Poznato je da nas muzika spaja, da prevazilazi kulturne i jezičke barijere, ali je malo poznato da (horska muzika) može da izađe iz ustaljenih okvira (i ode u r’n’r bendovsku postavku) i institucija (Doma kulture, kulturne dvorane...) i preseli se na ulicu, u park, trolu... Horkestrovci su probili tu barijeru, više nego uspešno, jer postoje više od decenije, a postojaće i duže – jer se dobre stvari ukorenjuju duboko.
Marija Mari Jocić, dirigentica, Ružica Vrhovac, jedna od starijih članova i Nenad Matekalo, šef orkestra, „Kestra“ pristali su da nam ispričaju svoju priču: kako je Horkestar nastao i zašto, kako su se tokom godina menjali, sazrevali, koja su im stremljenja danas...


Hor i orkestar. Kako? Zašto?
R.V: Horkestar = Hor + Kestar ☺ Bolje reći Hor + bend, pošto Horkestar ima tipičnu r’n’r bendovsku postavku, manje, više kroz celo svoje postojanje.
N.M: Kad neko kaže „hor i orkestar” obično se pomisli na ozbiljnu muziku, ljude u svečanim odelima, klasične instrumente... Mi smo nešto drugo – alternativni samoorganizovani hor i orkestar! Dakle, sve što klasičan hor i orkestar nisu, i to je donekle odgovor na „zašto”.
M.M.J: A zašto da ne?

Kad ste i kako nastali?
R.V: Dvehiljadite godine. U pitanju je bio projekat „TGTO“ (Tvoje govno - tvoja odgovornost) koje je pred izbore u septembru 2000. godine organizovala umetnička grupa „Škart“. Nakon tog koncepta formiran je aktivistički hor „Horkeškart“. Četrnaest godina kasnije, Hor i dalje nastavlja da deluje po sličnim principima sa malo izmenjenim imenom – „Horkestar“. Do promene imena je došlo 2006. godine – Škart nastavlja da deluje kao umetnička grupa, a Horkestar postaje masivno samostalno telo.
N.M: Priča počinje 2000. godine kad je umetnička grupa ŠKART preko radija napravila audiciju za hor i orkestar (koju su, naravno, prošli svi koji su se pojavili) kao deo akcije „Tvoje govno tvoja odgovornost”. Kombinacijom naziva „hor”, „orkestar” i „škart” nastalo je ime Horkeškart. To se sve odmah pokazalo kao dobra ideja, pa se sa pričom nastavilo. Krajem 2006. ŠKART se povlači (i formira sličan hor „Prrrroba”), tako nastaje Horkestar i od tada piše svoju priču.
M.M.J: Godine 2000. osnovali su nas Škartovci, sasvim slučajno, gotovo stihijski i evo nas tu skoro petnaest godina. Menjali smo razne oblike i odore, članove i imena, ali jedno je ostalo isto: ideja.

Od samog početka niste sebi postavljali granice. Kako se to odrazilo na vaš rad?
R.V: Horkestar je konceptualni aktivistički hor za koji ne postoje granice. To je, verovatno, razlog zbog kog se izdvojio od ostalih sličnih sastava. Nama je prioritet aktivizam, ideja, energija da se nešto menja na bolje. Pevanje i sviranje je u drugom planu.
M.M.J: Mnogo bolje nego da smo ih postavili. Sve vreme imamo ideju da ih pomeramo.

Repertoar vam je šarolik i pretpostavljam da je nastajao godinama...
R.V: Da, godinama se formirao. I dalje postoje pesme koje su na repertoar postavili „Škartovci“ – to su aktivističke pesme. Većina pesama je kasnije došla na repertoar koji se stalno, po malo, menja. Većina pesama se tiče ljubavi ili raznih društvenih prilika.
N.M: Svaka godina imala je neku svoju priču i pesme koje će tu priču ispričati. Danas pričamo nove priče, ali se rado prisećamo starih.
M.M.J: Da. Ima pesama koje se izvode od početka, a ima i onih koje traju jedan dan. Sve zavisi kako nam „legnu”.

Pesme koje pevate autorske su. Ko ih komponuje, piše...
R.V: Deo pesama koje izvodimo su autorske, deo ne – kada je reč o tekstovima. Veliki deo tekstova potiče od domaćih filozofa, pesnika, afirmisanih i manje afirmisanih bendova. Kada je reč o muzici, skoro svu muziku su pisali članovi benda („Kestra“).
N.M: Obradili smo nekoliko pesama poznatih i nepoznatih bendova (Paraf, Šarlo, Obojeni program, Kraftwerk, Achtung Dichtung...), tu je i niz radničkih i revolucionarnih pesama, a „specijalnost” nam je pravljenje muzike i aranžmana na reči poznatih i nepoznatih pesnika (Duško Radović, Brana Petrović, Dr. Protić...), ali i na reči koje su napisali naši članovi. Muziku i aranžmane uglavnom prave dirigenti i muzičari Horkeškarta/Horkestra, a pevači često doprinose tekstovima, predlozima, detaljima.
M.M.J: Uglavnom su autorske, trudimo se da ih ima sve više. Komponujemo uglavnom Flućko i ja u zadnje vreme. Nastaju kao i mi što smo ponikli, potpuno slučajno i stihijski: u kupatilu, parku, na nekoj od proba…

Dosta je ljudi prošlo kroz Horkestar. Ko je i kolikog traga ostavio iza sebe?
R.V: Za 14 godina kroz „Horkestar“ je prošlo više stotina članova (blizu 1000). Većina njih je ostavila nekakav trag, odnosno, dala nekakav doprinos. Svako na svoj način.
N.M: Posebno bi trebalo pomenuti ljude koji su Horkeškart pretvorili u Horkestar, jer su oni postavili temelje koji i danas stoje – način na koji se radi, veći deo repetoara, ceolokupan izgled, zvuk orkestra... Kasnije se to prirodno razvijalo i širilo, ali sve u stilu te prve postave.
M.M.J: Ima mnogo članova koji su ostavili dublji trag. Izdvojila bih bivšu dirigenticu Mariju, Vladu Živkovića, Rašu, Minku, Protu, Miljenka… Sve one ljude koji su ostavili svoj lični pečat i šarm u amanet horu i pokazali nam put kuda da idemo. Hvala im!

Koliko Horkestar danas broji članova?
R.V: Trenutno nas je oko 40, sa bendom.
N.M: Oko 30 članova, i to je neki idealan broj. Inače je broj teže tačno utvrditi, jer ljudi dolaze, odlaze, prave pauze... Bilo je tu raznih perioda kada je članova bilo i do 50-60, ali i 5-6...
M.M.J: Između 10 i 150.

Gde se sastajete, gde vežbate, izlazite?
R.V: Trenutno mesto sastajanja je Jevrejska opština čije je rukovodstvo bilo ljubazno da nam ustupi prostor besplatno. Ukoliko nemamo prostor za vežbu idemo u park, kod nekoga kući, snalazimo se...
N.M: Vežbali smo na raznim mestima, od kulturnih ustanova do gradskih parkova, preko stanova članova hora. Za izlazak i druženje dovoljan nam je mali povod, nisu retkost žurke kod članova i prijatelja hora.
M.M.J: Trenutni dom nam je pružila JOB. Tu se sastajemo i probamo. Nekada koristimo park kao prostor. Nekada pravimo javne probe u nekim od mesta gde volimo da sednemo. Moram priznati da Horke čeznu za stalnim prostorom, pa evo prilike da…

Nastupali ste na različitim festivalima i koncertima, nastupali u parkovima, na ulicama, trgovima, pijacama i drugim javnim prostorima. Šta vam je doneo svaki od tih prostora?
R.V: Svaki od pomenutih prostora je na neki način „obojio“naš rad. Festivali pomažu afirmaciji, a javni prostori nam omogućavaju da pokažemo svoju suštinu – to da smo sastav koji koristi javni prostor kao svoju binu.
N.M: Sve moguće i nemoguće probleme vezane za zvuk! ☺ Stvarno, grehota je što već dugo nemamo svog tonca, jer su iskušenja neverovatna. Naravno, svaki nastup donosi neko novo iskustvo, jedinstvenu avanturu, upoznavanje raznih gradova i kultura, druženje sa novim raznolikim ljudima, kolegama iz drugih horova...
M.M.J: Meni lično su omiljeni pijačni nastupi i oni u trolama. Tu vidimo reakciju ljudi i nekako tu Horkestar dobija potpuni smisao. Festivali i slične manifestacije su dobre, treba se pojavljivati, ali isto tako mogu nas udaljiti od onoga što mi zapravo jesmo.

Na kakav ste prijem naišli kod publike?
R.V: Po pravilu – dobar ili odličan ☺
N.M: Gotovo da se nikad nije desilo da je publika skroz ravnodušna, čak i na nenajavljenim nastupima gde su ljudi potpuno nespremni na ono što ih očekuje. Gde god da nastupamo prenosimo pozitivnu energiju i jasne poruke i publika to prepoznaje, tako da često nailazimo na totalno oduševljenje.
M.M.J: Uglavnom nas slušaju ljudi koji znaju šta radimo, pa je reakcija uvek dobra.
Nekada se desi da imamo fenomenalanu reakciju publike, a nekada su u totalnom šoku. Sve zavisi gde i kad i zbog čega se pojavljujemo.

Spremate li novi repertoar?
R.V: U ovom momentu akcenat je na vraćanju nekih starih, provereno dobrih pesama (koje je ranije izvodio „Horkeškart“) na repertoar.
N.M: Trudimo se da što ćešće pravimo radionice na kojima nastaju nove pesme, a povremeno vraćamo neke stare pesme koje su sad ponovo zanimljive i publici i novim članovima hora.
M.M.J: Uvek.

Koji su vam planovi za budućnost?
R.V: Nastupi, pre svega! Naročito u javnim prostorima sa akcentom na institucije u koje najčešće ne dolaze horovi – domovi za nezbrinutu decu, stara lica, domovi zdravlja...
N.M: Nastupi, radionice, snimanje novog audio i video materijala... Imaćemo jako lepu budućnost!
M.M.J: Da postojimo.

Onaj ko bi želeo da stupi u kontakt sa vama, kako može da vas nađe?
R.V: Putem naše FB stranice – HORKESTAR - alternative choir and orchestra.
N.M: Najlakše je naći nas preko Fejsbuka, odnosono lično pre i posle nastupa.
M.M.J: Moze pisati na našu Fejsbuk stranicu, naš sajt ili može doći na prvu sledeću probu.

Razgovor vodila Tamara Lujak
Izvor: Intervju.in.rs