Hitopadeš („Korisna pouka“) zbornik je bajki, priča i basni u četiri knjige na sanskritu, vrlo sličan Pančatantri, o kojoj smo već pisali, a veruje se da je iz nje i nastao. Veruje se da je Hitopadeš priredio Narajana, pod pokroviteljstvom kralja Davalačandre, ali kako se i jedan i drugi spominju samo u ovom zborniku, teško je potvrditi njihovo istorijsko postojanje, a još teže je datirati sam zbornik. Pretpostavlja se da je nastao u periodu između VIII i XII veka.

Prema Narajani, zbornik je sastavljen kako bi se širila mudrost, ispričana kroz bajke i basne u kojima su glavni akteri ptice, životinje i ljudi. Priče su ispričane na sličan način kao u Pančatantri, ali se pojavljuju i pojedine priče kojih u Pančatantri nema. Knjigu je prvi put preveo car Akbar (1542-1605) pod nazivom „Priče o mudrosti“. Prvi sledeći prevod zabeležen je 1786. godine (Čarls Vilkins, koji je načinio i najraniji prevod Bagavad Gite na engleski). Potom slede prevodi s početka i s kraja XIX veka, da bi danas knjiga bila poznata širom Indije i Evrope.

Priredila i prevela Tamara Lujak