1. Native Sons – The Native Sons are Restless – Mladi američki bend koji njeguje rok zvuk karakterističan za južne djelove te zemlje. Ralika je u čvršćoj svirci i odličnim instrumentalnim rješenjima a i pjevač iznenađuje svojim sposobnostima. Čovjek lijepo kaže „I would rather chose to be Master of my fate“. Bravo.

  2. Dynazty – The Dark Delight – Šveđani ne razočaravaju sa ovim posljednjim albumom. Ogromne melodije, pevaljka koji razvaljuje, čvrsta svirka i melodije na granici srceparajućih i komercijale. Hm, interesantna igra koja ponekad prelazi granice dobrog ukusa i očigledno se kreće u teen granicama. Jako interesantan album sa par pjesama koje će biti slušane. Da li će izdržati i test vremena? To ostaje da se vidi.

  3. Zero 2 Nothing – Zero 2 Nothing – Grčki bend na koji treba da obratite pažnju. Kada čujete neki nepoznati bend, po pojedinim pokazateljima kao što je zvuk, stil sviranja, način sklapanja pjesama itd. u najvećem broju slučajeva približno ili dosta tačno možete da odredite provenijenciju benda, da li evropa, amerika ili azija. Sa Zero 2 Nothing nije tako i to ide u njihovu korist. Njihova muzika nije konglomerat svega i svačega, i jako je interesantan hard rok. Vokal će vas vjerovatno podsjetiti na jednog poznatijeg pandana, ali pređite preko toga i slušajte album.

  4. Motorjesus – Hellbreaker – Motorjesus su njemci, imaju klasičan njemački zvuk, i pjesme odišu onim klasičnim njemačkim hard rock zvukom. Ne može osnovnije od ovoga. Ako ste u potrazi za high octane rokenrolom koji koketira sa punkom i pomalo naginje i kompromisima, onda ovjerite Motorjesus. Meni je ovo samo još jedan od mnogih bendova koji dobro sviraju da zabave masu. Dalje od toga nein.

  5. Icon Of Sin – Icon of Sin – Htjeli ne htjeli priznati, ovaj album zvuči kao da je jedan od neizdatih solo albuma Bruce Dickinson iz perioda Accident/Chemical/Tyranny trilogije. Ne samo da pjevač zvuči kao Bruce (dotle da ljude po Youtube redovno buni i to jeste nedolično), nego je i muzika iznenađujuće slična tim albumima bez onakve velike produkcije. Da li to zvuči dobro? Pa dobro zvuči. Da li je to plagijat? Zvuči vrlo, vrlo slično, često apsolutno isto, ali da bih mogao odgovoriti na ovo pitanje trebao bih lično upoznati ljude i shvatiti što su htjeli sa ovim pjesmama. Ipak ima razlike između blatantne krađe ideja i omaža nekome ko se cijeni. Svi smo mi bili klinci. Ostavljam prostora za popravni koji se nadam da će biti originalniji jer potencijala svakako ima na pretek.

  6. A tribute to The Hellacopters – Payin’ our dues – I za grand finale, kompilacija koja je osmišljena kao omaž bendu The Hellacopters. Izašao kratko nakon tragične smrti Roberta Dahlqvist, album je posvećen posebno njemu i sadrži 11 pjesama, 11 gromova. Nema niti jedne pjesme koja nije na visini zadatka. Sasvim dovoljno materijala za izučavanje i slušanje. Uživajte.

Nikola Franquelli