Recenzija albuma Sticky Floors benda Shoot Me Wendy

Dolazi leto, stoga ne bi valjalo zabadati uši u neke teške riffove i oporu atmosferu, mračnjačke tekstove, nego istu prilagoditi svom svaštarskom ukusu, nego! Za letnje opuštanje, cirkanje piva u osunčanom dvorištu i po koji žur preporučujem novo izdanje Geenger records-a: Sticky Floors hrvatskog post-powerpop-a Shoot Me Wendy!

Zašto Vendi puca, nije mi baš jasno, ali je zato muzika pravo osveženje. Neobavezni i krajnje šarmantni vokal, ostali instrumenti praše li praše, milina. To je taj štimung osamdesetih, glas skoro da šizne a la riot grrrl, zvonke gitare, a ritam da skačeš do besvesti, B52's im ne gine kao svijetli uzor, a ukoliko ih stave na istu binu uz Vlastu Popić (ako već nisu) - zabava je zagarantovana! Podsećaju me malo i na naše Zrenjanince Oružjem Protiv Otmičara, kojih sada, na žalost, nema nigde...
Daklem, Sticky Floors će biti hit ovog leta, naročito nekoliko pesama, koje ću pomenuti kasnije. Produkcija, atmosfera, instrumenti - sve je na svom mestu. Lirička strana mi se izuzetno dopada, jer volim dugačke tekstove koji stanu u dva i po minuta pesme, to je čista umetnost i mora se priznati da je to poprilično teško izvesti, emocije se ne biraju, one same dođu. Jedina zamerka je to što su pesme isto producirane, sve su na isti "fazon", sa blagim i, na sreću, primetljivim varijacijama, ništa "ozbiljno" i "strašno". Kao "muzički proždirač", morao sam to reći, jer nisu svi raspoloženi za eksperimentisanje i skakanje sa žanra na žanr. SMW su dosledni svojoj energiji, svojim tekstovima, svojoj odličnoj i poletnoj muzici (preslušaj prvenac "Sine Waves"), muzika nije bauk, u njoj se mora uživati, i pored ovakvih manijaka kao što sam ja!

Neka pucaju zvučnici, neka puca Vendi, igrajte u gaćama/kupaćem kostimu po dvorištu, ispijajte neki hladan sok/pivo/štagodtobilo i đuskajte uz letnje hitove, kao što su SEABED i SWEET & GORGEOUS - naravno, ceo album na repeat, nemojte da kvarite sebi ugođaj!

LJETO JE!

Desya Lovorov