Iz izdavačke kuće Kontrast stiže najava da će drugi deo trilogije „Valis“ Filipa K. Dika, Prodor božanskog (1980), biti objavljen do sredine oktobra, javlja sajt Art-Anima.

Trilogija „Valis“ završni je segment Dikovog proznog stvaralaštva, u kome autor svoj tematski fokus pomera na lične preokupacije metafizikom i teologijom.

Radnja romana Prodor božanskog dešava se u neutvrđenoj budućnosti, stotinu ili više godina nakon događaja opisanih u uvodnoj knjizi trilogije. Ovo delo nastavlja da preispituje, menja i iznova iscrtava nepostojane granice stvarnosti spojem religije, tehnologije, nauke i ludila u bezgranično kreativnom fildikovskom multiverzumu.

Knjige iz „Valis“ serijala nikada ranije nisu bile prevođene na srpski jezik, a tog kompleksnog i nimalo zahvalnog poduhvata prihvatio se prof. dr Mladen Jakovljević, autor studije Alternativne stvarnosti Filipa K. Dika i jedan od najistaknutijih domaćih proučavalaca lika i dela slavnog američkog pisca.

Govoreći o knjizi Prodor božanskog Mladen Jakovljević skreće pažnju na neke od brojnih specifičnosti koje ovo delo donosi u odnosu na prvu knjigu trilogije.

„Iako prvobitno započet kao nastavak Valisa, Prodor božanskog ne nadovezuje se na njega na očekivan način jer sa njim nema uočljivih dodirnih tačaka u smislu likova i zapleta“, kaže Jakovljević. „U njemu nema Fila i njegovog alter ega Konjoljuba Debelog, Kevina, Dejvida, Šeri Solvig, mesta na kojima su živeli i posećivali ih, nema ni Kevinove mrtve mačke, niti se radnja Valisa u bilo kom smislu direktno nastavlja u ovom romanu. Ipak, roman se s pravom smatra delom navedene trilogije, prvenstveno zato što oba romana apostrofiraju ista pitanja, dileme i probleme s kojima se protagonisti suočavaju, pri čemu od čitaoca zahtevaju spremnost za odvažan iskorak iz okrilja uobičajenih naučnofantastičnih tropa, kao i iz poznatog prostorno-vremenskog kontinuuma“.

„Kao i većina Dikovih ranijih ostvarenja – među kojima su Ubik, Tamno skeniranje, Sanjaju li androidi električne ovce? – i romani iz trilogije ‘Valis’ predstavljaju fikcionalni, tekstualni pokušaj pronalaska odgovora na dva ključna pitanja na koja je Filip Dik bio usredsređen: ‘Šta je autentično ljudsko biće?’ i ‘Šta je stvarnost?’“, ističe Mladen Jakovljević.