Crna Kuća je prostor u koji sam najviše puta kročila tokom svojih studija u Novom Sadu, verovatno mnogo više nego što sam posećivala svoj fakultet i predavanja (mama, tata, nemojte ovo da čitate). Bio mi je u komšiluku i tu su se uvek dešavali razni meni privlačni sadržaji, najčešće svirke bendova i izvođača koje ne bih imala prilike da čujem uživo nigde drugde, tj. za koje bih morala da putujem u druge gradove da bih ih čula. Crna Kuća, iliti CK13, je moj prozor u alternativnu scenu, moj "diler" kvalitetne alternativne muzike, od kog jedva čekam sledeću dozu. 

Četvrtka, 22.decembra, imala sam priliku da čujem devojku po imenu Nađa, koja je publici CK13 predstavila svoj prvi EP pod nazivom "Venus in Gemini". EP sadrži četiri pesme i može se preslušati na njenoj bandcamp stranici. Nađu sam srela par puta ali nisam mogla ni da pretpostavim da se bavi muzikom. Prijatno sam se iznenadila njenim izlaskom na binu, a još prijatnije iznenađenje izazvali su prvi tonovi uvoda/uvertire u ono što je sledilo zatim. Divan vokal, smirujuć, a prodoran toliko da drži pažnju i blago očarava dok jednostavne ali i kompleksne melodije proizvedene gitarom upotpunjuju čitav doživljaj neke sete koju ova muzika proizvodi. Nežni, ali i tužni tekstovi paraju srca ali ih svojom lepotom takođe i sastavljaju u prvobitni oblik, čineći ih jačim i snažnijim, omogućujući nam da se u njima pronađemo. Kroz njen nastup primeti se izvesna sentimentalnost i takva ozbiljnost da odaje utisak višedecenijskog umetnika i stvaraoca na kakvog se retko nailazi. Verujem da će Nađa, iako već ima izgrađen zvuk koji odgovara njenoj ličnosti, nastaviti da se traži po muzičkim sokacima i da ćemo imati prilike da slušamo te putešestvije. Novi album se očekuje 2017. godine. 

Setlista:
Intro
Saint
Someone New
Playground love (Air)
Drunk 
Venus in Gemini
 
foto: HC arhiv
Ana Ćurčin ne zahteva mnogo uvoda, ali želim spomenuti svoj prvi kontakt sa njenom muzikom: emisija Kozmic Blues na talasima Radio Kikinde, sigurno neke 2012/13. godine, i njena pesma "Cut Loose" skrenula mi je pažnju momentalno, nisam mogla da verujem da neko "naš" stvara tako divnu muziku. U međuvremenu sam uspela da je čujem uživo nekoliko puta i da taj utisak produbim. To se dešava i na ovom nastupu, kao kada se čita ista knjiga nekoliko puta u toku života i svaki put se drugačije doživljava, tako i Anina muzika dobija drugačije značenje sa svakim slušanjem, bilo ono uživo ili u okrilju svoje sobe. Ana je ovog puta nastupala sa svojim bendom, koji su njen miran i nežan zvuk doveli na novi nivo, ne menjajući njenu strukturu drastično, ali svakako solidno je obogaćujući, dajući joj posebnu dimenziju i dubinu. Emocije dolaze do izražaja kroz muziku, tekstove, Anin glas (i dok peva i dok priča, obraćajući se publici), njeno kretanje i držanje i sam njen odnos prema muzici koju stvara. Predivne melodije koje umiruju, uz introspektivne i outrospektivne liričke poduhvate koji čine da se pronalazimo i poistovećujemo sa njima, pravi su recept za soundtrack pronalaženja sebe. Folk rock, Americana, indie rock etc. doživljavaju neverovatnu simbiozu zahvaljujući ovim muzičarima, što im daje za pravo da se smatraju predstavnicima ovih žanrova na ovim prostorima. Ana se predstavila svojim albumom "Sketches of Belonging". 

Setlista
Someday 
Princess
Keep Quiet 
You Said 
Expectations 
Anxiety
Communicate
Can I
Ice cream 
I Turned 30
Unknown
Stay With Me
Famous Blue Raincoat (Leonard Cohen) 
Remain Calm
Alone
 
Tamara Fijat