Važna pitanja, smisao života i kult dlakave kokoške

Nick Cave pjeva „Aj dont biliv in an intervenšonist Gad. Bat I nou darling det ju du.“ (Pjesma „Into My Arms“ sa „The Boatman’s Call“ albuma).

Nikada nisam imao namjeru da vrijeđam nečije religiozno osjećanje. Ustvari, ispravka. Volim da se sprdam sa fanaticima i praznoglavim ovcama koje ne koriste svoju glavu već upijaju sve što im drugi kažu pa to interpretiraju na svoj način bez ikakvih čvrstih osnova i isključivo na osnovu ega i ličnog mišljenja koje nije podkrepljeno činjenicama, te idu u krajnosti koje mogu da poprime i najnevjerovatnije i najfantastičnije oblike, poput naučno fantastičnih priča Žila Verna ili Orvela. Osobe koje razborito razmišljaju, iako imaju radikalno drugačije mišljenje od mojega, poštujem i volim da sa njima razgovaram, da čujem i njihovo mišljenje, da možda nešto i naučim. Poštujem njihova uvjerenja ili religiozna usmjerenja, bilo koja da su.

Ja ih baš i nešto nemam. Ovu temu posmatram malo drugačije nego većina ubogih slijepih sledbenika, koji nažalost čine ogromnu većinu stanovništva planete zemlje. Vjera i spiritualnost sa jedne strane, a religioznost sa druge strane. Vjera i spiritualnost su nešto lično, duboko, stav, razmišljanje, nastojanje da se ide pravo i uspravno kroz život, i nema neke mnoge dodirne tačke sa religijom, sa crkvama, svijećama, posebnim odjevnim i ritualnim predmetima ili izabranim predstavnicima koji imaju posebna prava. Religioznost, religije su ljudska tvorevina, politički sistemi koji imaju za cilj samo jedan jedini cilj, da porobe ljudsku svijest. Ne sumnjam da su počeci svih religiskih pokreta i više nego sveti i časni, da se zaštite interesi, da se uči moralnosti, da se odvoji dobro od lošega i da se ukaže što je što. Nažalost, masovnost - a u slučaju najvećih religiskih pokreta, masovnost poprima planetarne dimenzije koje obuhvataju stotine miliona, milijarde ljudi, njihove živote, živote cijelog društva i cjelokupnog načina življenja na planeti – masovnost, upregnuto sa vremenom i halapljivošću, korumpira i najčasnije motive.

Kako? Evo jedan jednostavan primjer. Zamislite da se nakon Isusove smrti istok i zapad nisu zakrvili. Zamislite da nije bilo krstaških ratova i džihada i da se svi ti ljudi u proteklih 2000 godina nisu tukli, ubijali, masakrirali međusobno, samo radi tih par stotina metara ili kilometara okolo Jerusalima. Zamislite sva zvjerstva, zamislite svu mržnju koja je sada već ukorjenjena između istočnog i zapadnog svijeta zbog borbe okolo Jerusalima, zbog ideje, tih nekoliko električnih impulsa u korteksu mozga, koji i jedni i drugi smatraju među najsvetijim mjestima. Zamislite da nije bilo svega toga i da se danas ne mrze. Ne izlazite iz konteksta i ne podliježite svojim mislima. Ovdje govorim o tome kako religiozni pokreti utiču na ljudske živote, ne o konkretnom konfliktu između dvije frakcije.

Ja religiozan nisam, ali sam uvjeren da nešto postoji. Kažem „nešto“ jer neznam što je to. Vidim svakodnevno, osjećam, znam i dio sam nevjerovatnog procesa koji se zove život i svjedok sam svakodnevno događaja koji, ako se imalo racionalno posmatraju, ukazuju na to nešto. Možete Vi to zvati Bog, Brahman, energija, majka priroda, čakre, Vudu, Maha Kali ... kako god vam odgovara. To su samo imena, imena koja izazivaju konflikte, i koja opisuju jedno te isto (što je danas i više nego očigledno nemoguće pokazati pojedincima, i ne treba se ni nešto pretjerano truditi), ono „nešto“ koje sam maloprije spomenuo i koje neznam, ne mogu da definišem, a možda i nema ni potrebe (?).

Pored samih najvećih religija imate i mali milion manjih pokreta, kultova, filozofa, solo učitelja, pa i fan klubova ... svako sa svojom teorijom, svako sa svojim setom pravila, svako sa svojim iskustvima i svako sa svojim 1000 zato za 1000 zašto. Sve su to samo djelovi jedne veće slike, djelovi koji ako se odvojeno interpretiraju, daju vrlo neupotpunjenu, krnju sliku, a spojeni u jedno daju nešto neslućeno. Nije nimalo lako doći do te veće slike, složiti sve djelove slagalice i ne aludiram na to da sam ja uspio. Jednostavno kažem da ima više od onoga što naša čula uspjevaju da percipiraju, obrade i objasne, ali nije nikakva mistika ili nešto nedostižno, samo za osveštene.

To „nešto više“ svako treba da za sebe nađe, da se malo potrudi i istražuje, svako na svoj način, kako mu odgovara i koliko dugo ili kratko mu odgovara. Drugo nije važno. Tuđa mišljenja nisu pretjerano važna.

Barem ja tako mislim, a ako griješim, doći ću do odgovora kad tad, na svoj način i svojim trudom. Ako sam u pravu ... onda ću osnovati neki opskurni elitistički kult, prosuti krv par kokošaka (virtuelnih), bačit' nekoliko kletvi i onda me morate slijediti ... slijepo ... za mizernu članarinu od par ‘iljada eura. Primaju se i dolari po dnevnom kursu :).