U osamnaestom izdanju edicije Odabrane priče, redakcija Veselog četvrtka predstavila je čitaocima dve epizode redovnog serijala, u Italiji objavljene 1996. godine, a iz pera Maura Boselija i sa crtežom Maura Laurentija. 

Nažalost, najbolji deo ove dvodelne storije je Ferijeva naslovnica, na kojoj je inače prvi put tako otvoreno pokazano Zagorovo pravo ime – Patrik Vajlding.

Iako je većina Zagorovih fanova vrlo blagonaklona prema „Vudu osveti“, scenario je tek osrednji kada je reč o samoj radnji, dok u pogledu Zagorovog svetonazora, pa i vrednosti koje ovaj strip propagira, scenario sadrži ozbiljne propuste.
Boseli u serijal uvodi dva reklo bi se jaka ženska lika, što je samo po sebi odlično – plavokosu kockarku Gambit i tamnoputu vudu-kraljicu Mari Lavo. Nažalost, potencijal ova dva lika iskorišćen je vrlo slabo, pa čak i u neku ruku zlouptrebljen. Gambit je tu u najvećoj meri kao podilaženje zagorelim (pun intended) zagorovcima, dok je Mari Lavo neubedljivi antagonista i služi samo da naglasi Zagorovu snagu volje i moralnost. Jedino što je očito ostalo upitno koliko bi mu volja bila snažna da Lavo nije bila crne kože.

Scenarista je u neku ruku omažirao „Prohujalo s vihorom“ i to je čak odlična postavka za Zagora, ali u toj plejadi bogatih vlasnika plantaža, raskoši i crnih slugu ne vidi se ni tračak robovske patnje niti osude koju bi Zagor počeo da sipa oko sebe kao Zevs s Olimpa samo da su se u ulozi crnaca našli nekakvi Indijanci. Njegovo olako stajanje na stranu moćnog robovlasnika i utapanje u ambijent kockanja i raskalašnosti takođe odudara od tipično spartanski nastrojenog Duha Sa Sekirom. Motiv rasne borbe samo se povlači kroz strip i služi kao dvodimenzionalno pojašnjenje pobuda antagonista – pre nego što utone u besmislenu konanovsku egzibiciju. Ovo je možda i najžalosnija propuštena prilika u ovom stripu, pošto se tako mogla uneti izvesna ambivalentnost u lik i pobude Mari Lavo. Ovako, ona je Zagoru samo loša alternativa odnosu s Gambit, a mogla je da u najmanju ruku bude ženski Kandraks. Takođe, Laurenti ne može da se pohvali crtežom, koji povremeno naginje karikaturi, naročito kada Laurenti crta Čika i Diging Bila.

Sve u svemu, da „Vudu osveta“ nije svojevrstan uvod za neke dalje odabrane priče, konkretno „Morsku stravu“ i „Blago Žana Lafita“, savetovao bih da se preskače.

Uprkos svemu tome, ne mogu da dam ocenu nižu od trojke, nadasve zbog elementa fantastike koji premda nezgrapno realizovan ipak „Osveti vudu“ diže rejting.
3/5

Ivan Jovanović Nightflier