Mrtva priroda, Cassatt Mary, Lilacs in a Window (1880)
Mrtva priroda (fr: Nature morte; en: Still Life, nem: Stilleben) je likovni motiv, prikaz neživih ili nepokretnih predmeta (cveće, upotrebni predmeti, lovački pribor i ulov, posuđe) u likovnim umetnostima.
Kao posebna tema javlja se od antike, a u srednjem veku tek pojedini detalji u okviru religijskog prikaza imaju oznake mrtve prirode. Od XV veka i renesanse raste značenje takvih prikaza koji su još uvijek delom portreta ili pejzaža, ali imaju značajno religijsko ili alegorijsko, simbolično značenje.
U baroku mrtva priroda postaje posebna slikarska tema, a poseban procvat doživljava u flamanskom i holandkom slikarstvu XVII veka.
Motiv mrtve prirode, za razliku od portreta i pejzaža, omogućavao je slikarima veću kontrolu kompozicijske postavke, te elemenata harmonije i proporcija u svrhu ostvarivanja umetničkog sklada koji se tada smatrao definicijom lepote.
U XIX veku Pol Sezan je na tematici mrtve prirode rešavao temeljne probleme slikarskog izraza i dvodimenzionalnosti slike.
Osim u slikarstvu, skulpturi i grafici, javlja se i u fotografiji i drugim oblicima savremenog umetničkog izraza (instalacije, video, ambijentalna umestost).

Tamara Lujak