Neki ljudi za života ne vrede ama baš ništa. Kad umru, ne vrede čak ni toliko. To ih, ipak, ne sprečava da u svoje nedostojne ruke uzmu živote mnogo vrednijih osoba od sebe, i zauvek ih odnesu. 

Mark David Chapman, kompleksima opterećeni niko i ništa, našao je svoj način kako da ga istorija upamti. Džonjao je ispred njujorške zgrade "Dakota", sve dok nije dobio ono što je želeo - najpre autogram slavnog "Bitlsa", Johna Lennona, a zatim i priliku da mu smesti četiri hica iz revolvera u leđa. Jednom je uspeo da promaši. Chapman je govorio da je delovao kao Božanska ruka, te da ga je inspirisao roman "Lovac u Žitu", koji je napisao J.D. Salinger. Navodno je uvideo duboku vezu između glavnog protagoniste romana, Holdena Caulfielda, i njegove malenkosti. Holden, doduše, jeste simbol svih neprilagođenih likova, ali smatrati ga inspiracijom za tako gnusno (ne)delo, bilo bi, ipak, previše. 

Tih noći, dok je čekao trenutak da sprovede svoj dijabolični plan, Chapman je bio i u društvu prostitutke, kojoj je promrmljao nešto o tome da će se za njega još čuti, ali je ona ionako bila previše nesrećna zbog toga što će on uskoro navaliti svoju dlakavu trbušinu na nju, da bi ga još i slušala i uzela za ozbiljno. 

Ne zna se puno o tome šta je kreativni zamajac benda "The Beatles" sve radio poslednjih dana svog života. Zna se, pouzdano, da je slušao tada novi singl Brucea Springsteena, "Hungry Heart", koji mu se veoma dopao. Podsećao ga je na njegov sopstveni singl, "(Just Like) Starting Over". Pomenutu pesmu je (takođe pokojni) Joey Ramone, iz mitskih "The Ramones" molio od Springsteena, kada su se sreli u Asbury parku, New Yersey. Nije je dobio jer je Bruceov menadžer, Jon Landau, tvrdio da njegov pulen mnogo gubi dajući pesme drugima da od njih naprave hitove. Setimo se samo njegove "Because the Night", koju je snimila Patti
Smith. Mada, teško je zamisliti Johna kako, tog 8. decembra 1980. klima glavom uz "ONETWOTHREEFOUR, Everybody's got a hungry heart" verziju "The Ramones", da su je snimili. "Boss" nije mogao dobiti veće priznanje od činjenice da je legenda slušala baš njegovu pesmu, na dan svoje smrti. Mada, takav kakav je, Bruce bi se sigurno rado odrekao te časti, a da je Lennon ostao živ. Postoji fotografija na kojoj se pevač i kompozitor koji je zauvek promenio lice popularne kulture potpisuje na primerku svog solo albuma "Double Fantasy", koji mu je pružio Chapman. Jezivo, kad se uzme u obzir dalji sled događaja. Pomenuta zgrada, "Dakota", ispred koje se desilo ubistvo, je stvarno mračna građevina, te ne čudi što je poslužila kao lokacija za snimanje filma "Rosemary's Baby", Romana Polanskog. Chapman je čak i u tome video simboliku, na tom mestu je sniman film režisera čija je žena ubijena od strane Mansonovih fanatika, takođe zaluđenika benda "The Beatles". U svemu je video opravdanje da uzme neku svoju izmaštanu pravdu u sopstvene ruke, i učini onako kako mu glasovi u glavi kažu. 

Za koji dan, na sudu će se ponovo naći (valjda) osma po redu žalba ovog ubice, i mračna senka mogućnosti da bude pušten na uslovnu će se nadviti nad ovim svetom. Treba misliti o tome. O mogućnosti da ubica bitnog dela svetske popularne kulture šeta ulicama kao slobodan čovek. To bi čitav "prekobarski" pravni sistem, kao i čitav civilizovani svet učinilo njegovim saučesnikom. Zar ne?

Milan Katić