Prvi kontakt sa Ritmom nereda imao sam u osnovnoj školi, kada je na RTS-u bio snimak njihovog koncerta sa EXIT-a 2003. godine. Naišao sam skoro na snimke nekih pesama sa te svirke, i sad se pitam gde je ta kulturna publika danas, ali to je druga tema.

Danas, nakon pet godina studijske pauze, bend je izdao novi album – To nisi ti. Odziv slušalaca je ogroman, mišljenja podeljena. Neki nagrađuju inovativnost i svežinu zvuka, dok neki žestoko kritikuju pesme, karakterišući ih kao "mekane rok pesmice". Da je album mekši od prethodnog, kao i od svih ostalih, to potpuno stoji, ali stoji i da je mnogo kreativniji i zanimljiviji.

Upoređujući retrospektivno neke od pesama benda, oseti se jak pomak u svim aspektima zvuka. Gitare su mnogo preciznije, bubnjevi raznovrsniji u ritmu, a glas mnogo oštriji i fokusiran. Na ovom albumu bend malo spušta loptu u odnosu na prethodni, pa je tekstualno više orijentisan na unutrašnje biće, nego na ranije teme kojima se bavio. Oseti se sazrevanje članova, kao i da želja da se mladalački bunt prenese na nove naraštaje. Iako je bunt stavljen u drugi plan, snaga ovog albuma je u fokusu. To što sazrevanje donosi i starost, usporenost, ovde je priča drugačija. Tempo je podignut taman toliko da će svaka pesma uživo izazvati komešanje u publici, a po potrebi se tempo može mnogostruko ubrzati.

Tekstovi su generalno rak rana većine bendova danas. Ovaj album je samo kap koja je prelila, tako da ova kritika ne ide direktno njima. Svi se tekstovi svode na unutrašnje borbe i nemogućnosti istrajavanja pod pritiskom okoline, napisani su jednostavnim jezikom uz čestu upotrebu opštih mesta, tek sa ponekim vrednim detaljem. Retko se javi neki bend koji je tekstualno zaokružen, a generalno ovaj album u malo većoj meri zaostaje po tom pitanju. Naravno, muzičarima koji su skoro trideset godina na sceni se to može oprostiti. Na početku su dizali svoj glas kada niko drugi nije smeo, bili su temelj pobune, zapušavali usta svima, a sada, kada su stigli u starije dane, vreme je da konačno iskažu i svoju intimniju stranu.

Iako je album dostupan za preslušavanje na internetu, moguće ga je nabaviti i na disku po vrlo pristojnoj ceni. Zanimljivo je da jedan ovakav bend prodaje svoj disk skoro 40% jeftinije nego jedan mlad i skoro osnovan bend. Uz to, ovaj album je u onoj klasičnoj plastičnoj kutiji za disk (jewel case), dok je pomenuti skuplji album upakovan u kartonski omot (panel card wallet). Govori li to nešto svima onima koji su rekli da se Ritam Nereda prodao novim albumom?

Za neke nove klince, ovo je odličan album, uzimajući u obzir činjenicu da odrastaju rukovodeći se snack kulturom. Ovaj album će mlađima škljocnuti neki prekidač u glavi i zainteresovati ih da malo kopaju i istražuju i postavljaju pitanja, da ne budu isprane glave, a starijima će pružiti neku novu dimenziju u kojoj se bend oprobao i sasvim solidno uspeo.

Tihomir Škara