Godina izlaska: 1982
Režija: Cetin Inanc
Scenario: Cuneyt Arkin
Glumci: Cuneyt Arkin, Aytekkin Akkaya, Fusun Ucar...

'Jednom davno, u dalekoj dalekoj galaksiji... '

Ups, pogresan film. Ali kako drugacije poceti recenziju jednog od najljudjih i najsmjesnijih parodija/posveta Star Warsu ikad? Film u kojem svaka pojedina scena vas tjera na vristanje od smjeha, da li zbog uzasno lose izmontiranih i ubacenih kadrova iz gorenavedenog George Lucasovog remek-djela ( npr. ne znam ni kako ni zasto, ali planeta Zemlja i Zvijezda smrti ovdje nemaju okrugli nego ovalni oblik, valjda da gledaoci ne bi primjetili da je pokradeno iz Ratova Zvijezda :)), preko nevjerovatnog treninga na kojem cete trljati oci i pitati se da li halucinirate pa sve do ultrastupidnih maski vjerovatno pokradenih sa obliznjeg djecjeg maskenbala. Ali, krenimo ispocetka.

Jednom davno, u dalekoj dalekoj galaksiji... Ma ne taj pocetak. Aha, u redu. 80-ih godina, Turska je imala mnogo problema sa distribucijom stranih, pretezno americkih hitova u svojoj zemlji, tako da su oni sami snimali filmove koji su bili direktne kopije blockbustera kao sto su Spiderman, Egzorcist, Talicni Tom, Superman itd. Dunyaki kurtara adam, iliti Turski ratovi zvijezda je bio mozda najpoznatiji primjer ovakvih hommagea ( fanovi doticnih filmova bi prije rekli bogohuljenje ). O cemu se tu zapravo radi? Prica je, kao sto ste mogli pretpostaviti, preglupa, i pocinje sa jednom od najsmjesnijih naracija koje sam cuo u zivotu. Da vam ne bi pokvario dozivljaj gledanja necu prepricavati pricu, tako da cu samo jos spomenuti neke stvari koje su me u filmu najvise zabavile ( iako je takvih stvari napretek :)). Odakle samo poceti? Kostimi su, kao sto sam vec napomenuo, blago receno uzasni, cudovista su bolesno smijesna, npr. kosturi, odnosno ljudi obuceni o neke crne kostime sa nacrtanim kostima na njima, kinez koji zapravo nije kinez nego neki, vjerovatno turcin koji je stavio uzasno losu gumenu masku kineza na glavu, onda neka cudovista koja su mjesavina Chewbacke i lutaka iz Muppet Showa. A tek same borbe... Murat ( Cuneyt Arkin, jedna od najvecih zvijezda turskog pop filma ) skace po pet metara u zrak, jednim potezom otkida glave, ruke i noge mrskim neprijateljima, nabije kamen od stijenu pri cemu taj isti kamen explodira, stavlja ruke u topljeno zlato i vadi ih a na njima zlatne rukavice od kojih postaje nepobjediv... Montaza u filmu je na razini kvalitete svega ostalog u filmu, znaci, ocajno je losa, tako da vecinu vremena ne znate ni ko pije ni ko placa ni sta se zapravo desava na ekranu. Zvukovi u filmu ( glasanje cudovista, explozije pucnjevi itd. ) su takodjer urnebesni, i stvarno ne bih znao s cime da ih poredim, samo cu reci da jos vise dosprinose opstem haosu na ekranu. Jedino sto bi se moglo pohvaliti u filmu je soundtrack, koji opet, nije originalan, nego pokraden iz raznih klasika, izmedju ostalog ( pogodili ste ) Ratova zvijezda i Indijane Jones. :)

Sad, ja bih ovaj film definitvno svrstao u kategoriju onih uradaka koji su toliko losi da su dobri, i moram reci da ne znam kad sam se zadnji put toliko smijao nego kada sam gledao ovo cudo tako da svakako preporucujem ovaj film svakome ko pati od depresije, jer ce mu uljepsati dan:)

Gogi the Bastard