Za sve ljubitelje dobre muzike leto počinje kada počnu prve svirke na otvorenom. KST je otvorio baštu u Beogradu, a u Gornjem Milanovcu koncertna sezona proleće/leto 2016 počela je hard kor/pank rokačinom ispred Blek Hola („Black Hole“). Desetog juna, „Hit by pain“ iz Čačka i domaćini „The Brushalters“, održali su 10. juna odličnu svirku koja je najavila kako će nam biti u narednim mesecima. Jes' da jedna lasta ne čini proleće, ali stotinak alternativaca u publici po kišnom danu znače da je scena preživela još jednu zimu i da imamo razloga da se radujemo narednim svirkama na otvorenom.

Drago mi je da je koncertna sezona u Gornjem Milanovcu počela baš ovakvom svirkom, jer hard kor i pank su dva luda sina od iste majke, a Hit baj pejn i Brushaltersi su dva bratska benda iz dva grada, koja su zavadili šabani zaostali iz devedesetih, idiotska politika njihovih čelnika i sama glupost našeg naroda koji na komšiju uvek gleda kao neprijatelja. Saradnja alternativne muzičke scene ova dva grada pokazuje koliko je rokenrol i dalje bitan za naše društvo, koliko je ona prava kultura neophodna da bismo ostali normalni. 


Čačani su se već odomaćili u Milanovcu i na njihovim svirkama je ustaljena ekipa koja zna šta da očekuje kad Pejnovci izađu na binu – eksploziju energije i tvrdo gruvanje celog benda. Hit baj pejn je vrlo aktivan, svakog meseca imaju barem po jednu svirku i nije ni čudo što su usvirani. Njihov frontmen, Konstantin Veselinović, ima zapanjujuću snagu u vokalu, a u jednoj pesmi je, nemam pojma kako, kroz ceo rif pravio nekakav distorzirani urlik koji je kao talas udarao u publiku. Nosio je majicu sa logom ovogodišnjeg festivala „Dani urbane kulture“ koji će se održati u Čačku 18-og juna, gde će ovaj bend opet nastupiti, što je dobar način da se podrži i reklamira jedna kvalitetna akcija. Te večeri na svirci se posebno istakao njihov solo gitarista Luka Milošević koji je izlazio u publiku i rokao pred ljudima, stupajući u direktan kontakt sa pojedincima iz publike. Generalno te večeri slušaoci nisu bili živi kako inače umeju na svirkama u Milanovcu, možda zbog lošeg vremena, možda zbog umora od radne nedelje, ali su svi pozdravili nastup čačanskog benda.

Onda su izašli Brushaltersi. Docke je, po svom običaju, pričao priče dok se bend nameštao, mogli ste da čujete jedan apsurdan vic o dve ptice koje vrše nuždu, nakon čega je krenulo rafalno rešetanje na bubnju i početak njihovog nastupa. Uleteli su u pesmu „Ja“, a u istom trenutku binu je prekrio dim. Iza gitariste neko od fanova je postavio dimnu napravu iz koje su kuljali crveni oblaci. Takav početak svirke je mnogo obećao, ali je to obećanje bilo ispunjeno do samog kraja. Koliko su Brushaltersi usvirani vidi se po tome što lako prleaze iz jedne u pesme u drugu, bez stajke, nadovezujući se prvim rifom nove pesme na završni ton one prethodne, i to ima odličan efekat jer publiku ostavlja bez trenutka odmora i mogućnosti da progovori, pošto svaka izgovorena reč biva progutana jačinom zvuka sa bine. Ono što je sjajno kod ovog benda je što na novi način sviraju pesme koje su stare po dvadeset godina, te tekstove je njihov frontmen Dobriša Docke Daničić napisao još kao klinac, mladi panker koji se tad bunio protiv situacije u društvu i situacije u istom gradu, koji je i sad pun istih problema zbog kojih svaka pesma zvuči kao da je baš danas napravljena. To govori o kvalitetu pesama, ali i o nama kao društvu koje se ne menja već neprestano pravi identične greške i vrti se u krug. Pored pankerski angažovanih pesama koje pogađaju u mesto, istakao bih pesmu „Senka“; ta svar ima vrlo zarazan rif čiji je potencijal potpuno iskorišćen mračnim i na trenutke morbidnim tekstom i sa nestrpljenjem očekujem trenutak kada će ova pesma doživeti studijski snimak.

Dokaz da su se ljudi uželeli svirke je što i nakon što su Brushaltersi odvalili svoj deo, publika je i dalje ostala da sluša džemku lokalnih muzičara koji su se smenjivali na bini. Sama svirka je događaj koji ima mnogo veći značaj od nastupa jednog benda; to je povod da se alternativna ekipa okupi i druži, to je mogućnost da ljudi čuju nešto novo ili dožive nečiji autorski rad, a u slučaju Milanovčana, to je i dobra mogućnost za džemovanje i pravljenje novih bendova, jer mnogi od muzičara koji su te večeri svirali, mogli bi da isprate hemiju koju imaju među sobom i naprave neki novi sastav. Ako sudimo po ovoj svirci, ove godine ćemo imati vrlo bogat muzički program u ovom delu Srbije, a nadamo se i u ostalim gradovima. Bašta Blek hola je otvorena, publika je zagrejana, samo se čekaju bendovi i novi ljudi – tako da se cimajte i idite na svirke, to je jedan od načina da stvarno živite.

txt: Andrea Kane
foto: Ivica Milošević