Knjige i filmovi se već odavno hvataju u koštac sa distopijskom tematikom. To je i razumljivo, s obzirom na čovjekovu prirodu koja uvijek teži da predvidi neprijatnu budućnost koja nas očekuje. Distopijske vizije sežu od pionirskih ostvarenja ove tematike (npr. roman Mi Jevgenjina Zamjatina iz 1924.) preko najpoznatijih, kultnih ostvarenja kao što su djela Orvela ili Hakslija, sve do 21. vijeka (Igre gladi, npr.) u kome tematika distopije poprima sve veće obime, privlačeći gledaoce kao nikada ranije - što zbog toga što je ciljana publika sve mlađa usljed najezde “young adult” apokaliptično-distopijske tematike, što zbog toga što svaki od distopijskih scenarija, iz godine u godinu, postaje ostvarljiviji. Košmarni prizori haotičnog društva i beznadežne egzistencije prate nas već dva vijeka, a publika se iznova i iznova okreće ovakvim ostvarenjima. Ovo su samo neki od poznatijih filmova koji uspiješno dočaravaju neprijatnu budućnost.


1. Metropolis (1927.)

Film Metropolis iz 1927. se može slobodno smatrati prvencem filmske distopije, kao i naučne fantastike. Snimljen u Njemačkoj i smješten u 2026., Metropolis se pozabavio temom društva krajnje raslojenog na povlaštenu manjinu bogatih i radničku klasu siromašnih koja boravi i radi pod zemljom. U srži svega je priča o dubokom neskladu između dva osnovna društvena sloja Metropolisa koja koegzistiraju razdvojena nepreglednom socijalnom provalijom. Metropolis je slika društva koje egzistira na klimavim nogama umornih radnika, i kao takvom prijeti mu kolaps koji jedino može spriječiti posrednik Freder. On opčinjen radnicom Marijom odlazi u radnički dio grada i shvata istinu iza fasade skladnog Metropolisa. Iako danas ima status kultnog filma, odmah po puštanju u bioskope film nailazi na negativne kritike, prvenstveno od strane filmske industrije. Dok je hvaljena njegova tehnološka inovativnost, kritičari su se osvrtali na tematički kliše nazivajući ga dosadnim i nezanimljivim. Ipak, Metropolis je svakako izrastao van granica prvobitne kritike, a danas se sa razlogom smatra žanrovskim pionirom. Nadam se da ćemo 2026. ugledati rimejk ovog filma koji će se na neki novi način posvetiti istoj tematici.

2. 1984 (1984.)

1984 je jedan od najpoznatijih distopijskih scenarija i godina koja se uvijek vezuje sa društvenim i moralnim krahom, kontrolišućom vladom, cenzurom i pojmom “Veliki Brat” koji posmatra svaki naš pokret. Snimljen po istoimenom Orvelovom romanu, film 1984 uspiješno dočarava sumornu sliku društva koje živi i stvara neznanje. Ironični nazivi ministarstava (Ministarstvo Istine koje se bavi cenzurom ili Ministarstvo Mira koje se bavi besmislenim ratovima) kao i sveprisutna anksioznost usljed neprijatnog osjećaja nadgledanja od strane religijski uzdignutog Velikog Brata stvaraju u gledaocu (ali i čitaocu) turobnu napetost koja ne popušta i danima nakon napuštanja te sumorne vizije budućnosti. Ono što daje 1984 njegovu privlačnost jeste veliki stepen realnosti u toj predstavi budućeg društva. Suočeni sa svakodnevnicom, nemoguće je a ne povući paralele između stvarnog i fiktivnog života kojeg nam Orvel predstavlja kao svoje viđenje (i proricanje) košmarne budućnosti čovjeka. Iako postojne adaptacije ovog romana, onaj iz 1984. (prikladna godina za puštanje u promet) je najviše hvaljen od strane kritičara i gledalaca jer najrealnije dočarava roman.

3. Farenhajt 451 (1966.)

Još jedan film snimljen po distopijskom romanu, Farenhajt 451 osvrće se (slično brojnim ostvarenjima iz žanra) na društvo koje je, polako ali sigurno, izgradilo kavez svoje sopstvene robije. U filmu i knjizi upoznajemo svijet u kome su knjige zabranjene a sa svakom novom spaljenom stranicom raspon ljudske pažnje opada što rezultira pasivnim društvom koje robuje divovskim televizorima i još većim bilbordima. Protagonista je vatrogasac koji podjednako uživa u paljenju i gašenju vatre, sve dok ga i samog ne zavede taj zabranjeni svijet knjiga. Tada započinje njegovo buđenje iz samoizazvane kome, a on uviđa besmislenost svijeta u kome živi, svijeta koji dopušta skrnavljenje i sopstveno sakaćenje. Poslije okršaja sa zakonom, vatrogasac bježi i pridružuje se grupi odmetnika koji se na svoj način bore protiv uništenja i zaborava tako što svaki od njih uči napamet po jednu knjigu, čuvajući tako njene riječi duboko skrivene u mislima. Iako postoje brojne razlike između filma i knjige (prvenstveno u liku Klaris koji je značajno izmijenjen u filmu), može se reći da je ostvarenje iz 1966. solidno predstavilo Bredberijevo viđenje distopijskog društva i posljedice koje izaziva neznanje.

4. Pobesneli Maks (1979.)

Kada se pomene Pobješnjeli Maks prve asocijacije koje nam padnu na pamet su divlji motori, bande i prašnjave postapokaliptične pustopoljine kojima one vladaju. Kompletna saga počela je 1979. prvim filmom koji je držao Ginisov rekord za najprofitabilniji film od 1980. do 1999. Gledaoci su uživali u Maksovim avanturama uništenom Australijom i pustinjama koje su ostale iza čovjekove destrukcije. U centru ove apokalipse stoji rat zbog nafte koji je paralisao svijet i vjekovima ga unazadio. Svetska ekonomija se urušila, društvo izgrađeno na nafti je kolabiralo a to je stvorilo bezakonje i ljude koji pokušavaju da u njemu prežive. Trideset godina nakon prvobitne trilogije i Mela Gibsona kao protagoniste, snimljen je i nastavak serijala o kome smo i pisali koji je bioskopska platna ugledao sredinom ove godine, sa Tomom Hardijem u ulozi nešto drugačijeg Maksa. Publika je sa pohvalama dočekala ovo ostvarenje koje, iako odstupa od originalne priče, uspješno podsjeća na origilana djela, budeći kod gledalaca ista osjećanja svojom avanturističkom over-the-top napetošću zbijenom u okvire aktuelnog (i izvodljivog) apokaliptičnog scenarija.

5. 12 majmuna (1995.)

Za razliku od većine ostalih distopijskih scenarija, apokalipsu i desetkovanje čovječanstva u filmu 12 majmuna uzrokuje virus (pušten, doduše, od strane čovjeka). Godina je 2027. i grupa preživjelih pokušava da iskoristi tehnologiju putovanja kroz vrijeme kako bi poslali osobu nazad u 1996. i spriječili početak epidemije. Inspirisan kratkometražnim francuskim filmom La Jetee, 12 majmuna veoma uspiješno stvara sumornu atmosferu i beznadežno sivilo koje samo sci-fi filmovi devedesetih znaju otjeloviti, veoma uspiješno se igrajući sa hičkokovskom napetošću i konfuzijom. To je samo jedan od razloga uspiješnosti ovog ostvarenja. Drugi bi bio veoma dobra postava i fantastično razvijeni glavni likovi koje igraju Brus Vilis i Bred Pit. Ono što 12 majmuna čini filmom koji će sigurno dugo biti na listama sličnim ovoj jeste sve veća prijetnja i upotreba termina “bioterorizam” koji u ovom filmu poprima ekstremne razmjere. Ove godine je i ozvaničeno vraćanje  filma u život. Na Syfy-u je počela istoimena serija zasnovana na događajima iz filma, a sudeći prema dosadašnjim komentarima polako postaje hit.

6.Paklena pomorandža (1971.)

Iako se ne zna tačno porijeklo i razvoj ovog distopijskog društva, slika Engleske iz Paklene pomorandže je u pravom smislu prikaz duboko disfunkiconalnog društva. Zasnovan na istoimenom romanu, Paklena pomorandža iz 1971. prikazuje agresivnu ljudsku prirodu i potrebu za nasiljem koja može biti sama srž ličnosti pojednica. Kao savršen spoj orvelovske vizije budućnosti i Hakslijeve slike društva previše okupiranog trivijalnostima da bi vidjelo istinu, Paklena pomorandža priča o mladima  i dubokim devijantnostima ukorjenjenim u njihov život. Pratimo Aleksa i njegovu bandu na bezbrižnom i agresivnom pohodu svakondnevnicom ispunjenom tučama, silovanjima i mlijekom pomiješanim sa drogama. Aleks je jedno sa svojim nasliljem, on ga otjelovljuje pojmom “ultra-nasilje” kao istinsku potrebu i nagon zakopan daleko ispod svjesnog. Nakon što dospije u brutalni program “ispravljanja” ličnosti, Aleks razvija refleksnu odbojnost prema nasilju i postaje, žargonski, clockwork orange – osoba koja funkcioniše u velikoj mjeri lišena slobode izbora. Uhvaćen u karmičku osvetu svih ljudi kojima je naudio, Aleks na kraju pobjeđuje svoju novorazvijenu averziju, ponovo se vraćajući okrilju svoje nasilne prirode koja razumije jedino bezrazložnu agresiju i Betovenovu devetu simfoniju.

7. Ekvilibrijum (2002.)

Šuškanja o Trećem svjetskom ratu nikada nisu bila aktuelnija, a Ekvilibrijum iz 2002. pobrinuo se o prikazivanju društva nastalog iz pepela jednog takvog globalnog sukoba. Koristeći tematiku Bredberijevog Farenhajta, ovaj film predstavlja društvo koje emocije vidi kao jednu od najvećih prepreka ljudskom napretku. Zbog toga svaki stanovnik Librije (o, ironijo) mora uzeti dnevnu dozu “lijeka” Prozium koji blokira emocije. Kao i kod Orvela (čije je ime sveprisutno u tematici distopije) na vrhu piramide ovog društvenog uređenja je lice sa ekrana i glas Oca koji totalitaristički poprima religijske nivoe. Džon Preston (koga glumi Kristijan Bejl) uspijeva da povrati svoja osjećanja nakon što jednog dana ne uzima Prozium. To ga navodi na put spoznaje iskvarenosti društva i dizanja revolucije koja će za cilj imati vraćanje ljudskosti ljudima. Iako Ekvilibrijum sam po sebi nije jedinstven, već se može sagledati kao spoj različitih sci-fi filmova koji su mu prethodili, on na jedan interesantan način razrađuje temu distopije i društvenog uređenja koje se urušava pod sopstvenom težinom.

8. Planeta majmuna (1968.)

Poznat i kao jedan od filmova sa najneočekivanijim krajem, za Planetu majmuna se saznaje da je distopijski tek u posljednjim minutama kada Tejlor naiđe na ostatke Kipa slobode i shvati da je “vanzemaljska” planeta ništa drugo do Zemlja vijekovima nakon nuklearnog rata. Novo (i očigledno uspješnije) evolutivno rješenje za naš nekadašnji dom su postali majmuni koji su se razvili u intelektualno moćna bića sposobna da formiraju visokoorganizovano društvo. Originalna priča sastojala se iz pet filmova koji su prikazali nestanak čovjeka i uzdizanje majmuna, uništavanje planete Zemlje (naravno, od strane čovjeka, istog onog Tejlora koji je otkrio Kip slobode) i bijegom tri majmuna nazad u 1973. godinu. Prvobitni serijal stvara i uvid u nastanak Planete majmuna, tematiku kojom će se baviti trilogija 21. vijeka. 2011. izlazi Planeta majmuna: Postanak i objašnjava razvoj inteligencije majmuna zahvaljujući supstanci koja je prvobitno razvijena u terapiji Alchajmerove bolesti. 2014. gledali smo Planetu majmuna: Revolucija koja prikazuje događaje deset godina nakon izbijanja epidemije virusa koji je omogućio razvoj i pobjedu majmuna nad ljudima. Ova dva ostvarenja su bila veoma uspješna kod publike, a treći dio – Planeta majmuna: Rat predviđen je za 2017. godinu.

9. Blejd Raner (1982.)

Ovaj film sa Harisonom Fordom u glavnoj ulozi prikazuje budućnost u kojoj ljudi i androidi žive zajedno u (ne)slozi. Tehnologija vještačke inteligencije je u toj mjeri napredovala da su ljudi iz godine u godinu stvarali sve naprednije bioničke modele do momenta kada su mašine postale superiornije od svog stvaraoca. Radnja Blejd Ranera smještena je u ne tako daleku 2019. i uznemirujući period kome su prethodili okršaji između ljudi i androida. Tzv. replikanti su nakon krvave pobune postali ilegalni na Zemlji a na Blejd Ranerima je da svakog nezakonitog androida eliminišu. Blejd Raner je ostvarenje koje i danas uživa veliki ugled kod gledalaca i zaljubljenika u žanr, vjerovatno zbog toga što se odlično prikazuje odnos čovjeka prema tehnologiji i svijetu kojeg uzima zdravo za gotovo, ironično poredeći hladne ljude i androide osjećajnije od većine toplokrvnih stvorenja. Jedan od glavnih lajtmotiva filma je i kolonizacija drugih svjetova, širenje ljudske popluacije okolnim nam svemirom, a kompletan program je praćen agresivnim reklamama i kampanjama koje idealizuju život van Zemlje.

10. Vodeni svijet (1995.)

Jedan od interesantnijih prikaza distopijske budućnosti jeste Vodeni svijet, film iz 1995. sa Kevinom Kostnerom u glavnoj ulozi. U svijetu gdje se polarni led otopio a Zemlja postala golema vodena površina, san o kopnu poprima mitološke obime i postaje predanje koje polako iščezava među sukobima zahvaćenim zajednicama. Bilo kakva zemlja ili blato su postali dragocjeni zbog uzgajanja hrane, a ljudi već toliko dugo žive na vodi da su razvili nevjerovatne mehanizme prilagodbe. Dovoljno je reći da glavni lik ima škrge i plivaće kožice između prstiju. Radnja se vrti oko djevojčice Enole na čijim je leđima istetovirana mapa do Kopna. Međutim, dešifrovanje mape će ići teže i njime će se otkriti koordinate jedinog preostalog kopnenog mjesta na planeti (ispostavlja se da je to Mont Everest). Vodeni svijet je, uprkos mlakim ocjenama od strane kritičara i gledalaca, interesantno prikazao jedan drugačiji apokaliptični scenario, ništa manje vjerovatan s obzirom na aktuelnu temu globalnog zagrijavanja i nesumnjivog čovjekovog uticaja na krhku prirodu koja ga okružuje.

Ingvar L