Ovaj šesti mesec čekali smo sa nestrpljenjem jer nam se u goste vraća Faith No More! Ali, ovaj mesec je poprilično važan i za njih same.
8. juna ove godine fanovi benda Faith No More slavili su 20. godišnjicu izlaska kultnog albuma „Angel Dust“. Britanski magazin „Kerrang!“ je ovaj album 1995. godine proglasio za najuticajniji album devedesetih godina (Album of the year što će bend par godina kasnije vrlo mudro iskoristiti) i to u eri najkvalitetnijih albuma ako realno pogledamo. Za razliku od prethodnog albuma, „The Real thing“ koji je postigao masovnu prihvaćenost i uspeh, bend se odlučuje za ekstremnu promenu i prekidaju saradnju sa dosadašnjim gitaristom Jim Maritnom. Album dobija novi i drugačiji zvuk, tekstovi su uglavnom kao i većina tekstova Faith No More-a za razmišljanje ali na onaj način da svako ima svoju interpretaciju, a nije reč o nekoj visokoj mistici. Da, ovo je album na kom se nalazi obrada pesme „Easy“ . Da sada napravim anketu i da učesnici ne varaju 90% njih bi reklo da je to baš pesma Faith No More a ne cover Commodores-a. Da li je neko čuo original i Lionel Richie-a kako ovo peva?! Uz dužno poštovanje njegovoj karijeri, ja nisam mogla da prestanem da se smejem dobrih 15 minuta. Valjda je stvar navike u pitanju. Ono što je meni strašno cool vezano za ovaj album je tekst pesme „Land of sunshine“ koji je nastao sklapanjem poruka iz onih kineskih kolačića sudbine. How cool is that?! Iako hvaljen na sva zvona album ni na jednoj jedinoj svetskoj listi nije bio na prvom mestu što je baš čudno. Najviše su se kotirali na UK Albums chartu gde su bili na drugom mestu. Singlovi i spotovi sa ovog albuma: „Midlife Crisis“, „ Land of sunshine“(samo singl, bez spota), „A small victory“, „Everything's ruined“ i „Easy“. Ne znam da li bih se složila da je najuticajniji album, ali da je sjajan album se slažem.
Moji lični favoriti sa ovog albuma: „Land of sunshine“, „Midlife Crisis“, „RV“, „Everythin's ruined“, „Be aggressive“ (ovu pesmu namerno nisam komentarisala, ali ko je ne zna čisto da vam zagolicam maštu tema je oralni seks napisan sa gay konotacijom kao izazov za Mike Pattona da je otpeva live), „ A small victory“i naravno „Easy“.

Druga važna stvar je 15. godišnjica, po meni najboljeg albuma benda Faith No More „Album of the year“. Koliko sam čitala o njemu (a stvarno sam čitala mnogo, čitavih 17 google strana što je za internet i današnje vreme i previše), kritika je vrlo mlako prihvatila album, više kao pokušaj i dala mu četvorku. Slično su reagovali i fanovi, ne znajući da će ovo biti poslednje studijsko izdanje (za sada ☺ ). Apsolutno se ne slažem sa ovim. Možda nemam prava puno da sudim, jer je za mene Faith No More relativno novi bend, u smislu slušam ga aktivno tek godinu i po, ali zaista, na ovom albumu zvuče zrelo, odraslo i konačno na svom mestu. Onako kako bi trebali da zvuče, da kažem „leži“ im ovakav zvuk. Da budem iskrena, ako bi rešili da ponovo izdaju album, volela bih da nastave odatle, ne da se vraćaju na početke. Ostala sam šokirana kada sam pročitala da im je kultni magazin „Rolling Stone“ dao ocenu 1,5 od 5. Zašto, zli ljudi zašto?!! Ovo je album zlata vredan! Slušajući stekla sam osećaj da je nastao vrlo lako i spontano, bez nekog forsiranja. Izašla su samo tri singla: „Ashes to ashes“ (Biću strašno, strašno subjektivna i reći da je ovo najbolja pesma na svetu, ne samo njihova već u globalu. Od dana (verujte mi, znam i datum) kada sam je prvi put čula, znala sam da je ovo pesma koja se obožava ceo život. (P.S. Ovo uopšte nije bitno, ali ime pesme imam istetovirano na ruci ☺ ), „ Last cup of sorrow“ (spot – genijalan!) i „Stripsearch“. Kao singl je trebala izaći i pesma „She loves me not“ ali je otkazano. Hm, hint? Posle ovog, svi znamo šta se desilo, Faith No More ne postoji seldećih 11. godina. Na albumu se nalazi i pesma „Pristina“ koju ja apsolutno ne kapiram. O čemu se radi? Da li je u pitanju naša Priština? Šta je pisac hteo da kaže? Molim sve koji znaju da mi pomognu da rastumačim :D
Lični favoriti: „Ashes to ashes“ (obavezno pogledati spot!), „Collision“, „Stripsearch“, „Last cup of sorrow“, „Mouth to mouth“ (zašto ova pesma nije bila singl?!), „Got that feeling“ i „Paths of glory“

A zašto je nama bitan ovaj jun?! Pa dolaze, oni dolaze ponovo!!!! A kako sam ja saznala ovu vest? Na jedan apsurdno genijalan način, dozvolite mi da podelim sa vama. 2. april je, spavam kao top i zvoni mi telefon. Gledam drugarica i kapiram da se nije nešto loše desilo. „ LinDeeeeeeeeeeeee (moj nadimak) jesi videla Blic jutros?“ Jedva znam ko me zove, kakav crni Blic. „ Dolazi Faith No More u junu!!!“. Dobila je moju pažnju ali i pretnju da ću je zadaviti ako zove da me za*e*ava. Međutim, pogledam na netu kruži informacija ali ništa zvanično. Dva dana agonije i nestrpljenja, pojavljuje se i zvanična informacija. Novi festival „Belgrade Calling“ kao hedlajnera svoje treće večeri dovodi Faith No More. Hvala im do neba i dalje na najlepšoj informaciji ove godine, iako sam diplomirala mesec dana ranije. Stoga, za sve vas koji ste ih gledali 2010. godine na EXIT- u i ostali blago šokirani i oduševljeni izvođenjem „Ajde Jano“ i nama koji nismo i dobili smo šansu za popravni, vreme je da se aktivno spremamo! Da li ste videli post sa zvanične facebook strane benda u kom na srpskom traže rakiju, a oni donose buku? Ako niste obavezno iskopajte, so cool! Pošto sam počela da is slušam u novembru 2010. strašno sam se grizla koliki sam kreten da ih propustim u svom gradu!!! Godinu dana kasnije, gledala sam streaming njihovog koncerta sa brazilskog festivala SWU i moram priznati, dok je pre njih nasupao Alice In Chains ruke su mi se tresle kao pogubljenoj tinejdžerki. Bilo bi divno da i ovde nastup otvore sa kombinacijom „Woodpecker from Mars“ i čuvene „ Delilah“ Tom Jonesa. Naravno očekujemo i onu misterizonu pesmu koju su izvodili a niko ne zna ni koja je ni čija je. Miriše li ovo na novu pesmu nakon toliko godina? Iskreno se nadam.

Pored Faith No More, treće večeri ove osvežavajće novine nazvane Belgrade Calling nastupiće i: The Darkness, Public Image Ltd, The Horrors,Ugly Kid Joe i The Sisters of Mercy. Koliko znam karte su još uvek dostupne, nadajmo se lepom vremenu jer nas sjajni nastupi definitivno očekuju.

P.S. Jako bih volela da svi koji pročitaju ovaj tekst i idu na „Belgrade Calling“ u komentarima (ako ih ne mrzi) napišu koga idu da gledaju, bilo koje veče i šta očekuju od novog festivala.
Tamara Maksimović