Izdavač: Fulvia Film, 1988.
Režija:Giuliano Carnimeo
Scenarij: Elisa Briganti, Dardano Sacchetti
Gl. uloge: David Warbeck, Nelson de la Rosa

Radnja:

Negdje na Karibima (ako me poznavanje zastava dobro služi, radi se o Dominikanskoj republici), fotograf i nekoliko foto-modela bivaju napadnuti od misterioznog stvorenja - radi se o hibridu majmuna i štakora (ratMAN?) kojeg je stvorio ludi britanski znanstvenik pokušavajući dobiti Nobelovu nagradu :)

Nakon što prva djevojka nastrada, lokalna policija pozove njenu sestru da identificira tijelo. Ali, ispostavlja se da mrtva djevojka nije njena sestra. OK, onda ona malo njuška uokolo tražeći sestricu u društvu pisca krimi-romana (kojega je slučajno upoznala u taksiju), dok je policija ponovno ne pozove da identificira sestru. No, djevojka u hladnjaku ni ovaj put nije sestra naše junakinje. To je bila kap koja je prelila čašu i njih dvoje kreću u džunglu da bi razriješili misteriju...

Osvrt:

Mislim da neću pretjerati ako kažem da je 75% filma potrošeno na skrivanje po mračnim prostorijama, zatvaranje-otvaranje vrata, zatvaranje-otvaranje prozora, trčanje hodnicima, i čekanje u ormarima (koji, zanimljivo, svi imaju rupu postavljenu upravo tako da svjetlo pada na oči osobe u ormaru), ali željeni dojam anksioznosti je potpuno izostao. Takvu razinu napetosti doživljavam svaki dan kad pozovem lift pa se pitam hoće li doći :)

Ono što je daleko najzabavnije u filmu je gluma. Da se skupi glumački talent svih 13 glumaca u ovom filmu i ulije u jednu osobu, taj bi se vjerojatno dobro snašao kao statist u ranim filmovima Bore Leeja. Jedino vrijedno spomena je tip koji glumi Ratmana (još uvijek mi nije jasno zašto se tako zove), navodno najmanji glumac na svijetu - Nelson De La Rosa (visok oko 90 cm), koji je uspio postići da Ratman izgleda toliko opasno koliko god opasno može izgledati nezgrapni monstrum veličine prosječne šestomjesečne bebe koji proizvodi skvi-skvi zvukove slične škripanju bakinog ormara.

E, da, kraj filma je jedan od najbesmislenijih (i najsmješnijih) koje sam vidio. Uglavnom, prilično zabavan filmić koji mi je savršeno sjeo uz tri šalice kamilice i laganu želučanu virozu koju sam pokupio od sina :)

Highlightovi:

Tuširanje
U biti, ništa više...

Oleg Berić