Dosta je bilo lamenta nad „apokaliptičnom“ 2020. godinom – niti se svet prestao vrteti, niti je civilizacija nestala. Izolacija i socijalna distanca su fakat nekima teško pali, ali isto je toliko introverta i kućnih moljaca poput mene koji su uživali u svakoj sekundi „lockdowna“. S druge strane, činjenica jeste da je svet stao, da ćemo ekonomske posledice svega sagledavati u istorijskim udžbenicima, kao i da je mnogo života ugašeno. Otud i posebne okolnosti u kojima pišem ovaj tekst. Nije prethodio Novoj godini kao što je običaj, jer u retrospektivi ove vrste ideja je pobrojati sve događaje, ali šta nabrajati kada događaja nije bilo. Festivali su prebačeni za sledeću godinu, a već sada se najavljuje da će isti biti odloženi i dalje. Makarski Mafest je prvi povukao ručnu i objavio da ni 2021. godine neće biti ovog festivala, a jedino što je sigurno jeste da neće biti jedini. Makar dok vakcina ne uradi svoje, mada po odzivu i teorijama zavere teško da ćemo se iskobeljati iz ovoga skoro. (Ja se upisao za ponuđeni mi Fajzer, a vi kako želite.)

Elem, da se vratimo na okolnosti. Pišem ovo na Badnji dan iščekivane 2021., a vi ćete verovatno čitati dosta nakon što se i poslednji badnjak ugasi. Odlagao sam ovo s željom da iščitam poslednje stripove nabavljene i objavljene prethodne godine, jer ću ovom prilikom spojiti retrospektivu sa top listom najboljih izdanja po subjektivnom mišljenju vašeg skromnog hroničara iz sveta stripa. Odlagao sam pisanje i zbog toga što mi je bilo posebno neumesno prisećati se svih preminulih ove godine, jer kad sam pokušao da sastavim listu shvatio sam koliko se dragih imena našlo na njoj. No, kao što rekoh, dosta je bilo lamenta. Bacimo se na posao.


Jedna od lepših zanimljivosti 2020. godine bilo je podizanje spomenika Reneu Gošiniju u Parizu, što je prvi slučaj da se nekom strip autoru odaje počast na ovaj način u prestonici Francuske. (Valjda ćemo i mi doći do tog nivoa strip kulture.) S druge strane, u januaru, dok je korona još bila pošast na horizontu koja se pomaljala iz Kine, danski strip autor Nils Bo Bojansen je izazvao diplomatski incident u novinama kada je objavio strip sa kineskom zastavom koja umesto zvezda ima viruse korone.

Kako je svet ušao u pandemiju, pojedini izdavači, među kojima i naši (Lavirint i Besna kobila), otključali su brojna izdanja u digitalnom formatu i olakšali izolaciju na koju mnogi nisu navikli.

Što se tiče autora koji su nas ove godine zauvek napustili, i kojima ovde odajemo počast, lista nije mala. Tačnije, koliko sam uspeo da saberem, 85 strip autora su preminula 2020. godine. Naravno, ne svi od kovida 19, ali je pandemija svakako doprinela na svoj način. Pomenimo samo neke od njih: Andre Šere („Rahan“), Đovani Romanini („Kriminal“, „Satanik“, „Alan Ford“... čuveni saradnik čuvenijeg Magnusa), Alber Uderzo (treba li ga predstavljati?), Huan Himenez („Metabaroni“), Denis O'Nil („Betmen“, „Senka“...), Svetozar Toza Obradović (neću ni pretpostaviti da neko nije upoznat sa njegovim radom), Hoakin Salvador Lavado Tehon poznatiji kao Kino („Mafalda“), Ivo Pavone („Narednik Kirk“ posle Prata), Ričard Korben (legenda, prelistajte samo šta je sve Darkwood objavio)... 

A sada na srećnije događaje – domaća izdanja. Začudo, korona nije u prevelikoj meri poremetila izdavaštvo. Stripova je bilo na pretek, iako je primetno da su se izdavači koncentrisali ka finišu godine i izbacivali su masivnije ture. U tome se posebno istakla Čarobna knjiga, koja je izdominirala kako kvantitetom tako i izborom naslova, pa je pošteno reći da je obeležila 2020. godinu. Prvo i osnovno, kompletirali su „Asteriksa“, što je samo po sebi hvalevredan poduhvat. Pored poslednjih nekoliko integrala, objavili su i najnoviji album „Vercingetoriksova kći“, što nas je uvrstilo među zemlje koje imaju prevode ovog legendarnog serijala u celini – a nije ih mnogo. Dalje, započeli su Hermanovu „Komanču“, kolorno izdanje legendarnog Šarlijeovog i Žiroovog „Bluberija“, izbacili su nekoliko knjiga Snajderovog „Betmena“ – pri čemu posebno treba istaći „Sagu o sovama“ i „Smrt porodice“; zatim luksuzno izdanje „Povratka Mračnog viteza“ Frenka Milera, „DcEased: Mrtve duše“ o kojima smo pisali, predivno napisana Šejićeva „Harlin“, i još pregršt Marvela (pri čemu treba istaći „Vulverina“ i „Dedpula“) čine samo deo američke biblioteke Čarobne knjige. A tu su još i evropski stripovi, kao i posebna sekcija Bonelija. Loazelovi „U potrazi za Pticom vremena“ i „Veliki mrtvac“ (dobro, Loazel plus drugi autori, ali znate na šta sam mislio), cela Buržonova saga „Na krilima vetra“ (iliti „Nošeni vetrom“), „Sedam života kopca“ u dva toma, „Večiti rat“ kao Morvanova strip adaptacija istoimenog SF klasika, treći tom „Murene“... malo li je? Jeste, jer bih svakako istakao za mene najveće iznenađenje: celokupnog Magnusovog „Neznanca“ u dva toma. Zanimljivost: prvi strip objavljen u Srbiji po uvođenju vanrednog stanja u martu bila je Kastelijeva i Roijeva „Apokalipsa“ (takođe Čarobna knjiga). 

Darkwood je ovu godinu proveo opreznije. Preoprezno, neki bi rekli, ali važno je da postoje, zar ne? Četvrta knjiga Enisovog „Panišera“, dve knjige „Korta Maltezea“ („Etiopljani“ i „Sibir“) kao i dva trejda fantazmagoričnog horora „Hladan kao led“ su obogatili ovu godinu. Ali posebno treba spomenuti završnu, petu knjigu Aronovih i Gerinih „Skalpiranih“, koji su, razume se, među najboljim ostvarenjima devete umetnosti na svetu, računajući sve škole stripa a ne samo američku. Tik pred istek stare godine objavljena je i druga kapitalna knjiga „Kralja Konana“, čime Darkwood hrabro gura Dark horseovog „Konana“ u dobrom smeru. I zaista, iako još nisam imao priliku da je i sam uzmem, čitao sam svojevremeno strano izdanje i mogu reći da je priča u ovoj knjizi vanserijkog kvaliteta, a od poznanika sam dobio uveravanja da je i samo izdanje vrhunsko urađeno.

Komiko je ove godine odradio izvanredan posao. Trećom knjigom Komesovog omnibusa zaključena je ova izvanredna edicija, Lemirov „Okrug Eseks“ se s pravom smatra klasikom među grafičkim romanima, Kritoneov „Ja, Fransoa Vijon“ je pravo remek-delo frankofonog stripa o istoimenom srednjevekovnom pesniku, Đipijeva „Jednapriča“ je takođe maestralno delo, dok dvotomni „Kentaur“ na kome je radio i Zoran Janjetov je punokrvni vrhunski SF. Posebno treba istaći „Zoroa“ Aleksa Tota. Kako Tot tako i njegov „Zoro“ su inspirisali brojne umetnike u svetu stripa i reč je o jednom od najcenjenijih ostvarenja devete umetnosti.

Da se dotaknemo na trenutak i nekolicine domaćih autora. Na prvom mestu Marka Stojanovića i njegovog integrala „Vekovnika“ sa remasterizovanim i obogaćenim materijalom prva dva albuma. System comics je objavio „Švindlere“, dok je Besna kobila ovu godinu u celosti posvetila domaćim stvaraocima. Na prvom mestu tu je veoma interesantno „Prokleto igralište“ Aleksandra Petrikanovića, svojevrsni omaž RPG igrama, epskoj fantastici, uz neuhvatljiv šarm i osobenost. „More je bilo mirno“ Tanje Stupar Trifunović i Tatjane Vidojević je pravi mali biser domaćeg grafičkog romana koji bez trunke stida može stati uz velika imena evropskog i svetskog stripa. Možda je to subjektivni doživljaj, ali trebalo je još ovakvih ostvarenja domaćeg stripa, jer sve ostalo nije baš pobudilo interesovanja. Ah da, umalo zaboravih, izašao je novi integral Pahekove „Legije nepromočivih“.

Veseli četvrtak veselo fura svoju Boneli priču, i bilo bi besmisleno nabrajati sva redovna izdanja koja su se pojavila tokom godine. Zlatna serija teče svojim tokom i mora se odati priznanje da je svaki put veliko iznenađenje šta je u sledećem broju. Kao nekada, pre više decenija, kad smo trčali na kioske da vidimo šta izlazi sledeće nedelje. Memory lane, nema šta. Elem, izašla su dva specijalna izdanja: „Priče iz nekog drugog sutra“, niza kratkih Sklavijevih priča u maniru Dilana iz najboljih godina, kao i „A danas, apokalipsa“, posebno izdanje broja 400 u kome, spoiler alert, Dilan dolazi oči u oči sa svojim tvorcem u maniru Morisonovog „Animal mana“. Ishod pak nije isti, i ovde Dilan čini, hmmmm, oštar rez sa prošlošću. Ovaj album je ekspresno razgrabljen i ako naiđete na njega obavezno uzmite primerak. Zanimljivost sa „Pričama iz nekog drugog sutra“ jeste što su u celini objavljeni i u „Politikinom zabavniku“, što je naišlo na zgražavanje jedne brižne majke, pa je cela priča završila u jeftinom tabloidu.

Relativni noviteti na strip sceni su izdavačke kuće Golkonda i 300 čuda. Prvi su počeli sa objavljivanjem izvanrednog Bonelijevog horor vesterna „Magični vetar“, na kome su, između ostalih, radili i Frizenda, Milaco, Parlov, Perović... Svakako preporučujem da se isprati. Dok je 300 čuda objavio prvi omnibus Minjolinog „Helboja“ izuzetnog kvaliteta, i nadam se da će u istom maniru izgurati ceo minjolaverzum (kao što nagoveštavaju).

I za kraj, posebno draga ekipa Makonda objavila je nekoliko značajnih izdanja. Prvu knjigu „Vešca: Kuća od stakla“ (The Witcher) objavili su u koprodukciji sa Phoenix pressom, dva integrala „Snowpiercera“ su objavili sa Urban readsom, „Povratak na Belzagor“, adaptaciju Silverbergovog romana „Dole ka Zemlji“, objavili su sa Lokomotivom, a Milerovog „Kserksa“, nastavak „300“, objavili su sa Belim putem. Mnoštvo koprodukcija i dobrih naslova. Ali da ne ispadne da se stripovi u Makondu štampaju samo u saradnji sa drugim izdavačima, „Leva knjiga, desna knjiga“ Alekse Gajića je autentični biser domaćeg stripa iz kuhinje Makonda. (Ha, mislili ste da sam propustio ranije jedan odličan domaći strip.) I tačno dan pre Nove godine Makondo je objavio „Lupeža iz Novog sveta“ Erola („Plašt i očnjaci“) i Gvarnida („Bleksad“) – jedno od najlepših i najkvalitetnijih izdanja na ovim prostorima i šire.

Okej, okej, objavili su i strip „Slejer“, no istoimeni bend niti volim niti slušam, pa neka prevrću očima do Alfa Kentaurija ako im volja, ali eto – imate info da je izašao.

To je to za retrospektivu, a sada bih ukratko sastavio jednu subjektivnu listu najboljih stripova i izdanja za 2020. godinu, pa da završimo sa njom za sva vremena. Lista ko lista, ako se gađate sa mojim ukusom – svideće vam se. A ako ne – naći ćete zamerku. Sve je to okej, mišljenje je kao zadnjica, svako ga ima. Evo šta bih ja izdvojio kao „must have“ izdanja iz minule godine:

Mesta 15.-11.


Hajde ove godine da malo proširimo listu. Pet mesta iznad top 10 su sledeći stripovi:

„Veliki zli lisac“ (Komiko) Benžamen Rener; urnebesan strip koji može poslužiti kao dečja bajka koliko i situaciona komedija za odrasle. Lisac koji krade jaja na nagovor vuka, da bi pojeli piliće, pa se uživi u ulogu mame, kokoši koje treniraju istrebljivanje lisica, pilići koji misle da su lisice i grizu druge piliće... Neverovatno je koliko je Rener stvari sabio u ovaj strip koji se čita sa neprestanim kezom na licu.

„Hellboy omnibus“ (300 čuda) Majk Minjola; prve priče o Paklenom dečaku u formatu omnibusa. Ko nikad nije čitao Helboja, ili ga ima u drugim izdanjima, ima sada pravu priliku da sakupi kolekciju u 5 knjiga. Iskreno, ja imam istovetnu kolekciju na engleskom, i omnibus 300 čuda je apsolutno preslikano strano izdanje.

„Kentaur“ (Komiko) scenario: Leo i Rodolf, crtež: Janjetov; punokrvni SF uz predivan crtež Zorana Janjetova. Ne znam šta je jači adut, priča ili vizuelni deo. Kao i svaki kvalitetni SF i „Kentaur“ ima snažnu poruku. U ovom slučaju to je gde je naše mesto u svemiru, šta je to dom, i šta sve treba uraditi (i da li treba nešto uraditi) da bi se razrešile te misterije gde pripadamo.

„Bluberi“ (Čarobna knjiga) Šarlije i Žiro; jedinstveni klasik vesterna, i jedno od najvećih ostvarenja frankofonog stripa. Čarobna knjiga je objavila tri integrala sa po tri epizode tokom 2020. godine, što čini trećinu serijala. Iskreno, ja sam neopisivi fan „Bluberija“. Zašto onda, Dragomiroviću, nisi stavio ove integrale na više mesto? Zar ti je „Bluberi“ lošiji od xy stripa sa xy mesta?! Ne, naravno da nije (od svih). Avaj, „Bluberi“ je ovde objavljivan i objavljivan, a kotiranje na više mesto u top listi će uslediti kadfa se objavi ceo serijal, u to budite sigurni. (vidi mesto 3)

„Zoro“ (Komiko) Aleks Tot; jednom rečju – klasik. „Zoro“ Aleksa Tota gađa na nekim drugim frekvencijama od običnog stripa. To je esencija sentimentalnosti ka nekim drugim vremenima, nekim drugačijim filmovima, nekim prohujalim klasicima... To je strip koji se čita jednom, iščitava više puta, a razgleda do mile volje.

10. „Dedvud Dik: Crno kao noć, crveno kao krv“ (Veseli četvrtak, „Zlatna serija“ 21)

Za početak jedan meni veoma drag strip još pre nego što je izašao u „Zlatnoj seriji“. Bonelijev novi brend „Audače“ donosi nešto „zrelije“ priče bez ograničenja koja inače važe u njihovoj izdavačkoj kući. Otud i više nasilja, krvi, psovki... Ali „Dedvud Dik“, inače adaptacija istoimenih Lensdejlovih romana. Od ukupno tri priče, koliko ih je objavljeno u Italiji, „Crno kao noć, crveno kao krv“ je prva i, možda, najslabija. I pored toga funkcioniše kao vrsni vestern. Mastantuono je izdominirao crtežem, pa ovaj format može biti jedina mana. Naslovnicu domaćeg izdanja je radio Igor Kordej, a urednik je Goran Skrobonja kao verni Lensdejlov fan. U svakom slučaju, reč je o stripu koji fanovi vesterna, poput mene, nikako ne smeju da propuste. I dok čitate opčinjeni brutalnim svetom Dedvud Dika, imajte na umu da su sledeće dve priče još bolje. Druga nam stiže već za oko mesec dana.

9. „Kralj Konan“ 2 (Darkwood) Timoti Truman, Tomas Đorelo i Hoze Vilarubia

Na ovom portalu smo već pisali povodom nultog trejda Dark horseovog „Konana“ u izdanju Darkwooda, pa neću trošiti prostor ponavljajući se. „Kralj Konan“ je skup priča iz vremena kada je Kona već kralj, i kada se priseća bezbrižnijih varvarskih dana dok mu još teret krune nije pritiskao glavu. Nedavno objavljena druga knjiga zaokružuje ovaj ciklus, a ujedno je najobimniji njen segment. U ovoj knjizi su spojena čak dva trejda, koji se s pravom smatraju samim vrhom modernog „Konana“.

8. „Korto Malteze: Etiopljani“ i „Korto Malteze u Sibiru“ (Darkwood) Hugo Prat

I opet, o „Etiopljanima“ sam nedavno pisao, pa neću da se ponavljam. Ukratko, Prat je Prat, a „Korto“ je „Korto“. Kad god se neki album „Korta Maltezea“ objavi u Srbiji, automatski je zaslužio da se nađe na listi najboljih izdanja za tu godinu. Da, čak i jednog dana „Mu“. Toliko.

7. „Snowpiercer“ i „Snowpiercer: Terminus“ (Makondo i Urban Reads) Žak Lob, Olivije Legrand, Žan-Mark Rošet, Olivije Boke

Film, serija i na početku bejaše strip. „Snowpiercer“ je postao klasik distopisjkog postapokaliptičnog SF-a. Planeta je okovana ledom i snegom, preživeli su u vozu sa 1001 vagonom koji nikada ne sme da stane. Treba li bolji uvod da se navučete na „Snowpiercera“? Svaka stranica, svaki događaj, udarac su za udarcem, i taman kad mislite da čovečanstvo ne može pasti na niže grane, stiže „Terminus“. Šamar! Da li su ljudi sposobni za nešto više od uništenja, i da li je moguće da će i poslednji kutak civilizacije pretvoriti u holokaust? Autori „Snowpiercera“ ne gaje mnogo nade u čovečanstvo. A kakva je vama bila 2020?

6. „U potrazi za Pticom vremena“ (Čarobna knjiga) Serž Le Tandr i Režis Loazel

Ah, „Ratnici s Akbara“.Sećam se kako sam gorljivo skupljao sve delove ove priče u pokojnoj „Stripoteci“. I koliko je kolor falio, posebno u poslednjem albumu! Niste čitali „Ratnike“? Ccc! „U potrazi za Pticom vremena“ u ruke i bacite se na čitanje, pre nego što Ramor izađe iz školjke i svemir potone u haos!

5. „A danas, apokalipsa“ (Veseli četvrtak) Roberto Rekioni, Anđelo Stano i Korado Roi

Šta reći o ovom albumu a da ne bude masivni spoiler? Ništa, ionako ga nećete čitati ako ga već niste kupili jerbo je rasprodat. Strpite se koju godinu da broj 400 dođe na red, pa ćete videti šta ste propustili. Lu-di-lo!

4. „Skalpirani“ 5 (Darkwood) Džejson Aron i r.m. Gera

Evo prve prilike da odamo priznanje situaciji a ne konkretnom izdanju. Tačno je da „Skalpirani“ 5 vozi od početka do kraja, i da je završnica serijala u rangu sa ostatkom. Majstorsko delo, crtežom i scenarijem, perfektno... No, ovde ćemo odati priznanje i poduhvatu Darkwooda da objavi cele „Skalpirane“, Milanu Jovanoviću na prevodu, dizajneru, celoj ekipi... Hvala momci, svaka čast!

3. „Asteriks“ (Čarobna knjiga) Alber Uderzo i Rene Gošini

Kao i u prethodnom slučaju, objaviti ceo jedan serijal ovakvog kvaliteta na srpskom jeziku je hvalevredan podvig. „Asteriks“ je klasik stripa u svetskim razmerama, a Čarobna knjiga je objavila svih 38 priča. 12 integrala i dva albuma pride, ponosni smo vlasnici kompletnog serijala. Pohvale izdavaču, pohvale prevoditeljki i svim saradnicima, i veliko hvala. Dobiti prava na „Asteriksa“ je podvig sam po sebi, a zadovoljiti sve njihove prevodilačke i uredničke prohteve je skoro pa nemoguća misija. Aplauz!

2. „Neznanac“ 1-2 (Čarobna knjiga) Magnus

Magnusov „Neznanac“ je bio prvi iskorak Roberta Raviole u svet autorskog stripa nakon „Alana Forda“ i saradnje sa Bunkerom. „Neznanac“ je bio strip za koji su Magnusa mnogi vukli za rukav da ga nastavi. „Neznanac“ je strip koji je Magnus poslednjeg crtao pre nego što je preminuo. Većina ovde pamti Magnusa po „Alanu Fordu“, u Italiji ga pak pamte po Teksovom gigantu „Dolina terora“ i „Neznancu“. Dobro, tu su i „Milejdi 3000“, „110 pilula“, „Razbojnici“... Ali „Neznanac“ je bio i ostao nešto posebno. Svojevremeno sam gledao tablu iz ovog stripa, cena je bila iznad mojih mogućnosti, ali nisam mogao da prestanem da je razgledam sve dok prodavac u antikvarnici u Milanu nije postao nervozan. Obožavam Magnusove stripove, to je jače od mene. Uostalom, ovo je moja lista, zar ne?

1. „Lupež u Novom svetu“ (Makondo) Alan Erol i Huanho Gvarnido

Fransisko de Kevado je u 17. veku napisao jedan od najznačajnijih pikarskih romana – „Životopis lupeža“, u kome je opisao eskapade Don Pabla od Segovije. Ovaj lupež, u pravom smislu te reči, harizmatičan je koliko i kukavan, prevrtljiv koliko i plemenit, sve zavisi u koju verziju događaja je čitalac upućen. „Lupež u Novom svetu“ svojevrsni je nastavak Don Pablovih avantura nakon što se otisnuo ka Amerikama. Erol je maestralno oponašao strukturu i poetiku izvornog dela, dok je Gvarnido oslikao priču do te mere maestralno da je jedan od uslova za objavljivanje ovog stripa uvećani format. Drugačije ne bi ni valjalo. Elem, „Lupež u Novom svetu“ je do te mere šarmantan, lep, uzbudljiv, živopisan, harizmatičan, poetski, vizuelno lep strip da ga smatram najboljim izdanjem u 2020. godini. Neću mnogo da spojlujem, ali preokreti u stripu su toliko neverovatni i nepredvidivi, do te mere originalni i šarmantni, da je album teško ispustiti iz ruku. Definitivno jedan od lepših načina da se počne 2021. godina. Srećna Nova godina, Božić, Hanuka i svi ostali praznici!

Nikola Dragomirović