predavanja, projekcije,... Danas, „E-TVRDJAVA ima za cilj da tokom pet dana dešavanja na otvorenom prostoru skrene pažnju na fenomen, progresiju i povezanost Interneta sa svim sferama današnjeg života. Želi da promoviše mulitkulturalnost, multimedijalnu umetnost, tehnološke inovacije i spomenike kulture“. Za ove tri godine festival je rastao pa se danas bavi i muzikom, filmom i umetnošću.

U okviru umetničkog programa održavaju se vajarske, slikarske radionice, pozorišne predstave... Na izložbenom prostoru održava se 13 izložbi mladih perspektivnih umetnika! Važan deo E-TVRDJAVE je i internacionalni filmski festival FreeNetWorld. On je takmičarskog karaktera gde su prikazani filmovi pristigli putem Interneta iz celog sveta. Žiriranje je povereno mladim, kreativnim i poznatim umetnicima. Internet program obuhvata Wordpress, Facebook, E-media, E-biznis, Online marketing, Online PR idr prezentacije.

Muzički program, koji je ipak najposećeniji je organizovan na dve bine, a većinu učesnika čine muzičari iz Niša i regiona. Prva dva dana smo propustili a trećeg je bilo i zvanično otvaranje. Mi smo se obreli na živoj bini, „tuc tuc“ nas je manje zanimala heh.

Program je počeo prilično kasno ako mene pitate, u 22.30. Možda i ne bi bilo to toliko strašno da nije bilo jezivo hladno i da na programu nije bilo 11 bendova. Pa vi sad vidite do kad je to moglo da traje. Bitange smo propustili ali to vam je, skapiraćete, pank. Stižemo na KZP. Opet pank, ovoga puta malo siroviji, strit, oi, oi zvuk. KZP ima iza sebe jedan album i može se smaknuti sa neta tj nji’ovog majspejsa. Taj snimak je malo upeglan a bend uživo zvuči mnogo sirovije i mnogo moćnije. Opet ulične priče, kratki lako pamtljivi tekstovi i zajebavanje. Znači nema puno filozofije. Vidim da su stvari poput KZP, Privatizacija, Oi Oi Oi, Seksi momak postali mali hitovi. Iako danas malo drugačije gledamo na takav zvuk, mora se priznati da drugari sviraju ubedljivo i sa velikim m.... Pravimo pauzu i propuštamo Brainsick Spawns, Decokvaritelje i stižemo na Bitumen. Štajaznam, metal rdždž, brutalno ali nekako isto. Nije mi se dojmilo pa se uglavnom blejalo okolo. Repression Release je još jedan moderan talme bend. Iza sebe imaju dovoljno koncerata po gradu ali nekako ne mogu da se odredim. Meni taj zvuk nije baš blizak. Naked like the Newborn je čini mi se novi lokalni bend i ovo je kapiram prvi koncert. I, opet ja to ne pratim ali kapiram da su svirali svoje stvari što je za pohvalu za prvi nastup. I oni su mi bili zanimljivi jer se radi o modernom zvuku, ’ajde,... strpajmo to u neki death core screamo sa dva vokala (ovaj drugi je finiji, melodičan, ma znate već). Samo ih je u par navrata ozvučenje zezalo. Ostaje im da se malo bolje snađu na bini ali to dođe vremenom. Sve u svemu ima tu potencijala i ja bih obratio pažnju na ove momke. Zammti su bili sledeći. Ex Embrio Shpayz, ovoga puta u, kako oni kažu „obziljnijoj“ varijanti. Više nije to „rap-core“ ali nije ni trip hop kako su se (verovatno iz zezanja) samokrstili. Opet nešto eksperimentalniji pristup, majku mu, neki Tool, na momente lagan, na momente podivlja, na momente psihodelija sa gitara i vokal koji peva na srpskom (veliki plus) sa pevanjem koje me podseća na naricanje a tekst, bar one prve stvari, je nešto „(samo)preispitivački“. E, onda je zaista postalo neizdrživo hladno a i mase je bilo sve manje i manje. Odustajemo od drugih bendova i ja zaista ne znam koliko ljudi je dočekalo The People who stare at Goats, The Combs, i Plastic Sunday. People su bazirani na irskoj tradicionalnoj muzici ali nešto tvrđi sa dždž upadima. The Combs su pobedili na Plana Demo Festu, a Plasic Sunday su bili drugi na ovogodišnjoj gitarijadi. Poslednja dva benda su u modernoj indi, nju vejv, post pank priči, recimo.

Zaključak?
1. Lepo je videti da je u Nišu stasala nova generacija bendova i da smo posle jednog hevi metal talasa, gomile cover-tezga bendova dobili talas novih, moderniji, autorskih bendova. Možda to još uvek nije na odgovarajućem nivou ali majku mu, krenuli smo korak dalje, mrdnuli iz one čamotinje.
2. Ono što je propust organizatora po meni je početak koji je stavljen tako kasno. Kao da nisu imali u vidu koliko bendova treba da prođe. Tako je prvih nekoliko bendova gledo zadovoljavajući broj ljudi. Posle se masa smorila ili smrzla. Ovako obiman program je trebalo da počne recimo oko 20h i da se završi do 2-3.

Mi, tako izmrzli dovukli smo se do kuće i čekamo večeras nastavak priče.
Ah da, fotki nema, smrzli nam se prsti...