Pre nekoliko meseci, dok sam gledao kako Vil Smit šamara Krisa Roka na dodeli Oskara, pomislio sam istu stvar kao i mnogi oko nas. „Kingpin je bio u pravu!“

Verovatno se pitate: „Ali kakve to veze ima sa Vilom Smitom?“ Ima i te kako. Objasniću vam zbog čega i zašto mislim da Vilson Fisk nije bio častan čovek, ali je imao časne ciljeve. Makar u prvoj sezoni Derdevila.

Kingpin je bio u pravu


Za početak pomenuću kako je Vilson Fisk potpuno drugačiji negativac nego ostali u Marvelom Univerzumu. Iskreno, Marvel nam je, godinama unazad, ponudio pregršt loših negativaca, naravno, i nekoliko savršenih. A sve savršene negativce je spajala jedna stvar: „Mogli smo da se posvetimo sa njima…“

Možda nismo mogli da se složimo sa načinima i pristupima, ali mogli smo da se saosećamo sa njihovim ciljevima. Od svih negativaca, Vilson Fisk je ponajviše, čovek. Vinsent D’Onofrio ga je opisao koristeći dve reči: čudovište i dete. Što je u potpunosti ispravno.

Često možemo reći da kada deca dožive strahovitu traumu, ona ne mogu sazreti na isti način, pogotovo ne mogu zaboraviti taj trenutak i napredovati u boljem smeru. Naravno, kod svakog trauma funkcioniše drugačije, no prethodnu rečenicu sam napisao da bismo bolje razumeli Vilsona Fiska.

On je stidljiv, nervozan, izbegava da gleda druge u oči. Takođe, veoma je pristojan, uvek se zahvaljuje, poštuje ljude koji žive u visokom društvu. Naročito je nežan kada je sa Venesom. U većini slučajeva, kada negativci pokazuju zlu stranu, deluje nam kao da uživaju u tome. Ali Fisk uvek zadržava taj deo u sebi. D’Onforio savršeno manifestuje mračnu stranu, bes kroz telesnu glumu, tikove, način na koji pomera ruke dok ga ispituju. Deluje kao da gledamo čoveka koji sve vreme pokušava da bude dobar, ali svet jednostavno zahteva od njega da bude loš.

U suštini, najviše se saosećamo sa njegovim krajnjim ciljem, jer on ne želi novac, niti da postane glavni kriminalac. On samo želi da ispravi grad u kom živi. Teži da stvori čist i prelepi Njujork i ne preza od toga da isprlja ruke da bi postigao svoj san. Naravno, spreman je da bude čak i previše okrutan prema drugima, ali u tom smislu se ne razlikuje previše od Meta Murdoka, tj. Derdevila (ne volim srpske prevode).

Obojica su prepametni, maltretirali su ih u detinjstvu i odrasli su u istom delu grada. Život im se iskomplikovao zbog organizovanog kriminala i obojica su nasilno izgubili očeve. I što je najvažnije, stvorili su istovetni san: „Da se obračunaju sa kriminalom koji im je uništio detinjstva.“

Ponajviše, obojica povređuju druge, s tim da Met Murdok uživa u prebijanju ljudi. Vilson, takođe, koristi nasilje da bi postigao svoj cilj, ali vidi se da mrzi to što radi. Možemo se identifikovati sa Vilsonom jer on ne teži ka tome da vlada gradom, već koristi novac i moć jer je svestan da su mu potrebni da bi ostvario to što želi.

U prvoj sezoni Daredevil-a, Vilson Fisk sarađuje sa četiri strane da bi obnovio svoj deo grada nakon devastacija koja su se desila u prvom filmu „The Avengers“ koji se odigravao u Njujorku. Iako se bitka u Njujorku i nije baš desila tamo gde on provodi vreme i živi, ali ajde, ostavićemo to scenaristi koji se nije previše udubio u detalje.

Insistira da svi podele novac podjednako, na pet delova. Čak i u kasnijim sezonama, ne koristi moć i novac da bi uživao i postigao egoističnu ideju da bude iznad svih, već da bi sačuvao grad. Vilson posmatra sebe kao drugačiju vrstu kriminalca, ali, i dalje, smatra da jedino njegova vizija može spasiti grad. Realno, možemo, bez problema, da kažemo da njegova ideja i nije toliko drugačija od svih političara, heroja, itd.

Neki od najvećih lidera i superheroja držali su se svog stava misleći da je on najbolji, iako kroz istorijsku prizmu, to i nije baš istina. Klasični primer je Kapetan Amerika koji nije želeo da potpiše Sokovijske dokumente koji bi dozvolili Ujedinjenim Nacijama da kontrolišu Osvetnike. Takođe, Kapetan Amerika je odlučio da ostavi svoj štit drugoj osobi i da se posveti svom životu, što je, isto tako, Vilsonov san. No, Kingpin posmatra grad u kom živi kao deo sebe, što je tragično, jer ga posmatra kao prljavo i bolesno mesto. Tako da, u njegovim mislima, ako može očistiti grad, može očistiti i deo sebe koji je ostao uprljan u prošlosti.

Vilson je živeo u Njujorku sedamdesetih godina, kada je grad bio u najgorem stanju, kako iznutra, tako i spolja. Visok kriminal, štrajkovi kompanija za čišćenje, gomila đubreta, požar u Bronksu; pričamo o vremenu kada su niže klase jedva sastavljale kraj sa krajem. Stoga, njegov otac odlučuje da se kandiduje u lokalu da bi mogao da se socijalno i finansijski uzdigne, tako što će se pridružiti istim ljudima koji su uništavali grad. Otac mu je ubacio u glavu jedinu lekciju, a to je da su ljudi siromašni, jer nisu dovoljno jaki da izađu i da se izbore sa svoje.

Stoga, Vilson Fisk je odrastao misleći da mora postati bolji čovek od svih. Možemo reći da veruje u izuzetnost pojedinaca, tj. da bi probrana grupa ljudi trebalo da vodi gomilu. Znate šta, većina superheroja iz Marvelovog Univerzuma dele istu filozofiju. Toni Stark je postao superheroj bez dozvole i znanja vlade Sjedinjenih Država. Osvetnici operišu bez supervizije, Toni je stvorio Ultrona, Kapetan Amerika je odbio da potpiše Sokovijske dokumente… Ma bili ste tu, i sami biste mogli da pomenete pregršt sličnih situacija.

Vilson Fisk je sigurno u pravu što se tiče jedne stvari, uvek će biti kriminala, kao i neravnopravnosti, i uvek će neko želeti da uzme ono što neko drugi poseduje. Možemo zaključiti da Fisk ne želi, u potpunosti, da zaustavi kriminal, jer kroz svoje replike i ponašanja nagoveštava da je neophodan. U suštini, Fisk želi da ostvari jedinstveni kriminal, gde se sve loše stvari ujedinjuju u isti sistem. Jer ako on uspe da kontroliše kriminal, na taj način može da ga iskoristi kao sredstvo da bi grad postao bolji. I što je najbitnije, spreman je da se žrtvuje da bi vodio nekontrolisanu masu svojim sistemom.

Vilson smatra da je jedina osoba koja može upravljati sistemom, jer drugi nisu sposobni da vide da žive u prljavštini. Stoga, se nikada ne mogu u potpunosti očistiti. Za razumevanje Vilsona Fiska, potrebno je ponoviti reč: čistoća, jer to je jedini način da razumemo ko je zapravo on. Želja da učini svet boljim je njegova najveća snaga, ali, takođe, najveća slabost, upravo zbog toga što njegova percepciju čistoće je nemoguće postići u realnom svetu.

Ideja mu je da pretvori grad u grandioznu iluziju perfekcije, što je dovoljno videti u njegovom životnom prostoru u kom dominiraju prave linije, savršenstvo oblika. On je upravo takav zato što ne razume lepotu nesavršenosti. Dovoljno je videti umetnička dela u njegovoj kući da bismo razumeli kakav je kao osoba. Omiljena slika mu je „Zec u beloj oluji“, koji predstavlja belo platno okruženo ništavilom. Dok je posmatra, može se napokon osetiti samo, osamljeno, po njegovim rečima.

Ali šta to zapravo znači? Kao i većina ljudi koji su proživeli traumatičan događaj, Vilson konstantno živi i proživljava tu situaciju. U njegovom slučaju, njegov odraz predstavlja dete preliveno krvlju koje samo što je ubilo svog oca. A sve ovo što smo nagovestili do sada, nas vraća na Vila Smita.

Prošle godine, Vil Smit je objavio memoare po imenu „Will“, u kom je otkrio mračnu stranu svog detinjstva. Njegov otac je fizički nasrtao na majku, a Vil je osećao krivicu zbog toga što nije mogao da je zaštiti od nasilja.

Kao što Vilson Fisk, dok posmatra svoj odraz, vidi okrvavljenog sebe nakon oceubistva, Vil, takođe, nosi sa sobom traumatizovano dete svakodnevno. Možemo istu situaciju porediti sa Betmenom, gde se Brus Vejn konstantno susreće sa trenutkom kada su mu ubili roditelje, stoga vidi sebe na licu svakog deteta bez oca i majke, siročeta. Vilsonov omiljeni dezert je onaj koji je jeo kao dete. Na mnoge načine, nikada nije odrastao, što se vraća na ideju da je zauvek ostao u godinama kada je doživeo traumu.

Ako uzmemo premisu da se naša budućnost zasniva na prošlosti, Vil Smit je odrastao plašeći se nasilja i osećao je krivicu zbog toga što nije mogao da zaštiti najvažniju ženu u svom životu. Da se vratimo dodeli oskara, ako pogledamo klip, možemo ga videti kako se trudi da se nasmeje na Kris Rokovu šalu. S obzirom da Džejda Smit pati od alopecije, koju je teško podnela, stoga, vidimo u klipu da se Vil Smit okreće ka njoj, primećuje da je šala zabolela i odjednom, on više nije čovek u svojim pedesetim sa uspešnom karijerom. Ne, on postaje dečak koji želi da zaštiti svoju majku. I zbog toga preuzima nasilje kao jedini način da zaštiti samog sebe, kao i svoju prošlost.

Baš zbog toga me je čitava scena podsetila na Kingpina, jer je on imao sličan odnos sa majkom, kao i sličan odnos sa nasiljem. Nasilje, u većini slučajeva, stvara novo nasilje, jer ljudi teže da ostvare pravdu, što dovodi do još nasilja, i tako u krug. Dok je bio dete, Vislon Fisk nije voleo nasilje. Dok je gledao oca kako tuče majku, osećao se uplašeno. Ali njegov otac nije samo pokazivao nasilje, već ga je naučio kako da ga prigrli, baš u trenutku kada naleću na nasilnika, otac mu govori da su nasilnici tu da bi ga držali na dnu; da bi ga naterali da se plaši, i da on mora pokazati svojim postojanjem da se to nikada ne sme dogoditi.

Vilson je razumeo lekciju: „Nasilje je jedini način da se oslobodiš od straha“, stoga je tu ideju iskoristio protiv svog oca, nasilnika. Što bi značilo da je otac, koji je želeo da Vilsona pripremi za nasilnike u životu, zapravo stradao zbog istog saveta. Da ponovim, nasilje je krug koji se ne zaustavlja.

Iako je pretvorio taj savet u neku varijantu mantre, tokom svog života, potrebno mu je da svakodnevno racionalizuje da je nasilje tu zbog ispravnih razloga. Ali nije mu samo otac usadio da je nasilje rešenje. Njegova majka je, takođe, učestvovala tako što mu je pomogla da zataška ubistvo oca.

Paradoks je što ovu situaciju možemo posmatrati kao nastanak negativca ili nastanak superheroja. Trenutak kada ubija oca je početak njegovog života u kom želi da stvori svet kao bolje mesto za druge, kao i za sebe. Ili kako on to uvek govori, da očisti svet od haosa koji vlada njim.

Pomenuo sam ranije da Vilson sebe poistovećuje sa gradom u kom živi, tj. prljavim i odvratnim mestom. Nagovestio sam, takođe, da u svom odrazu vidi sebe kao klinca odmah nakon oceubistva. Ideja da smo od samog početka isprljani krvlju može se naći u Hrišćanstvu. A možemo reći da je Daredevil serija koja konstantno koristi motive Katolicizma. Tokom detinjstva, otac je Vilsona primoravao da gleda u zid dok ne nauči lekciju, tj. dok se ne očisti. U budućnosti, on posmatra sliku koja predstavlja isti zid, koja mu pomaže da se pročisti od zlodela koja je učinio u životu.

Kao odrasla osoba, Vilson Fisk dozvoljava da mu dve ženske osobe konstruišu pojam o majci. U pitanju su Madam Gal, koja ga nagrađuje za nasilje koje čini, što je, takođe, radila njegova majka. S druge strane, imamo Venesu koja predstavlja čistoću koju želi da postigne. Ona uvek nosi belu odeću, pokazuje mu da on nije samo gomila grehova u jednom čoveku, već mnogo više od toga. Možemo to videti u trenutku kada se budi pored nje, i umesto da gleda u praznu sliku, gleda u nju, na isti način.

Zaključak


Možemo, bez problema, reći da je Vilson Fisk savršen, pun vrlina, dobrote, koji može da učini dobra dela, ali koji, takođe, može izazvati veliku količinu bola drugima. Pričamo o osobi koja je iskrivila svoje principe tokom detinjstva i koja želi da se izleči, ali nikada neće uspeti u tome. Uprkos svojim ličnim nemogućnostima, trudi se da izleči svet, ili makar grad u kom živi.

Njegovi ciljevi nisu drugačiji od Betmenovih ili Toni Starkovih. Cilj mu je da nadjača traumu iz detinjstva, tako što će od sveta stvoriti bolje mesto. I kao što se Met Murdok, ili Daredevil, pita u ispovedaonici da li je to što radi ispravno, tako i Vilson Fisk ima svoju mantru koja ga podseća da ne bi trebalo da postane kao svoj otac.

Ne možemo reći da Vilson Fisk ne radi neke od najgnusnijih stvari tokom serije: ubija Ben Urliha i mnoge druge, ali radi to jer je spreman da isprlja ruke, da bismo mi ostali čisti. Kao što vojnici odlaze u rat da bi ostatak sveta bio na boljem putu. 


A Murdok, šta on radi? Prebija ljude da bi oni sutradan nastavili sa svojim pričama. Vilson Fisk, na kraju prve sezone, nastavlja da gleda beli zid i da veruje u ideju da je jedino kroz čistoću grada moguće da očisti sebe. Ako mene pitate, Vilson Fisk je nabolji negativac u Marvelom Univerzumu, a ovo sve što sam nagovestio do sada, upravo zaključuje isto.

Stefan Megić