Trebao sam ranije pisati o ovom izdanju, mnogo ranije imajući u vidu sve dobre reakcije publike i recenzije sa više regionalnih muzičkih portala, i nadam se da će mi bend oprostiti na ovom kašnjenju. ABHOTH su relativno novo ime Crnogorskog metal undergrounda, ali su sa ovim kratkim izdanjem već zatresli, i ne čudi jer su akteri benda već dobro poznati ljudi metal undergrounda koji rade u nekoliko bendova. Bilo gdje da se pisalo o ovom izdanju, riječi hvale nisu izostajale, a vrhunac je bio krajem prošle godine i trka za prvo mjesto između ABHOTH i posljednjeg albuma benda Pero Defformero. Naravno da su Pero Defformero odnijeli lovorike, ali i najveći skeptik će se složiti da je jedan nepoznati Podgorički bend sa samo tri pjesme u samom vrhu top liste domaćih izdanja, daleko ispred pojedinih mnogo poznatijih imena, nešto nesvakidašnje i vrijedno ispitivanja.

No, to su sve samo statistike, a brojke i nisu tako impozantne da bi im suviše pažnje poklanjali. Da budem iskren, svoju pažnju bi bilo bolje da obrate muzici nego ovim, manje više, nebitnim činjenicama. Ono što je bitno je da ABHOTH u rukama imaju jedan vrlo kvalitetan finalni proizvod, nešto sa čime može da se počne. Mid tempo black/death metal sa dosta dramatičnih momenata akcentuirani laganim uzdizanjem atmosfere koja kulminira u marširajući ritam. Nije ništa novo, ali je urađeno jako dobro a detalji obogaćuju pjesme vrlo efektno. Vrlo je ohrabrujuće čuti jedan ovakav projekat i na maloj crnogorskoj sceni. Sve pjesme su dobro razrađene sa elementima koji se prepliću i dodaju na jedinstvu i dinamici pjesama i ovo je najinteresantniji podatak. ABHOTH, na svu sreću, ne padaju u klasu onih bendova koji ponavljaju jedan te isti rif tokom cijele pjesme, nego ih progresivno grade i cijelom dužinom su interesantne sa uvjek nečim novim što iznenadi slušaoca, a pjesme su od 5 do 7 minuta dužine, minutaža koja je izazovna i za mnogo jača imena. Produkcija je dovedena na vrlo zavidni nivo i svi su instrumenti dobro snimljeni i podjednako predstavljeni u audio slici. 

Naravno, tri pjesme nisu dovoljne da se prosudi sav budući rad, ali su dovoljne da se nazre potencijal i ono što bi u budućnosti mogli da razviju. Pored toga treba imati u vidu da ovi momci već duže vrijeme rade u drugim bendovima i njihova volja i želja za radom nije upitna. Sada sve zavisi od kvaliteta ideja, ali isto toliko, i od sreće. Obratite pažnju na ovo izdanje i pratite ih na društvenim mrežama. Nadam se da će ubrzo nastaviti sa radom jer ovo prvo kratko izdanje mnogo obećava. 

Nikola Franquelli