Nipplepeople @ Plan B, Osijek, 11.5.2018.



Sviđa ti se? Javi ostalima!

„Dobra večer Osječe, nismo očekivali ovoliko ljudi, ima vas mnogo više nego prošli put“, procvrkutala je pjevačica Nipplepeoplea na početku sinoćnjeg koncerta. „Prošli put nitko nije znao za vas“, komentirao je lik koji je stajao pored mene i fakat tu ima dosta istine: razlika u odnosu na prošli koncert draga moja je ta što onda niste digli „frku“. A jedan hit mijenja sve… 
 

Nipplepeople su se po drugi put ukazali u Osijeku. Prošli put su bili ovdje u listopadu 2016. kada su nastupili u klubu Epic pred jedva 50-ak ljudi. A sinoć su gotovo napunili bilijarski klub Plan B sa sigurno 300-400 ljudi. Otkud ova razlika u brojnosti raje? Pa, ovom tajanstvenom duu prošle se godine zalomio monster hit „Frka“ koji ih je gurnuo u mainstream, u svijest one amorfne mase fanova koja sluša i Gibonnija i Hladno pivo i cajke i elektroniku i hip hop. Obzirom da je taj hit još aktualan, velik odaziv Osječana nije nikakvo čudo.

Plan B je bilijarski klub koji se dosta rijetko koristi za koncerte, što je šteta jer je to jako dobar prostor, dovoljno velik da primi 500-ak ljudi. Klub sinoć nije bio pun k’o šipak ali je bio fino popunjen, a veliku većinu publike činile su mlade cure, što mi nije bilo nimalo mrsko, dapače i dagušče. Malo je falilo da odem s koncerta prije nego što je i počeo jer smo Herr O. i ja stajali pred klubom 45 minuta čekajući da se dvojac umilostivi i započne nastup. Taman sam donio odluku da je bilo dosta čekanja, kada je vrisak okupljenih dao do znanja da svirka ipak počinje. U pola 12. Možda normalno za današnje degeneracije, ali za matore jarce poput mene puno kasno…

Nipplepeople su duo koji čine Ona & On. Ona pjeva, a on nešto čeprka po laptopu. Ništa novo, vani smo imali takvih pojava još od legendarnog dua Yazoo s Alison Moyet i Vince Clarkom, no ono po čemu su se istaknuli na našoj sceni su nastupi pod maskama i odbijanje da otkriju svoje identitete. Naravno, ni to nije ništa novo, prisjetimo se samo kultnih Residentsa, metalaca Slipknot i GWAR, gitarista Bucketa koji je snimio album „Chinese Democracy“ s Gunsima ili trenutno vrlo popularne Sie, ali na našem području to im je dalo onu potrebnu dozu mističnosti koja ih je u startu odvojila od ostalih – tko su sad pa ovi što pjevaju pod maskama?

Bend postoji već desetak godina i za svo ovo vrijeme nisu objavili album, već su izbacivali singl po singl pa ih se skupilo već desetak komada. Naravno, problem s takvim pristupom je što neće svaki singl postati hit, a preduge pauze (poput one zbog trudnoće pjevačice) udaljuju publiku od vas, ali Nipplepeopleu se posrećilo da su s nekoliko singlova baš uboli zlatnu žilu i ostali u žiži javnosti, čak povećavajući svoju popularnost. Tome u prilog ide i to što rade pametne, ne banalne elektropop pjesme, odlično producirane i otpjevane, praćene zanimljivim video spotovima, a još kad im se zalomio i onaj hit s velikim H nije čudo što su u razmaku od mjesec dana rasprodali koncerte u Beogradu i Zagrebu. I okupili masu raje u Osijeku što u ovoj čobanskoj sredini nije mala stvar.

Nipplepeoplovce sam gledao prije sedam godina na EXIT-u kada je dvojac na bini imao podršku Šilje, tj. lika s cool maskom šiljila na glavi i bio mi je to OK nastup, ipak upečatljiviji vizualno nego po samom sadržaju. Nešto slično mogu reći i za nastup u Planu B: NP nisu (još) bend koji može isfurati dobru svirku od sat i pol ili više.

Za početak, tu je problem skromnog broja pjesama. Lako je bendovima s desetak albuma pod miškom pripremiti set listu od 20-ak-30-ak hitova (neki, poput Hladnog piva, mogu si priuštiti i da izvode dva koncerta, jedan sa starim favoritima a drugi klasični greatest hits), ali NP nemaju tako bogat opus. Drugo, kao što rekoh gore, ovo je bend orijentiran na singlove i samo oni koji su postali hitovi rezonirat će među posjetiteljima, ostali će ih natjerati da se okrenu ćakulanju i žamorenju.

Upravo to smo imali sinoć: svirku koja je varirala u amplitudama i publiku koja je reagirala na poznate hitove (novi singl „Nikada“, „Ne volim te“, „Sutra“ ili „Frku“) ali je većim dijelom izignorirala manje poznate stvari. Nedostatak materijala očitovao se i u činjenici da su izveli i dvije obrade, uključujući technoiziranu verziju „That’s not my Name“ od The Ting Tingsa, ali i jednu još neobjavljenu stvar, mislim da se zove „Vjetar“, za koju su rekli da će biti njihov idući singl. I da, kad su svoj najveći Hit izveli odmah u prvoj trećini koncerta, to je bio dokaz da publika ne reagira baš najbolje pa su ju morali „podignuti“, ali znao sam da će ju ponoviti i na kraju svirke, što je legitimno ali ja to jako mrzim: poštenije je odsvirati kraći koncert nego na taj način pumpati trajanje svirke.

Kao ljubitelj žive svirke, naravno da imam problem s činjenicom da bend nastupa uz potporu laptopa. Kad prođe prvih par pjesama i efekt iznenađenja zbog maski mine, ostaje činjenica da imamo curu koja skakuće na bini i lika koji je gotovo prikovan u pozadini (tek u jednom trenutku, negdje pred kraj koncerta, i on se pojavio ispred publike i malo plesao s njom). Pogotovo je iritantna ritam sekcija, sintetički basevi i bubnjevi koji nakon nekog vremena počnu žešće pilati.

Ali, bilo je tu i dobrih stvari, da se ne lažemo: cura se doista pokazala kao vrlo dobra pjevačica čiji vokal nije studijski isfabriciran već sve to može izvesti uživo, uz dobar scenski nastup i odličnu komunikaciju s publikom. Potrudili su se i da pjesme malo aranžmanski promijene da budu prilagođenije live nastupu, a moram priznati i da, iako sam ja stari rocker koji u zadnje vrijeme više brije na jazz i blues, ima nešto u njihovoj glazbi, u načinu na koji spajaju različite žanrove elektronske glazbe, od gotovo ambijentalnih, chillout balada do techno poskočica, čak i s elementima drum’n’bijesa. Uz vrlo dobar zvuk i snažne svjetlosne blastove stroboskopa koji su nas zaslijepljivali iza njihovih leđa, imao sam dojam da sam se nakratko vratio u 90-e i zlatno doba rave partyja. NP znaju kako partijati, bez daljnjeg, a o osobnim afinitetima ovisi koliko će vas upecati.

Kako to i priliči stećku u mojim godinama, veći dio koncerta ipak sam proveo u pozadini. Bio sam u prvim redovima, malo fotkao, ali bilo je previše zagušljivo pa sam se povukao u pozadinu gdje je zvuk bio dobar, jedino je vokal u obraćanju publici bio teže razgovijetan zbog žamora oko sebe. Plan B ima state of the art high tech klimatizaciju: ostavili su otvorena ulazna vrata kluba [🙂]   pa je nešto malo zraka dopiralo izvana. Obzirom da je i šank odmah pored ulaza, a Coca Colom su dobro opskrbljeni, odlučio sam da to bude moja lokacija za praćenje koncerta.

Nakon sat i pol (uz nekoliko poprilično dugačkih pauza između pjesama), ponovo je krenula „Frka“ na oduševljenje okupljenih, a meni je to bio signal da je vrijeme da pođem. Herr O. mi je rekao da bisa nije bilo, da je bend rekao da im je predaleko da idu do backstagea i vraćaju se pa su izveli još jednom svoju hitčinu i ćao amore. Dakle, nisam ništa propustio…

Na koncu konaca, solidan koncert u kome je na trenutke moglo uživati i staro gunđalo poput mene. Ono po čemu će se ovaj nastup pamtiti je brojnost publike, ali to je tek manjim dijelom njihova prava publika, ona koja ih prati od početka, zna tekstove čak i neobjavljenih pjesama. Većim dijelom to je ipak ekipa koja je došla zato što su NP trenutno „in“ ali takvu publiku nije lako zadržati: čim se pojavi nešto još „inije“ oni će ‘ladno odlepršati do njih poput pčele koja ide od cvijeta do cvijeta. To pred bend postavlja težak zadatak nadmašivati sami sebe, no nešto mislim da će se oni znati nositi s time…

Hadžo u frci

P.S. Izađem ja u jednom trenutku malo van na svjež zrak i odgovaram na poruku preko mobitela kad mi priđe neka ženska i pita ima li još karata. Ja joj kažem da nemam pojma, neka pita unutra, a ona mi kaže: „Ja sam mislila da ste vi izbacivač“. Ja i dalje tipkam svoje i odgovaram u svom stilu nešto tipa: „Eh draga, davno su prošli dani kad sam ja išta izbacivao“, na što će ona: „Jeste vi možda Zli Hadžo?“. Ja zbunjen konačno dignem pogled sa zaslona moba i kažem da jesam, na što ona odgovori: „I mislila sam da ste to vi, ali sad kad ste progovorili bila sam sigurna“. [🙂]   Dakle, upozorenje svim curama: ako na nekoj svirci vidite nešto sijedo, namrgođeno, drsko, bezobrazno i arogantno, ne približavajte se, po svoj prilici to sam ja…



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Najčitanije

Arhiva