Malcom X
Ono što odlikuje hip hop kao subkulturu jeste njegova složenost, te se sam termin, može zapravo koristiti kao svojevrsan kišobran pojam. On je konstituisan na osnovu kulturne kodifikacije, koja podrazumeva prožimanje različitih praksi: muzike tj. repa (MC-inga), DJ-inga, plesa, tj. brejkdensa (brakedance) i grafiti (graffiti) likovnog izraza, kao osnovnih elemenata koji, takođe imaju sopstvene subkulturalne razvojne linije. Hip hop, dakle gradi mrežu različitih umetničkih izraza koji su konstituisani i konstituišu se unutar okvira urbanog prostora. Sa druge strane, istorijski trenutak pojave hip hopa kao i, posebno razvoj rep muzike, vezan je za složenu političku situaciju u SAD, i svojevrsan vakuum prostor koji je nastao nakon opadanja snage pokreta za ljudska prava 1970-ih godina. Ova subkultura, se, tako može definisati kao sinkretična, postindustrijska, post civil right praksa, koja koristi postmodernistička sredstva umetničke manipulacije. 
Infrastrukturna metarmofoza Njujorka, koja se odvijala od 30ih do 60ih godina 20. veka, podrazumevala je izmeštanje stanovnika u predgrađa, kako bi se formiralo gradsko jezgro koje bi odgovaralo postfordovskom konceptu urbanog planiranja. Takođe, idejni projekti Roberta Mouzisa (Robert Moses) uticali su na zajednice manjina čiji su kvartovi bili u potpunosti transformisani, što se odražavalo i na sam život i ekonomsku situaciju. Infrastrukturna odvojenost delova grada, bila je povezana sa klasnim raslojavanjima društva, što je procesima deteritorizacije još više učvršćeno. Slične promene, u različitim periodima doživeli su i drugi gradovi SAD tokom tzv. Druge velike migracije afroamerikanaca, što je rezultovalo da ova zajednica postane gotovo isključivo vezana za urbane sredine. To je dodatno getoiziralo pripadnike crne rase, ali je u isto vreme uticalo i na njihovo veće socijalno jedinstvo, stvaranje religioznih i političkih pokreta, kao i na pojavu niže srednje klase, čiji su poslovi bili vezani, pre svega za fabrike. 
Upravo takva društvena konstelacija, podstakla je formiranje javnog mnjenja lokalnih zajednica koje je bilo vezano za revolucionarno delovanje protiv sistema segregacije. Osnovna platforma takve ideje, bila je zasnovana na ideji koja je rasu uzdigla na nivo fetiša, te je stvoren mitologizirani narativ o Africi, što ubrzo podstiče rađanje crnačkog nacionalizma (black nationalism). Takav fetišizam crnog čoveka, podstakao je i jačanje organizacije Nacija Islama (Nation of Islam) 1960-ih godina. Istaknuti eksponent Nacije Islama, Malkolm Eks (Malcolm X), zagovarao je militantnu političku opciju, koja se, pretežno zasnivala na maoističkoj ideologiji. Mesto protivteže takvim stavovima zauzeo je hrišćanski opredeljen Martin Luter King (Martin Luter King), čija se politička taktika zasnivala na gandijevskoj ideji nenasilnog ostvarivanja ciljeva. Međutim, za razliku od Kingove organizacije Southern Christian Leadership Conference, Nacija Islama je aktivno radila na formiranju i pomaganju militantnih društava, te je imala i sopstvenu paramilitarnu formaciju Fruit of Islam, dok je posredno uticala na stvaranje skupina kao što su Blood Brothers i Five Percents. Ova poslednja je posebno bila rasprostranjena među mlađim Afroamerikancima niže klase, nudeći im specifičan vid filozofsko teološkog amalgama različitih ideja i koncepata.
Last Poets
Nakon ubistva Malkolma Eksa 1965, a zatim i Martina Lutera Kinga 1968. godine, sledi novi talas afričkog etnocentrizma u Americi, sa pojavom organizacije Black Panthers, i kulturnog fronta Black Art Movement. Ovaj pokret koji se naziva i Black Aesthetic Movement, bio je zasnovan na ideji stvaranja društveno angažovane, etnocentrističke poezije, koja ima revolucionarni karakter. U pitanju je spoj levičarskog i nacionalističkog diskursa, prezentovanog kroz realistične narativne forme. Ova organizacija je bila tehnofobična, ali i okrenuta mitu urbanog. Autori kao npr. Sonja Sančez (Sonia Sanchez), Džil Skot Heron (Gil Scott Heron) ili Last Poets, uticali su i na popularnu kulturu, predstavljajući osu oko koje se formirala nova afroamerička umetnost, u kojoj su granice visoke i niske kulture bile od samog početka Black Power pokreta, zapravo u potpunosti izbrisane. Takva umetnost, kao i društveno političko stanje u SAD od ranih 1960-ih, uticali su na stvaranje subkulture hip hopa, koja se razvijala hraneći se kulturalnim derivatima nastalih u opštim socijalnim trenjima. Geto kao stecište istorijskih dešavanja postao je tako mitsko okruženje i izvor inspiracije prvih izvođača hip hopa koji su bili pod snažnim uticajem borbe pomenutih crnačkih pokreta sa početka druge polovine 20. veka.

Radoš Mitrović