Milan B. Popović, Na kori integralnog hleba i olovci, Beograd, 2011.
Umetnost nam je potrebna gotovo isto toliko koliko i hrana. Gladni smo umetnosti, ona je naša duševna hrana - stoga ne čudi naslov najnovije zbirke pesama, četvrte po redu, Milana B.Popovića: Na kori integralnog hleba i olovci. Začinjena krajnje simpatičnim ilustracijama Mine Simić zbirka nam nudi sasvim novi doživljaj proje, pardon, poezije.
Dok se pretvara u biljku na kojoj čudni listovi rastu/svi od papira autor slaže red kačkavalja,red poezije/red slanine, red inspiracije pozivajući nas da se, poput njega samog, uhvatimo u koštac sa životom i problemima koji muče nas i našu okolinu.
Sebi je najlakše ugađati: kupite slanu (ili slatku) palačinku za ručak, pahuljice (ili druge grickalice) za večeru i sve to začinite sladoledom. Teže je, međutim, reći ne hrani, ne porocima. Jer i hrana može biti porok.
Mladi pesnik jedno od rešenja ovog problema vidi u tome što umesto hranom police frižidera puni rečenicama, slaže u pregrade strofe, zamrzivač puni stihovima: predlažem /štrbnite od doručka/ukradite od užine/sakrijte od ručka/prikrijte za večeru/jedan zalogaj/jedan stih. Da li svako od nas drži istu dijetu i da li je ista dijeta podjednako delotvorna za svakoga od nas ostaje da vidimo.
Tamara Lujak