U samom centru grada, u jednoj od najšarmantnijih i najprometnijih ulica, Kralja Petra 41, nedavno je otvorena „Leila“, prodavnica ploča i knjiga, prijatno mesto okrenuto mladim umetnicima i zaljubljenicima u muziku i umetnost. O njenom modernom i urbanom izgledu, o promocijama i književnim večerima i planovima za budućnost reći će nam njen vlasnik i naš današnji sagovornik Saša (puno ime poznato je redakciji).


Kako ste došli na ideju da otvorite prodavnicu ploča?
Kolekcionar ploča sam već dugi niz godina. Pre dvadeset i nešto godina radio sam kao DJ u Londonu. Putovao sam po Evropi i svetu, bio u svim evropskim gradovima i shvatio da bi bilo zanimljivo da se u Beogradu, u samom centru grada, otvori prodavnica ploča, jer su donedavno postojale samo dve prodavnice i to obe malo zavučene, nijedna nije na dobroj lokaciji za turiste koji su zainteresovani za kupovinu ploča, pogotovo onih sa prostora ex YU.

Kad je prodavnica počela sa radom?
Prodavnica je zvanično otvorena u julu 2012. godine, tako da smo ove godine u julu proslavili prvu godinu rada. Napravili smo žurku na koju smo pozvali etablirane DJ-e, koji su naši lični prijatelji i brojne goste. Deo sjajne atmosfere možete videti na našoj stranici: http://www.leila.rs/galerije.html.

Kako je prodavnica izrasla u ovo što je danas – mesto gde se okupljaju mladi i talentovani ljudi?
Kako ploče beleže lep povratak u svetu (pogotovo u većim evropskim gradovima) i kod nas u poslednjih 10-15 godina, mada taj povratak traje još i duže, tako sam pomislio da bi bilo zanimljivo da se otvori prodavnica ploča u samom centru grada (u Berlinu recimo ima 25-30 prodavnica ploča samo u centru grada).
Tako smo uspeli da dobijemo ovaj lokal u Kralja Petra 41, koji je mnogo veći nego što nam je to prvobitno bilo potrebno, pa smo ponudu proširili na prodaju knjiga, CD-a i različitih umetničkih predmeta, i stvorili mesto za promociju kulture, posebno popularne kulture, iz svih oblasti (od književnosti do slikarstva, fotografije, skulpture, muzike itd.).
Tako danas funkcionišemo na nekoliko nivoa: sa jedne strane prepoznatljivi smo kao prodavnica gramofonskih ploča, u okviru koje je i kafić, ali je jako bitan momenat taj da organizujemo razne promocije, kulturne događaje, književne večeri i muzičke promocije, lokalnih autora pre svega, mada smo imali i goste iz regiona. Izbegavamo koncerte u klasičnom smislu te reči, ne naplaćujemo ulaznice, već se muzičke promocije uvek održavaju u okviru promocije novog albuma ili CD-a lokalnog autora ili grupe.

Koji su to mladi umetnici ukrasili prodavnicu?
I kroz enterijer smo odlučili da pružimo podršku mladim umetnicima. Prostor su oplemenili: Nikola Pantović (ograda na galeriji i luster težak 150 kg), D. Vartabedijan (grafike, koje su na prodaju), Miša Đorđević (lampe (prodajne) i čiviluci), grafiti majstori Timor Super i LORTEK i TKV (šank (ukrašen koricama najpoznatijih muzičkih albuma), veliki zid na galeriji i u podrumu)...

Ko je sve gostovao u vašem šarmantnom kutku?
Uglavnom smo usmereni na mlade. Bilo je dosta džez, rok i rep muzičara, koji nemaju priliku da se iskažu i koji su uglavnom nepoznati široj javnosti. Od poznatih je recimo bio Eyesburn, a pored njih gostovali su još i: Sava Marinković, DJ Željko Kerleta, Melinda Ligeti Trio ft. Setamur, DJ Ceca, Hornsman Coyote, Borivoje Petković, Filip Bulatović trio, WENT i mnogi drugi… Svi su uglavnom bili zadovoljni saradnjom, jer mi obezbeđujemo celu logistiku, njihovo je samo da donesu instrumente. Interesantno je da su ti događaji jako posećeni, iako se radi o mladim, nedovoljno poznatim umetnicima.

Ne mogu da se otrgnem utisku da je vaš prostor urban, moderan. Cela vaša priča je u stvari urbana...
Okrenuti smo urbanoj i popularnoj, donekle i underground kulturi. Pre svega nam je to zanimljivo. Mislim da nema potrebe da se bavimo poznatim umetnicima, kad ima sasvim dovoljno prostora u Beogradu, galerija u kojima mogu da izlažu, knjižara u kojima mogu da promovišu knjige... To je jedna od ideja projekta: podrška mladim, lokalnim pre svega, neafirmisanim umetnicima iz svih oblasti.

Koji su vam planovi za budućnost?
Planovi za budućnost: izdavaštvo. U početku bismo bili okrenuti samo muzici, dakle pokrenuli bismo muzičku izdavačku kuću „Leila Records“, a kasnije bismo verovatno ušli i u priču objavljivanja knjiga, prvenstveno vezano za popularnu kulturu. Izdavali bismo mlade, lokalne umetnike i bendove, po mogućnosti na pločama. Ovo je turistička zona u kojoj bismo mogli lako da plasiramo naše umetnike.

Šta možete da mi kažete o Klubu Storytellning „Reč i glas“, koji vodi Milica Krković? 
To je još jedna spontana ideja, koju je pokrenuo naš prijatelj Aleksandar Dramićanin i povezao nas sa Milicom Krković, vlasnik i glavni urednik izdavačke kuće „Metafizike“, meni uvek zanimljive zbog odličnih izdanja iz oblasti filozofije, koje uvek rado čitam. Čitava ideja je potekla od njega i nama se jako dopala.
Storytelling (umetnost (usmenog) pripovedanja) poznata je već odavno u svetu i aktuelna je posebno u većim kulturnim središtima (Londonu, Njujorku, recimo) i potpuno se uklapa u koncept koji mi pokušavamo da razvijemo. To naravno, treba stalno održavati i osvežavati. Imamo dosta novih ideja, dosta naših prijatelja voljno je da se uključi u program, jer je ideja jako zanimljiva.

Možete li da nam otkrijete neke od tih novih ideja?
Planiramo, recimo, sa našim prijateljima glumcima, koji su naši stalni gosti (ne moram da otkrivam njihova imena), da napravimo neku vrstu mini pozorišta, pre svega mono drame, neku vrstu malih jednostavnih scena i igranja. To je recimo jedna od ideja koju ćemo sigurno realizovati, pošto je naš prostor idealan za to.

Okrenuti ste ka mladima, pre svega, ali da li imate išta u planu za decu?
Nismo o tome razmišljali. Imali smo na umu male igrokaze, koji ne zahtevaju veliku pripremu, niti veliku scenu, koji bi bili originalni, eksperimentalni i nikad ranije izvođeni. Ovo dosta sve spontano funkcioniše, nemamo stroge okvire niti pravila, tako da ko zna...

Pokrivate zaista sve oblasti umetnosti kojima se mladi danas bave. Jedino niste spomenuli film...
Što se tiče filma, kako posedujemo profesionalnu opremu, utorkom imamo redovan bioskop. Puštamo zaboravljene i nedovoljno zapažene filmove, a ponekad i mainstreem filmove. Puštamo i skandinavske filmove. I to je potpuno spontano ispalo.
Projekat projekcija skandinavskih filmova i konverzacionih radionica je zapravo pilot projekat organizacije „Skandinavski kutak“, koja se bavi promovisanjem skandinavskih vrednosti kroz različite sadžaje edukativnog, kulturnog i zabavnog karaktera. Dva pilot projekta koje „Skandinavski kutak“ sprovodi u saradnji sa prodavnicom ploča i knjiga „Leila records and books“ svake srede jesu projekcije skandinavskih filmova i konverzacione radionice na švedskom, norveškom i danskom jeziku. Za vrlo kratko vreme privučen je veliki broj ljudi zainteresovanih za pomenute sadržaje, pa su u planu i razne druge aktivnosti poput organizovanja čitalačkog kluba, večeri skandinavske muzike i razne druge aktivnosti.

Planirate li saradnju sa umetnicima iz inostranstva?
Usmereni smo na lokalne autore. Jeste da smo imali gosta iz Slovenije, ali on je sam izrazio želju da se kod nas promoviše. Ali, zašto da ne? Ako nam budu zvučali zanimljivo. U principu ne kontaktiramo umetnike, već su umetnici ti koji nam dolaze. Stoji otvoren poziv na našoj fejsbuk stranici, pa mladi lako mogu da nas nađu: https://www.facebook.com/LeilaRecords.

Šta slušate od muzike? Koje su vam najomiljenije grupe?
Slušam sve, džez, rok, soul pank... Ja sam generacija koja je rasla uz Led Zepellin, The Doors, Džimi Hendriksa, zlatnu eru roka i za njih sam emotivno vezan.

Kako ste postali DJ?
Dugo sam u mladosti živeo u Londonu, pa sam vremenom počeo da radim u manje poznatim londonskim klubovima kao DJ. Nije to bio neki visoki profesionalizam, ali sam živeo od toga. Tada kada sam ja to radio, tada se tek počinjalo (1992-93. godine), nije bilo visoke tehnike i bio je to dobro plaćen posao. Danas je DJ koji radi sa svojim pločama mnogo bolje plaćen od onog koji radi na digitalnim izvorima. Iskustva su bila dobra. To je nešto na čemu možeš da zaradiš, ako voliš, naravno, posao kojim se baviš.

Zašto je važna muzika? 
Muzika je svojevrstan način komunikacije. Ne postoje jezičke ili kulturološke prepreke, verovatno je zbog toga popularna i važna, možda i najvažnija od svih umetničkih izraza. Kad smo počinjali, nismo očekivali veliku prodaju ploča. Ali, kako je to poslala moda u poslednje vreme, tako sve češće mladi dolaze i kupuju ploče. Tako smo postali mesto gde se okupljaju muzičari, ali i umetnici iz svih oblasti, glumci, književnici...

Zašto je za jednog mladog čoveka važno da se bavi umetnošću?
Kroz umetnost mlad čovek unapređuje sebe i svoju ličnost, radi na sebi, utiče na svoju sredinu, u stanju je da prenese neki muzički, na primer, izraz, koji ne može da prenese rečima. Svaka ta težnja mlade ličnosti ka umetnosti govori o toj ličnosti, njenoj kreativnosti. Verujem da svako od nas ima neki talenat, samo ga treba pronaći i razviti.

Šta biste poručili mladima?
Šta im poručujem? Poručujem im da se obrazuju, više čitaju, slušaju dobru muziku, da ne troše vreme na banalne stvari (kompjutere, recimo), da idu u pozorište, da istražuju, druže se sa kreativnim ljudima, da rade na sebi...

Razgovor vodila Tamara Lujak