Prvo, da se zahvalim ovom bendu što postoji. Onda, da im se zahvalim što sam imao prilike da čujem ono što sam čuo, i na kraju, da im zahvalim na pruženoj prilici da o ovome pišem.

Sada kad je to sređeno, možemo da krenemo sa faktografijom i utiscima. Eyot, srednje-engleska reč za malo ostrvo, ostrvce. Kako je to samo adekvatan naziv!


Neobična stvar za Srbiju i Niš, koncert počeo na vreme. Možda jeste kasnio jedno 5 minuta, ali to se valjda računa kao da je krenuo na vreme, nećemo da cepidlačimo, i sve pohvale bendu i organizatorima zbog poštovanja vremena, ispostavilo se, brojne publike. Pun parter Narodnog pozorišta u Nišu, balkon nisam mogao da vidim ali sam uspeo da skontam da je i tamo bilo ljudi. To bi značilo da je koncert, što se tiče prodaje – uspeo, i zbog toga mi je beskrajno drago.

Niški koncert je, naravno, bio logičan prvi korak za turneju pod nazivom „Buđenje“, koja će se nastaviti i širom države. Od prve note, pa do poslednjih nota (koje su bile vrlo iznenađujuće, ali doći ćemo i do toga) ovo je bilo jedno transcedentno putovanje kroz raznorazne svetove, od kojih neki, čini se, imaju malo drugačija načela fizike od ovog našeg „regularnog“ sveta, toliko je čudna muzika benda Eyot. Čudna možda nije baš adekvatan izraz, originalna i izvanredna je bolji. Ceo koncert je sniman, tako da za neko određeno vreme možemo očekivati i kvalitetne snimke onoga što se ja ovde trudim da vam opišem.

Bend je celo veče vešto šarao između novih i starih pesama, mada je na moju žalost pesma „Crest of the wave“ na kraju izostala. Iako je njihov zvuk dosta evoluirao iz albuma u album, ipak je sve to prepoznatljivi Eyot i celog koncerta se sticao utisak vrlo jasnog koncepta i koherentosti između novih i starijih pesama, i to što evoluiraju ni po koju cenu ne znači da je bend dozvolio sebi da izgubi onu srž koja ga čini onime što jeste već nekoliko godina. Dobili su i gromoglasni i par minuta dugi aplauz, i dok je publika stajala bend se vratio na bis i odsvirao jednu pesmu, sa novog albuma, koju karakteriše malo tvrđi, gitarski, zvuk, na šta nismo baš navikli od ovih momaka. Ali mi se čini da je publika to primila kao vrlo lepo osveženje. Naravno, kao što rekoh, to je i dalje Eyot, i čak i da ne znam da je to bila njihova pesma, prepoznao bih da su oni, odmah. Ako ništa, zbog Dejanovog karakterističnog sviranja klavira, koje celom bendu daje dosta na autentičnosti. Reči su nezgrapne, i ja zaista ne umem bolje od ovoga da vam opišem koliko je ovo dobar koncert bio. Možda među 5 najboljih na kojima sam ja ikad bio.

Ovaj koncert je bendu poslužio prvenstveno da svoju publiku upozna sa svojim novim albumom koji je, kako su momci skoro saopštili na svojoj fejsbuk stranici, gotov, i pregovori sa izdavačima su u toku. Skoro su se vratili iz Engleske gde su imali dve svirke sa britanskim sastavom Get the Blessing, u Londonu i Brixtonu. Na svirci je gostovao i gitarista benda Portishead – Edrijen Atli, a basista Get the Blessing-a im je bio i producent na ovom albumu koji nas očekuje. Tako je ostvarena saradnja od koje i momci iz Eyota mnogo očekuju, a i mi sa njima. Do tada, i do profi snimaka sa ovog koncerta, u nastavku uživajte u njihovom live nastupu iz Lutkarskog pozorišta, a ja vas pozdravljam uz apel da po svaku cenu odgledate Eyot uživo, kad god imate prilike.

 

Luka Radulović