26. juna na sajtu Mulj.net, objavljen je intervju sa urednikom našeg magazina povodom 13. rođendana Helly Cherry-ja. Bio je to lep povod da se osvrnemo na naš dosadašnji rad i predstavimo čitaocima Mulj portala. Pošto je prošlo dovoljno vremena od originalnog objavljivanja, intervju postavljamo i na našoj stranici u rubrici "Behind the Scene" gde objavljujemo novosti i informacije vezane za naš sajt. A vama eto prilike da nadoknadite propušteno...


Hajde da priču počnemo malim objašnjenjem zašto baš „paklena trešnja"?
Hej da, red je da se razjasne sve nedoumice oko Cherry-ja. A kako najbolje krenuti nego od imena. :)
Dakle samo ime je nastalo kao parodija na kultnu „Paklenu pomorandžu". Sa druge strane ime je trebalo biti i parodija na bendove sa „opakim" i brutalnim imenima, tipa Brutal Truth, Napalm Death. Želeli smo neko „tough guy wannabe" ime. Helly Cherry se pokazalo neobičnim, neretko je bilo i izvor nesporazuma i anegdota, no danas je ono ipak prepoznatljivo i jedinstveno (iako verovatno i gramatički nepravilno – kao i sam Google npr).

Prošao je 13. Rođendan. Možemo li se za trenutak vratiti i prisjetiti se kako je sve izgledalo 2003. godine?
13 godina i jeste i nije mnogo. Ako se vratimo na same početke, bilo je to vreme pištanja dial-up modema. Pretpostavljam da deo naše današnje čitalačke publike i ne pamti dial-up. Ne pamti ni diskete. A nekada je čitav broj HC-a mogao stati na disketu. Internet je bio u povoju, ADSL je masovno došao koju godinu kasnije. Monitori su bili oni „debeli". Rokenrol je lagano nestao sa televizije, koncerte je počeo da posećuje sve manji broj ljudi, štampani fanzini su se nekako još i držali, danas su na tom polju neki poslednji trzaji u toku.
Kada gledam iz ove perspektive, čini se da je to bilo neko prelazno vreme, smena generacija. Kraj generacije X i stupanje na scenu generacije Y. U svakom slučaju zanimljivo vreme iz tog sociološkog ugla. Helly Cherry je svakako učesnik i svedok tih promena i tendencija koje i danas traju.

Kako uopšte funkcioniše jedan neprofitni portal poput Cherrya?
Kao i svi mediji sličnog tipa. Naša priča je volonterska, a pokreće je entuzijazam članova redakcije.
U hrvatskoj recimo, dosta portala sličnih, a često znatno gorih od HC ima pomoć od grada ili države, kakva je situacija u Srbiji? Ima li nade da se nešto dobije, makar sa onih famoznih konkursa Ministarstva kulture ili neke slične adrese?
Neki od sličnih medija rade pod okriljem udruženja građana. Udruženja koriste da deluju u skladu sa ciljevima samog sajta, organizuju tu i tamo po neki koncert, tribinu ili tako nešto, ali mislim da se retko ko oslanja na neke fondove, konkurse i slično na duže staze. Lepo si rekao, u Hrvatskoj dobar deo medija radi pod okriljem „udruga", u Srbiji ja znam za dva sajta. Postoje jaki sajtovi koji dobro rade a nisu deo tih priča, postoje i loši sajtovi koji imaju podršku raznih zvaničnih institucija, fondacija i slično. Postoje i dobri primeri tih saradnji, ali mislim da ona nije presudna za dobar rad. Mi se do sada nismo bavili konkursima jer nije bilo potrebe.

Šta se u međuvremenu promijenilo na muzičkoj sceni regiona?
Malopre sam se dotakao te teme. Desile su se promene za koje smo mislili da su samo lokalnog karaktera. Ispostavilo se da trend nedolaska publike na koncerte nepoznatih bendova uz ispijanje piva ispred lokala postoji i u inostranstvu. To se vidi i po memovima koji kruže netom, ali i iz razgovora koje smo imali sa stranim muzičarima koji gostuju kod nas. Dakle taj neki transfer iz fizičkog u virtuelni svet. Klinci neće na koncert, dovoljan im je „Tjub". Prestali su da kupuju fizička izdanja. Vinili doživljavaju neki „rivajvl", ali čini mi se da je i to jedan od trendova koji će za par godina nestati. Vinile verujem više kupuju ljudi koji su i ranije bili fanovi. Klinci neće čak ni besplatno kad im se ponudi. Fanzini su kao što rekoh gore, gotovo i nestali.
Nema se para, svi bi nešto instant, na brzinu. Organizatori koncerata idu samo na sigurne varijante pa poslednjih godina imamo pojavu da je svaki festival manje više isti. 15-tak bendova u raznim kombinacijama čine osnovni lajn ap svakog festivala.
Album kao forma nestaje, niko nema vremena ni stripljenja da u moru novih izdanja sluša čitav album tako da je singl postao neka prihvatljiva forma.
Puno je promena generalno, tema koja baš zaslužuje jednu posebnu analizu u svakom slučaju. Ne smatram da su te promene nužno loše. One su jednostavno deo i duh vremena u kome živimo. Kao što se ja na primer ne mogu vezati za magnetofonske trake sa kojih je moj otac puštao muziku, tako ni današnjim klincima ne znači puno audio kaseta. Kako i može da im znači kada nisu odrastali na njima, nisu ustajali iz fotelje da okrenu stranu, okreću omot u rukama, odmrse traku, namotavaju je pomoću olovke...

Iako bi se nakon ovoliko vremena osjećao zamor, HC nastavlja sa uvođenjem noviteta. Recite nam nešto o elektronskim knjigama i novim rubrikama?
Sa elektronskim knjigama smo krenuli pre tri godine. Želeli smo da rođendan našeg sajta obeležimo na neki način, pa smo objavili Zbornik
http://www.mediafire.com/download/3n68um7nnhryrqd/Volim+da+letim+-+HC+Zbornik+v2.0.pdf  koji sadrži priče objavljene u prvih 10 godina na našem sajtu. Odjek je bio fenomenalan, knjiga je skinuta više od 13.000 puta te smo rešili da i naredne godine priredimo nešto slično. Ovoga puta smo se odlučili za knjigu „Ulični hodač"
http://www.mediafire.com/download/xqq6eht4ctgyeyp/Uli%C4%8Dni+hoda%C4%8D.pdf  posvećenu street-artu. Knjiga je jedna od prvih koja se na našem jeziku bavi ovim vidom umetnosti. A ove godine smo objavili „Priče o spotovima"
http://www.mediafire.com/download/gs84apu8gzsoz4z/Pri%C4%8De+o+spotovima.pdf  koja predstavlja zbirku tekstova istoimenog serijala/rubrike na našem sajtu. Andrea Kane se u njoj bavi estetikom, podtekstom, efektima i idejama domaćih i stranih spotova. U svakom slučaju, posmatrani su spotovi iz jednog drugačijeg ugla, i neretko se dešavalo da i mi sami nakon teksta drugačije doživimo spot koji smo do tada odgledali X puta.

Koliko HC učestvuje u koncertnim aktivnostima. Znamo da ih redovno pratite, ali ima li udjela u organizaciji istih, ili možda nekim sličnim događajima?
Za sada nismo učestvovali u organizaciji koncerata. Organizovali smo nekoliko literarnih konkursa.

Internet izdavaštvo. Dok se gotovo po pravilu svi portali bave i ovim segmentom muzike, sa strane izgleda kao da to za HC i nije toliko interesantno?
Ovo pitanje se fino nadovezalo na prethodno jer sam baš želeo da malo pojasnim stvari. Naše mišljenje je da treba da radimo stvari i baviti se aktivnostima jedino ako možemo maksimalno da im se posvetimo i da to ima pravog smisla, da ne bude samo na papiru, „jedna od stavki" i da bi se reklo „eto i mi imamo etiketu". Nekoliko sajtova u regionu je pokrenulo svoje izdavačke kuće ali ne znam koliko su one realno donele bendovima. Verovatno ni samim kućama nisu puno toga donele, pa su te aktivnosti vremenom i zamrle. Od tri sajta sličnog tipa iz Srbije za koje ja znam da se bave i izdavaštvom, dva su prestala. Jednostavno, verujem da im se nije isplatilo da se više oko toga cimaju. Izdavačka kuća iziskuje punu posvećenost, ljude spremne da se ozbiljno bave promocijom izdanja. Sve to zahteva previše energije, živaca i vremena da bi se dugo radilo volonterski. Zato mislim da posle nekog vremena sajtovi prestanu sa tim aktivnostima.

Što se nas tiče, želimo ipak da se fokusiramo na novinarski deo posla za sada. Ako se steknu uslovi jednog dana za pokretanje (virtuelne) izdavačke kuće zašto da ne.

Jedna ste od rijetkih internet adresa koja se bavi i stripom. Najviše onim alternativnim. Možete li dati neki presjek stanja u Srbiji? Naravno, iz ugla HC-a i onoga što interesujenjegovo uredništvo.
Scena je svakako zanimljiva, neobična. Puno je različitih pristupa, estetike, formi, samizdata, strip fanzina, izložbi. Naša želja je da te autore, stripove i radove učinimo vidljivijim.

Koliko se uopšte sami ljudi javljaju sa svojim radovima, a koliko je sve produkt vaše potrage za dobrim stripovima?
Na našem sajtu postoji stalno otvoren strip konkurs www.hellycherry.com/p/helly-cherry-webzine-raspisuje-stalno.html. Putem njega nam se javljaju razni autori. Sa druge strane neretko i sami naiđemo na nekog ko nam se učini dovoljno zanimljivim. Jednostavno kontaktiramo te ljude. Do sada su nam izašli u susret i pojavili se na našim stranicama. Otprilike, pola objavljenih stripova je preko konkursa, pola je rezultat naše potrage.

Kakvi su skoriji planovi i šta možemo očekivati?
Sledi nam leto tj neka „letnja šema". Sezona kada je manje koncerata, više festivala tako da ćemo verovanto posetiti neke od njih u zemlji i inostranstvu. Konkretnije novotarije ostavljamo za novu „sezonu" koja kreće od jeseni.

Razgovarao: dl

Izvor: Mulj.net