Nedavno sam naišao na zanimljivu analizu češke metal scene koja kaže da Češka nikada nije iznedrila neki veći metal bend u svetskim okvirima poput njihovh severnih suseda. To naravno ne znači da je češka scena nekvalitetna (kada se pomene Češka prvo vam padaju na pamet festivali Brutal Assault, Masters of Rock). Naprotiv, češki underground i te kako ima šta da ponudi pa iako ta zemlja nije dala svetski poznata imena dešavanja na underground sceni su vrlo zanimljiva (gomila metal, grind, pank bendova i izdavača).

Upravo danas pred sobom imamo momke koji obećavaju. InnerSphere dolaze iz Pilsena (izgovara se Plzenj), četvrtog po veličini grada Češke koji je poznat ne samo po pivu i Škodi već i po aktivnoj sceni (bar nama koji smo u ovim vodama). Iako je bend relativno mlad (aktivan od 2016.) osnovali su ga već iskusni muzičari.

InnerSphere merch koji prikazuje naslovne prvog EP-ja i albuma "Amnesia"
Prvo izdanje u vidu samonaslovljenog EP-ja pojavilo se 2016. i predstavilo je bend u jednom sirovijem i agresivnijem izdanju jer je bend želeo da približi svoj živi zvuk publici. Narednih godinu dana bend pored promene u postavi, koncerata i mini turneja sve vreme radi na albumu prvencu koji konačno izlazi aprila 2018.

„Amnesia“ bend predstavlja u nešto drugačijem izdanju. Iako se radi o, kao što sam napomenuo, iskusnim muzičarima jasno je da je bend na svom prvom izdanju još uvek tražio svoj zvuk i muzički izraz. Godinu dana je bilo sasvim dovoljno da se neke stvari iskristališu te nam se InnerSphere ovde predstavljaju mešavinom melodičnog death, thrash, doom i black metala. Dosta elemenata je ovde uklopljeno čini se na prvi pogled, no bend uspeva da se na pravi način izbori sa svim ovim pravcima. U odnosu na EP, album je nešto mekši no i dalje ima težinu. Čini se da su uspeli da naloženost, koja je neminovna na svakom početku, obuzdaju. Verovatno je to i posledica sazrevanja samih muzičara.

Iako nije planirano od početka, „Amnesia“ se vremenom pretvorila u konceptualno izdanje. Neretko takva odluka vodi pretencioznosti ali InnerSphere vešto izbegavaju ovu zamku. Album donosi priču o momku koji će zarad svoje devojke proći kroz svoj lični pakao. „Amnesia“ je ispričana kroz deset pesama o ljubavi, smrti, samožrtvovanju i pokajanju. Uopšte, teme koje dominiraju su konstantna unutrašnja borba sa samim sobom, sopstvenim (ali ne i samo sopstvenim) demonima.

Kroz ovih deset poglavlja bend uspeva da ispriča svoju priču gotovo filmski, na pravi način dozirajući i kontrolišući potrebne elemente: energičnost, agresivnost i atmosferičnost koja je možda i najbitnija ovde. Upravo zbog atmosferičnosti je najbolje ovaj album slušati dok ste sami i u mraku.

Sveukupno gledano na kraju mogu da zaključim da, iako prostora za napredak svakako ima, InnerSphere je napravio uspešno izdanje kojim može da se nametne kao značajan bend na (ne samo) češkoj underground sceni.

Miloš Pavlović