Veče prvo
 
Tog avgustovskog petka trinaestog, u kafeu Pepe’s Bar u Kladovu u 18 sati počela je tribina o Književnosti i rokenrolu čime je zvanično otvoren peti Border rock po redu. Tribini su pored četvoro Kladovljana i Kladovljanki, Katarine Fiamengo Alispahić, Dane Mandić Popović, Marka Pakalovića i Dejana Mihajlovića, čiji život pulsira tim nekim rokenrol ritmom upotpunjen dobrom književnošću, učestvovali i Kruševljanin Vladica Radojević, i Negotinac Miljan Ristić. Takođe, događaju je prisustvovalo još nekolicina Kladovljana kojima je pisana reč i dobra muzika bitna i važna stvar u životu, pa im je okupljanje i razgovor na tu temu bio odličan povod za dobar provod.

Bilo je prilično prijatno popodne. Razgovarano je ne samo o muzici i književnosti već i o filmovima, koncertima, poeziji, životim dogodovštinama... Ispostavilo se da je dva sata bilo nedovoljno za sve priče koje su čekale da budu ispričane, ali je tribina završena oko 20 časova baš zbog početka muzičkog dela festivala. Zaključak je da će ovakvih okupljanja u budućnosti svakako biti.
 
Na platou ispred Doma omladine u 20 časova startovale su novosadske Tri kapljice, trojac koji čine dve mlade dame i jedan ortak, koji su ga baš dobro isprašili svojim tim nekim surf pank rokom i publiku pripremili takođe za trojac ali iz komšijskog gradića Negotina, Fubar, koji je svom silinom i žestinom, kao što inače i zna, gruvao na sred grada Kladova. Posebno emotivan trenutak na koncertu bio je kada je basista i vokal benda Luča posvetio pesmu svojim malim ćerkama od 9 godina koje su bile prvi put na koncertu svog oca, što su one dočekale skakanjem u prvim redovima, ali i suzama od prevelikog uzbuđenja. Jedna od njih je non-stop ponavljala kako je to najlepši događaj u njenom životu i kako će to pamtiti dok je živa. Drago mi je da sam to čuo, video i doživeo i to je za mene događaj koji će ovaj Border rock načiniti posebnim.

Onda su na scenu stupili Radiofoniks koji su malo stišali agresiju koju je Fubar svojim nastupom izneo pred publiku, među kojom je bio i veliki broj Negotinaca. Svojom odličnom svirkom polako su pripremali sve brojniju masu za zvezde večeri S.A.R.S koji su nastupili oko 23 sata.

Kad je krenuo da praši S.A.R.S napravila se ogromna gužva a ceo centar Kladova bio je ispunjen ljudima, što se odavno nije dogodilo pogotovo kada je u pitanju neki rok koncert. Sarsi su još jednom potvrdili da su majstori u pravljenju dobre atmosfere i da svakog mogu da nateraju na đuskanje i skakanje. Momenat večeri bila je završna pesma kada su svi prisutni digli ruke u vazduh i pevali: Pesrpektiva, perspektiva, stvarnost nam je crno-bela, a budućnost siva...

Sve u svemu, odlično veče i dan za pamćenje kao što reče mala Lučićka koja je bila i više nego uzbuđena nastupom svog oca na Border Rocku.

Veče drugo
 
Drugo veče petog po redu Border Rocka startovalo je u 20 časova na istom mestu, platou ispred Doma omladine u Kladovu, srpsko-holandskim triom The Unfuckable Trees koji su isprašili svoju prljavu pank rokenrol distorziju i pred publiku predstavili pesme koje će se naći na njihovom prvom albumu. Tu se provukla i po neka obradica, što je meni i više nego godilo. Odlična muzika baš onakva kakvu volim, a ovaj trojac je zvučao shodno samom nazivu benda: Unfuckable. Čak i zamena muzičkim instrumentima tokom nastupa (basista preuzima gitaru i obrnuto) nije imala uticaj na kvalitet muzike koja nam je pružena.

Potom su na red došli komšije iz Rumunije i bend Recycle Bin koji je aktivan oko petanaestak godina. Bend svoj muzički izraz bazira na ska-pank fazonu pa je i nastup bio u tom nekom maniru. Kombinacija buntovnog pank zvuka ukombinovana sa veselim zvukom trube i saksofona zvučala je prilično dobro i prisutnima svakako ponudila malo dobrih veselih vibracija.

Onda su se na binu pojavili dobri znalci Kladovske publike Jimi Triple B’s 666 Blues Band koji su u nekim ranijim vremenima nastupali u klubu Fusion tako da je određni broj prisutnih znao šta može da očekuje. Garage psychedelic blues rock je ono što ovaj bend svira pa svako ko voli takvu vrstu muzike ovaj trio je i više nego odlična preporuka. Svoje ogromno umeće i iskustvo još jednom su predstavili pred Kladovsku publiku što je u meni u nekoliko navrata izazvalo nevericu, jer mi je bilo teško da poverujem da takav zvuk i takav vajb stvaraju samo njih trojica.

Kao četvrti ujedno i završni bend petog Border rock festivala nastupili su novosadski velikani Obojeni Program koji su zvučali i više nego odlično. Ta kombinacija sa dve gruvajuće bas gitare, psihodeličnom gitarom, odličnim bubnjem i Kebrinim specifičnim glasom razvalila je publiku koja je tokom celog nastupa pevala pesme zajedno sa Kebrom. Bend se čak vratio na bis.

Bitno je da napomenem da je ove druge večeri Border rocka bila znatno manje ljudi u odnosu na prvo veče, jer je najveći broj posetilaca ipak privukao bend S.A.R.S koji su ipak taj neki mejnstrim i muzika za široke narodne mase. Drugo veče bilo je namenjeno posvećenicima i zaljubljenicima u rokenrol muziku, pa je shodno tome i bilo očekivano da broj posetilaca bude manji. Tokom nastupa bendova koji su prethodili Obojenima publika je gotovo stidljivo iz prikrajka pratila dešavanja na bini da bi se pregrupisala i sabila ispred bine kada je Program u boji krenuo da praši i na taj način dala i više nego odličnu završnicu festivalu.

Kao zaključak mogu konstantovati da je ovo možda jedan od najuspešnijih Border Rock festivala, iako je frka sa epidemiološkom situacijom bila ograničavajuća i otežavajuća okolnost. Ipak, Border rock je uspeo. Poslužilo nas je vreme. Posećenost je bila na zadovoljavajućem nivou, prvo veče čak iznad očekivanog. Zvuk je bio odličan što je sam događaj podiglo na viši nivo. Odlična prateća vizuelizacija koja je samo upotpunila čitavu priču. Bendovi željni svirke i nastupa gotovo su izgarali na bini. Besplatan ulaz... Bilo je ljudi iz Kladova, Negotina, Donjeg Milanovca, Zaječara, Bora, Knjaževca, Kruševca, Novog Sada, Beograda, Turn Severina, Amsterdama, Ejdehovena, Bukurešta... I svi su u velikoj meri bili zadovoljni. To je samo još jedan od dokaza da dobra muzika ne zna za granicu.

Miljan Ristić