InnerSphere je metal bend iz Pilsena (Češka) koji kombinuje elemente thrash/melodic-death/black/doom metala sa growl/scream vokalima. Bend su 2015. osnovali Míra Litomerický i Tomáš Sršeň na gitarama a postava je kompletirana dolaskom Tomáša Lebenharta na bubnjevima i Davidom Hradílekom na basu u proleće 2016. Iste godine snimaju i izdaju prvi EP pod imenom „InnerSphere – EP“. Ubrzo potom dolazi do promene u postavi. Gitaru je počeo da svira Lukáš Mai a bas Jan „Kaťas“ Karel. Bend je nastavio da piše nov, progresivniji materijal za svoj album prvenac.

U proleće 2017. nova postava kreće na mini turneju pod nazivom „Spring Storm“. U to vreme pesme sa EP-ja počinju da se vrte na radio stanicama a septembra 2017. bend predstavlja spot-singl za pesmu „Black Forest“ kao najavu albuma „Amnesia“. Nakon singla usledila je nova „Black Autumn“ mini turneja na kojoj su odsvirali 31 koncert u 5 zemalja.

Januara 2018. bend ulazi u studio gde konačno snima svoj prvi album „Amnesia“. Album i zvanično izlazi 26. aprila za Metalgate Records. Izdanje je pratila promotivna turneja po Češkoj a ove jeseni se nastavlja po drugim zemljama.

Danas razgovaramo sa Mirom, osnivačem benda. Fokus će nam biti na poslednjem albumu, turneji kreativnom procesu i još po nečemu. Krenimo...


Nazvali ste bend InnerSphere. Ime savršeno pristaje imajući u vidu da se u pesmama bavite emocijama, strahovima, iskustvima, nedoumicama, unutrašnjom borbom i tragedijom. “Nomen est omen” zar ne?

Upravo tako. Od početka smo se bavili upravo temama koje si pomenuo. U početku je bilo vezano za unutrašnji svet jedne osobe ali se danas priča može proširiti i na čitavo čovečanstvo, njegovu borbu, strahove, tragediju. Na kraju se opet sve vrati na borbu u svakom od nas i na naša osećanja.

Jedan od razloga za ovaj intervju je i vaš prvenac “Amnesia”. U pitanju je konceptualno izdanje iako nije isprva bilo planirano da bude takvo. Pa hajde nam približi čitavu priču na ovom albumu…

Priča je o momku koji je izgubio svoju devojku (koja je preminula) zbog čega prolazi kroz težak period i čak pomišlja na sopstvenu smrt. U tom trenutku javlja se tračak nade, misao da bi nekako mogao da je vrati i bude sa njom ponovo. Momak donosi svoju devojku na mistično mesto i gde se žrtvuje zbog nje, biva posednut i uradi neke loše stvari. Nakon buđenja iz ovog košmara shvata da je sve izgubljeno i da su mu ostali samo osećaj krivice i srama. Priznaje svoje grehe zbog kojih biva osuđen na smrt. Priča na neki način govori i o sukobu čoveka (koji je glavni lik – “holy father”) i prirode (oličene u “demonu” i motivima čistilišta i smrti - “mouth of death”).  

Svaki deo ovog albuma, svaka pesma je metafora pojedinih osećanja. Gubitak, nada, žrtvovati sebe, melanholija, bes, strah, pokajanje…

Album je pisan u više navrata u periodu od jeseni 2015 do jeseni 2017. Na početku nismo planirali da bude konceptualno izdanje ali kako smo pisali naredne pesme, priča je sama nastajala. Puno je različitih uticaja i elemenata utkano u ovu priču, puno i žanrova ali sve nam je to pomoglo da oblikujemo ovaj album.

Možete li da odaberete jednu ili više pesama sa albuma koje su vaši favoriti i za koje mislite da najbolje predstavljaju pesmu? I recite nam zašto baš te pesme…

Iskreno, ja volim ovaj album u celini, svaka pesma je posebna na neki način i zavisi od raspoloženja koja je “naj” u tom trenutku. Ali ako moram da biram to bi bile “Black Forest” (koju smo predstavili kao singl i uradili spot) – ova pesma ima dobar ritam, dobre melodije i hor. Volim osećaj koji donosi ova pesma. Druga bi bila “Impure” koja je jako mračna. Dopada mi se atmosfera, pomene i progres koja ona donosi…

Da li možeš da uporediš prethodni EP sa “Amnezijom”? Kako gledaš na ova izdanja sa vremenske distance? Pošto sam slušao i EP, čini mi se da je album zreliji, progresivniji i manje sirov od EP-ja.

U potpunosti se slažem sa tobom. Ideja EP-ja te 2016. je bila da imamo sirov materijal koji bi ličio i na živi snimak, kao sa koncerta, koji bi bio agresivniji. Te pesme je takođe snimila i prva postava a ubrzo po izdavanju EP-ja došlo je do promena u članstvu. “Amnesia” je sa druge strane znatno kompaktniji album. Želeli smo da imamo nešto blaži a opet težak zvuk. Uz to, album je u potpunosti napisala i snimila akutelna postava. Dosta vremena smo i uložili u snimanje, želeli smo afmosferični album i nismo se bojali da eksperimentišemo sa raznim elementima (način sviranja, sam zvuk, komponovanje,…)

Pesme sa EP-ja su izdate 2016. a pesme sa prvog albuma su nastajale u istom periodu. Koliko su se pesme sa “Amnesia” albuma promenile od prvih rifova do konačnih verzija?

Tako je, nastajale su u istom periodu. Na primer “Black Forest” i “Shape the Nihilism” su nastale još dok je bend bio na svom početku… “Black Forest” nismo svirali jedno vreme zbog nesuglasica sa bivšim gitaristom. Ali kada je nova postava došla puno toga se promenilo u bendu i bend je konačno zaokružio svoj muzčki izraz… No bez obzira na sve ove dve pesme su ostale gotovo nepromenjene, jedino su neke vokalne deonice dorađene ali su gitare i bubanj ostali isti.  

Kad smo već kod toga, kako nastaju vaše pesme?

Obično ideja potekne od mene. Predstavim to momcima, sviramo i napravimo prve aranžmane. Nakon toga snimimo demo i radimo na detaljima, razmatramo upotrebu nekih efekata ili kako nešto odsvirati. Zajedno diskutujemo o temi pesme, njenoj ideji, konceptu. Do sada smo pesme uvek svirali na koncertima pre nego da ih definitivno snimimo za album (jedina dva izuzetka su “Proem” i “Deceased”). Na ovaj način znamo unapred da li je materijal dobar, da li uživo ostavlja utisak, da li ljudi reaguju na njega. Čak snimimo i nastupe ako smo u prilici pa i tu posle gledamo kako sve to izgleda i zvuči.


Sad kada je album objavljen, da li postoji nešto što biste možda promenili ili uradili drugačije?

Da, uvek postoji to pitanje. Iz današnjeg ugla gledano neke stvari bismo mogli snimiti drugačije, da uradimo neki “upgrade”… Ali je to posledica i našeg sazrevanja u međuvremenu. U svakom slučaju drago mi je da smo album snimili baš tako jer je on odraz našeg razmišljanja u tom trenutku… Mi i tako na živim nastupima dodajemo neke detalje pa publika koja je već slušala naša izdanja dobije i neki “bonus”.

Nakon što ste snimili album, “Amnesia” je poslata raznim izdavačima a MetalGate se brzo odazvao. Koliko ste zadovoljni dosadašnjom saradnjom?

Kontaktirali smo izdavače januara 2018, odmah po izlasku iz studija. Metalgate je stvarno brzo reagovao, ponudio nam fer dogovor, i mi smo pristali… Bilo je još ponuda ali je Metalgate bio najbolje rešenje… Saradnja je sve vreme dobra i sve se odvija kako treba.

Ubrzo po izdavanju albuma krenuli ste na turneju. Sada nakon leta ona se nastavlja a pridružiće vam se još jedan bend iz Češke – Purnama. Kakva su vam očekivanja od nastavka turneje?

Imaćemo nekoliko koncerta u novembru uključujući i tu mini turneju sa Purnama-om. Želimo da predstavimo publici naš album i na nekim novim mestima. A kako smo imali mogućnost da biramo sa kojim bismo bendom krenuli na turneju izabrali smo Purnama-u. Momci se zaista jako trude i svirajuju sjajni blackened death. Pored toga smo i privatno dobri prijatelji i već smo svirali zajedno tako da se unapred radujemo nastupima koji slede. 2019. bi trebalo da idemo na veću turneju sa bendom Nahum (thrash-death). Purnama će nam se takođe pridružiti.

Odsvirali ste preko 50 koncerata u 6 zemalja. Da li postoji neki nastup koga se posebno sećate?

Bilo je puno sjajnih koncerata i još više uspomena. Ako bih morao da izaberem neki skoriji, neka to bude nastup na Brutal Assault festivalu ove godine. Sjajan koncert, odlična publika i mesto. A ne treba zaboraviti da je i stvar prestiža svirati na tom festivalu… Takođe nam je super bilo u Rumuniji (Arad, Petrosani, Tirgu Jiu) ili Poljskoj (Wroclaw, Jelenia Gora)… Do sada, najveći broj turneja bismo završili kod kuće, u Pilsenu – tu zaista volimo da sviramo. Kada dođeš sa turneje, premoren a odsviraš koncert pred sjajnom publikom i znaš da si konačno stigao kući. Bude stvarno olakšanje, a uz to i dobro zezanje.

Pošto ćete svirati u Hrvatskoj i Rumuniji, da li imate neku poruku za Balkanske metalce?

Naravno. Ne bi trebalo da propuste koncerte koji slede jer poslednji put kad smo nastupali, bile su to ludačke noći, znali smo da produžimo set, puno smo se zezali i svi su uživali. Volimo da sviramo tamo jer su ljudi zaista sjajni. Ako biste želeli da čujete kako zvuči neki češki melodični death metal bend dođite, hedbengujte i provedite se sa nama. Keep rockin. \m/

Eto nas na kraju. Da li smo možda nešto propustili da kažemo?

Mislim da smo pomenuli sve bitnije informacije. Ostavimo nešto i za neku drugu priliku. Ako je neko raspoložen može nas pratiti putem društvenih mreža gde redovno objavljujemo vesti vezane za naš rad.

To je onda sve za sad. Nadam se da će i ostatak Balkana imati prilike da vas vidi uživo u bliskoj budućnosti. Do tada, čuvajte se…

Potrudićemo se da dođemo do vas. Hvala vam na ovom razgovoru i uživajte!