Tekuća godina je na izmaku (kakav kliše) i došlo je vreme za svođenje izvesnih računa – u ovom slučaju stripovskih. Većina će se složiti da je 2016. bila izuzetno teška i mučna, puna izazova, pre svega na međunarodnom planu. Izbeglice, terorizam, ratovi i Tramp su obojili ovu godinu sivim koloritima, koliko i začuđujuće veliki broj poznatih koji su napustili ovu ravan postojanja. Da pomenemo neke od njih: Zaza Gabor, kanadski glumac Alan Tik, astronaut Džon Glen, Lenard Koen, Džin Vajlder, Stiven Hil iz legendarnog Reda i zakona, Bad Spenser, Anton Jelčin iz novih Zvezdanih staza, Muhamed Ali, Prins, simpatična Doris Roberts poznata kao bakica iz Svi vole Rejmonda, Ejb Vigoda iz Kuma, Den Hegerti – Grizli Adams iz naše mladosti, Alan Rikman, Dejvid Bovi, Esma Redžepova, slikar Ljuba Popović, Donka Špiček, Velimir Bata Živojinović, Milorad Mandić Manda, Marinko Madžgalj, Dragan Nikolić... – i, naravno, Fidel Kastro. E da, i Bob Dilan je dobio Nobelovu nagradu.

No, da se okrenemo vedrijim temama – stripu. 


Početak 2016. u svetu stripa obeležio je kontroverzan događaj u vezi sa jednim od najčuvenijih strip-festivala na svetu, Angulemu. Prvobitan spisak nominacija je sadržao 30 imena, među kojima se nije našao nijedan ženski autor. Spisak je izazvao otvoreni revolt kod dela žirija, kao i kod nekih od nominovanih autora. Brajan Majkl Bendis, Žoan Sfar, Denijel Klovs, Kristof Blen, Milo Manara i ostali su tražili da se njihova imena povuku iz bilo kakve veze sa festivalom. Na kraju je spisak nominacija u potpunosti odbačen, žiri je mogao da glasa za bilo koga po svom nahođenju, i nosilac titule gran prija festivala u Angulemu 2016. pripala je belgijskom umetniku Hermanu, kod nas poznatom po Džeremaji, Komanči i Tornjevima Boa Morije. Najavljene su brojne promene u sistemu nominacija, a celokupno dugogodišnje rukovodstvo festivala je, u nedostatku bolje reči, sklonjeno u stranu. Senka seksizma je pala na Angulem, ali ipak se postavlja pitanje – da li je reč o namernom propustu ili svet stripa u prošloj godini nije imao da ponudi nijednu kvalitetnu autorku? Da li treba staviti na listu nominacija nekoga samo jer je žena, i zar to onda nije još jedan vid diskriminacije? Sa takvim pogledima se složila i autorka Dilana Doga Paola Barbato, ističući u intervjuu nedeljniku "Vreme": "Što se tiče Angulema, ako imamo stotinu sjajnih autora, i svi su muškarci, to je okej – ako su najbolji. Mi, žene, nismo pande. Mi ne zaslužujemo nešto samo zbog našeg pola, jer kad bi tako bilo – stvorile bismo ono protiv čega se treba boriti. Tako da je zapravo pitanje: da li su u Angulemu bili pošteni? Da li su svi najbolji autori slučajno bili muškarci? Ako je odgovor potvrdan, onda je sve u redu. Ali, ako je neka autorka bila bolja od nekog muškarca, onda je to pogrešno."

Komikon u San Dijegu je protekao u drugačijem duhu – strahu od terorizma i nasilja. Komikon u San Dijegu je jedan od najpoznatijih i najvećih strip-događaja na svetu, pored Angulema u Francuskoj i Luka festivala u Italiji. A kako kod Amerikanaca to biva, sve u vezi sa njima je grandiozno. Ali, ovaj put je strah bio prisutan, pa su stroga pravila mnogima pokvarila užitak: kozplejeri su morali da skidaju maske na ulazu, prolaze skenere i ostavljaju dobar deo svoje (teško stečene i vredno pravljene) opreme, koja bi mogla da se iskoristi kao oružje. Okosnica festivala je bila u rukama autora, koji su panelima razvedrili nategnutu atmosferu. Sve je prošlo u znaku predstojećih ili aktuelnih serija i filmskih hitova, i tu je stvar nadišla svet stripa. Igra prestola definitivno samo delom pripada ovakvom događaju, ali je panel bio krcat fanovima. S druge strane, fanovi i autori Marvela i DC-ja su opravdali reputaciju u poslovičnim i velikim delom izrežiranim trzavicama. Nijedna strana na pripadajućim panelima nije propustila da "bocne" konkurente, ali i pored tog orkestriranog i tipično američkog cirkusa fanovi su dobili godišnju dozu novih informacija, klipova, tizera i debata o predstojećim delima, što stripovskim što kinematografskim. 

Zoran Đukanović
U Srbiji je festivalska scena ove godine bila neobično živa. Kragujevac je ponovo bio domaćin svog festivala, šestog po redu. Glavni događaj je ove godine izmešten na gradski trg, što je potez koji je privukao vidno više posetilaca, a sve je bilo u znaku obeležavanja tri decenije serijala Dilan Dog. Glavni gost je bila italijanska autorka Detektiva za noćne more Paola Barbato, koja je već drugi put gost u Kragujevcu. Paola je bila spremna i rada da svakome posveti vreme i pokazala je izuzetan duh. Opisala je sa kakvim se sve problemima Dilan suočavao u prošlosti, i pojasnila sve promene u serijalu koje je doneo novi urednik Roberto Rekioni, kao i svoju nešto intenzivniju ulogu u predstojećim avanturama. Na festivalu su se poslovično predstavili svi značajniji izdavači iz Srbije, kako panelima tako i štandovima, i publika je dobila značajne informacije o predstojećim izdanjima i planovima. Dosta toga je već realizovano, ipak je Kg ComicCon bio u junu. Marko Somborac, Igor Kordej, Jana Adamović, Sabahudin Muranović Muran i drugi autori su se pobrinuli da većina posetilaca ne ode praznih ruku, dok je publika imala priliku da čuje neke zaista zanimljive priče, poput rezimea dugogodišnje karijere našeg najpoznatijeg strip-kritičara Zorana Đukanovića i njegove poglede na strip produkciju danas, opis strip scene u Hrvatskoj od dragih nam gostiju, pozadinu nastanka Enciklopedije Zagorijana Aleksandra Đukanovića... Jedna od najposećenijih (i najdužih) tribina je bila posvećena ulozi liberala u svrstavanju stripa u šund literaturu 1971. godine tokom Kongresa kulturne akcije u Kragujevcu, spaljivanju stripova na šund-lomačama u tom gradu, kao i uticaj takozvanog Zakona o šundu na strip izdavaštvo u Srbiji sedamdesetih.

Pored Kragujevca, svoje strip festivale su veoma uspešno realizovali Herceg Novi, Zrenjanin, Leskovac, Niš, Sombor... Posebno prijateljska i domaćinska atmosfera je vladala u Pirotu tokom tri festivalska dana, sa pregršt panela i gostovanjem Željka Paheka, Dražena Kovačevića, Stevana Subića, Milana Drče, Pavla Zelića i drugih. 

Sa festivala idemo pravo na filmove i serije. Već dugi niz godina je izuzetan (i, naravno, lukrativan) trend ekranizovanja stripova. Amerika, naravno, u tome prednjači svojim kapitalnim i često ispraznim blokbasterima. Ali, da donosi novac – donosi. Da je zabavno gledati – jeste. Bioskopska platna su ove godine posebno obasipana filmovima sa strip-predlošcima, posebno jer se pored dominantnog Marvela u trku uključio i DC. Ovaj potonji je bio posebno iščekivan zbog hajpa koji je stvorila najava Betmena protiv Supermena. Rezultat je ipak bio razočaravajuć, jer je Zek Snajder podbacio na većini frontova u vezi sa ovim filmom i kanonima strip junaka koje je pokušao da prebaci na film. Publika je ipak nahvalila Bena Afleka kao Betmena i Gal Gadot kao Wonder woman. (Čudesna žena? Ne leži prevod.) Dodao bih i Džeremija Ajronsa kao Alfreda, koji je uspeo da prenese tu dragocenu čar britanskog cinizma u ulozi Betmenovog batlera. Film je bio zabavan, ali ništa više od toga. Finansijski je podbacio, kada se uzmu u obzir grandiozne želje i planovi producenata. Ipak, Aflek je dobio zeleno svetlo da razvija svoj solo Betmen film, dok je Snajder (ipak) ostao na čelu franšize DC kinematografije, ali pod strogim nadzorom Geofa Džonsa, koga fanovi cene i vole. Znači da Snajder ipak ne uživa više toliku umetničku slobodu i poverenje. Bogu hvala.

Kad smo već kod DC-ja, drugi željno iščekivani hit je bio Suicide squad, sa Margo Robi kao Harli Kvin, Džaredom Letom kao Džokerom, Vilom Smitom kao Dedšotom i Karom Delavinj kao Čarobnicom. Iako daleko manji promašaj od BvS, i Odred je žestoko razočarao fanove do te mere da su producenti počeli da optužuju kritičare, a posebno rottentomatoes.com, za zaveru protiv DC-ja u korist Marvela. Ipak, Marvel (zasad) pravi bolje filmove – deal with it, i maknite Snajdera. Odred je dospeo na metu kritike pre svega zbog odsustva bilo kakve stvarne priče, koliko i zbog Kare Delavinj, koja, realno, ne zna da glumi. Ipak, Odred je uspeo da vrati uložen novac i da zaradi petostruko više, što je san koji BvS tek treba da dosanja. 

Od značajnih filmskih ostvarenja ostaju nam oni iz kuhinje Marvela. Prvo, treba pohvaliti relativno low-budget Dedapoola, sa Rajanom Renoldsom, koji je uspeo da u velikoj meri ispoštuje fanove. Film je zabavan, duhovit, poštuje kanonske principe Deadpoola u meri koliko je to moguće i normalno. A i imali smo prilike da vidimo (odnosno, čujemo) Stefana Kapičića u jednom holivudskom strip-blokbasteru.

Znatno budžetniji i zahtevniji je svakako Kapetan Amerika 3: Građanski rat, koji je uspeo na svim poljima gde je Snajderova papazjanija podbacila. Preneo je dušu solidne priče, sa dostojnim zapletom i gorko-slatkom završnicom. Film je lako mogao biti i Osvetnici 3, jer dobijamo skoro celu ekipu iz prethodnih nastavaka, ali ovde je ime najmanje bitno. Film je, što je najbitnije, dobar, i uvodi pregršt novih likova i mogućnosti.

Naspram njemu, Doktor Strejndž je daleko slabiji u pogledu priče, i pored sjajne naslovne izvedbe Dejvida Kamberbača i Madsa Mikelsena kao Kejsilijusa. Problem je grandioznost zapleta, koji je trebao u stvari da bude jedan pitki origin Vrhovnog maga Marvela.

Da ne dužimo (i sa zadovoljstvom preskočimo X-mene: Doba Apokalipse, jer ne vredi o tome puno pisati), u 2017. nas očekuje opet nekoliko sličnih blokbastera, i samo možemo da uputimo molitve starim bogovima i novim da se DC opameti a Marvel ne pokondiri.

Na polju serija stvar je malo ujednačenija. Netfliksov Daredevil, druga sezona, opravdao je očekivanja, i grandiozno uveo u priču Panišera (Džon Berntal), koji je ukrao reflektore čak i glavnom junaku i zaslužio poseban serijal koji je već u fazi produkcije. Luk Kejdž, opet Netfliksov, kao i Džesika Džouns su pak nešto slabiji, posebno heroina. Luk je sjajnom muzikom i režijom izneo prvu polovinu serijala, kada stvari počinju da se razvodnjuju, dok je Džesika bila prosto dosadna. Očekuju nas Iron fist, Defendersi na okupu, kao i pomenuti Punisher, pored i treća sezona Daredevila. Poslastica.

Marvel je nastavio sa Agentima S.H.I.E.L.D.A. već četvrtu godinu, i u priču uveo Ghost ridera, DC je nastavio Flasha i započeo Legends of Tomorrow, poprilično trashy koliko i zabavnim avanturama nešto manje poznatih junaka koji u Dr Who maniru jurcaju po vremenskim tokovima. DC-jeva Supergirl je bila u velikoj meri zabavna, pa fanovi nisu krili razočarenje kada je javno obznanjeno da se DC-jev svet serija i filmova neće mešati i pored dupliranja likova.

Željno iščekivan poduhvat je bila ekranizacija i serijalizacija Propovednika Garta Enisa i nedavno preminulog Stiva Dilona. A kako biva sa velikim iščekivanja, sve se često završi hladnim tušem. Serija je uglavnom podbacila, iako je na momente delovala izuzetno zabavno.

Druge novosti iz sveta stripa u 2016. na međunarodnom planu su nešto oskudnije, ako ne želimo da zalazimo u nepotrebno detaljisanje i nabrajanje svake edicije. Alan Mur je pri predstavljanju svog kapitalnog romana Jerusalem najavio povlačenje iz stripova. Smatra da je ispričao šta je imao, i da se oseća previše komotno u stripu, što smatra lošom odlikom.

Marvel i DC su skoro simultano resetovali svoje univerzume, a za uspešnost tog poduhvata ipak treba preživeti sud vremena. Ovako na prvu ruku, čak i najokoreliji fanovi Marvela su izgubili interesovanje nakon događaja iz Secret warsa, koji je obeležio kraj jedne epohe. Nasuprot tome, DC-jev Rebirth pod budnim okom (opet) Geofa Džonsa je za početak pokupio odlične kritike i aminovanje šireg auditorijuma. 

Galijeno Feri
Kao što je pomenuto, Stiv Dilon je preminuo u oktobru, što je zateklo većinu nas s obzirom na to da je reč o relativno mladom autoru. S druge strane, domaći fanovi avantura Duha sa sekirom će dugo pamtiti 2. april, jer je na taj dan u 87. godini preminula legenda italijanskog stripa i jedan od tvoraca Zagora, Galijeno Feri. On je tokom 55 godina serijala nacrtao najveći broj tabli, grafički je oblikovao serijal i autor je svih naslovnica redovne serije i pratećih serijala koje su objavljene. Broj tabli se meri u desetinama hiljada, dok je broj naslovnica u stotinama. Feri je 55 godina stvarao samo za jednog junaka, i to je poduhvat koji je vredan hvale, bez obzira šta ko misli o kvalitetu njegovog crteža. Subjektivno, jer se Ferijev rad na našim prostorima posmatra skoro isključivo na taj način, reč je o autoru koji je obeležio detinjstvo velikog broja ljudi koji se danas i profesionalno bave stripom, a legije fanova ga kuju u nebesa. Addio maestro!

U Srbiji je situacija sa izdavaštvom bila razuđenija. Dok su neki izdavači zapali u očitu fazu konsolidacije i manjeg obima izdanja, neki su prolazili kroz svojevrsnu renesansu. Domaći strip, u užem smislu te reči i značenja rada domaćih autora: godinu je obeležio novi album Družine Dardaneli Pavla Zelića i Dragana Paunovića, u izdanju System comicsa, kao i turneja autora i izdavača širom Srbije i marljiv rad na prezentaciji ovog stripa. Dobar primer kako se jedno izdanje predstavlja čitaocima. Sličan pristup je imao i Modesty comics koji je objavio Karton siti Željka Obrenovića i grupe autora. Na Sajmu knjiga u Beogradu u oktobru je izašao i novi album proslavljenog serijala Vekovnici, koji Marko Stojanović već godinama marljivo stvara. Novi album nosi naziv Kainov soj i osmi je po redu, a objavljen je pod logom beogradske izdavačke kuće Darkwood.

A sada, izdavači.

Darkwood je i ove godine opravdao reputaciju jednog od najvećih izdavača, što po broju izdanja što diverzitetu u ponudi. Darkwood je u toku 2016. objavio 62 stripa, dok se čeka i očekuje u najskorijem mogućem roku – do Nove godine ili neposredno početkom januara – Sendmen: Uvertira Nila Gejmana, dva (prva) albuma Korta Maltezea na ćirilici i u boji, nova knjiga Okružen mrtvima Roberta Kirkmana... Potencijal da se broj Darkwoodovih izdanja u 2016. približi broju 70 je relativno visok. Najveći izdavački bum se odigrao, naravno, tokom Sajma knjiga u Beogradu ili neposredno nakon njega. Od (subjektivno) viđenijih Darkwoodovih izdanja među tih 60 možemo da izdvojimo nekoliko. Prvo treba pomenuti tri nove knjige integrala Torgala, koje obuhvataju epizode 13–21, što čini ukupno sedam integrala koja je Darkwood objavio. Izdavač je nastavio i sa svojim manga programom, kome je pridružio izvanrednu Beležnicu smrti, planetarno popularno delo. Darkwood je zasad objavio dva tankobona Beležnice. Pored mejnstrim Marvel naslovima poput Tajne invazije i Mračne vladavine, Darkwood je iz američke produkcije predstavio izuzetnu Dugu noć veštica. Dedpul: Mrtvi predsednici i druge prodane duše, sa neverovatnom adaptacijom Draška Roganovića, koja umnogome doprinosi užitku čitanja ovog stripa, verovatno je nusprodukt uspešnosti filma o Dedpulu u bioskopima ranije ove godine. Bez obzira na sve, rezultat je veoma zabavan. Slično tome, u duhu bioskopskog hita, Darkwood se odlučio i na objavljivanje Doktora Strejndža, sa dve priče u jednoj knjizi. Šestom knjigom u serijalu Lokot i ključ Džoa Hila i Gabrijela Rodrigeza Darkwood je zaokružio celu priču koju nadasve vredi pročitati. Kad smo kod horora, jedno od poslednjih ovogodišnjih izdanja Darkwooda je bio i Jezovnik 6: Kuća na granici Sajmona Revelstrouka i legendarnog Ričarda Korbena. Ostavljamo Darkwood u planovima o širenju izdanja i željnom iščekivanju onoga za šta se nadamo da će biti ultimativno izdanje Korta na našem jeziku.

Veseli četvrtak je već punih osam godina najdominantniji izdavač italijanske Boneli produkcije u Srbiji, i kao takav objavljuje i najveći broj izdanja. Kada bi se njihova kolekcionarska izdanja dodatno razložila na pojedinačne sveske, pa potom i na stranice, broj izdanja bi bio još veći.  Veseli četvrtak (u nastavku VČ) je objavio tačno 70 stripova, većinu kiosk izdanja ali i solidan broj kolekcionarskih knjiga od po nekoliko stotina stranica. A tu je i dugo iščekivani povratak Bzzzzz!-a, časopisa/glasila VČ, sa jednim stripom Dilana (inače rasprodatim), kao i Milanom Dogom, geg stripom Darka Macana. Tu je i Bonomov Čovek koji je ubio Taličnog Toma, album koji je objavljen u Francuskoj ranije ove godine povodom sedamdeset godina ovog junaka, i koji predstavlja svojevrstan fenomen s obzirom na to da je reč o Taličnom koji nije Talični. Čekirajte i biće vam jasno. U Serijalu Zagor se bližimo kulminaciji odiseje po Južnoj Americi, dok se Dilan Dog hrabro bliži periodu kada komandantsku palicu u redakciji preuzima Roberto Rekioni, što označava, nadamo se, i kvalitetnije epizode. Nova knjiga sa četiri epizode Dragonera, kao i "Obojeni program" sa Dragonerom i Zagorom u istoj priči, donose ovog novog junaka Bonelija koji polako zalazi u ozbiljnije i sigurnije vode. VČ je objavio i dve knjige Biblioteke Zagor, koja je već hrabro zašla u ono što fanovi obično nazivaju "zlatnim periodom". U knjizi 26 je objavljena čuvena priča Američka odiseja, dok u knjizi 27 Zagor stupa pred zombije i gusare u potrazi za zlatnim blagom. Posebno značajna izdanja za VČ, koja su predstavljena tokom Sajma knjiga a najavljivana cele godine, su Veliki Teks i Veliki Teks u boji. Prvi je prvo domaće izdanje Teksovih Giganata, odnosno Specijala, dok drugi obuhvata po dva albuma onoga što se u Italji zove "autorski Teks", odnosno malo promenjen pristup junaku u formi albuma u koloru, primereniji francuskom tržištu. Veliki Teks 1 donosi priču Dolina terora Roberta Raviole Magnusa, njegov poslednji rad na stripu pre smrti 1996. godine. Mnogi smatraju ovaj strip, koji je Magnus stvarao sedam godina, samim vrhuncem njegovog stvaralaštva i jednim od najbolje nacrtanih Teksova uopšte. Izdanje VČ je obogaćeno i sa oko 80 strana tekstualnih dodataka.

Posebnu uspešnost u kvalitetu je ove godine poneo novosadski Komiko, sa velikim brojem eminentnih izdanja. Drugi Omnibus Didijea Komesa, Skim Mariko i Džilijan Tamaki, Povratak jastreba osičara Eme de Jong, Modsi Tobija Damena, prve avanture Popaja, Bodoenov Arleri, Tri sene Sirila Pedrose, Legenda o Isu Žan-Lika Istina i Dejana Nenadova, uz još nekoliko najava koja mogu da nas iznenade tokom ovih poslednjih dana decembra. O većini ovih stripova je pisano i komentarisano, često panegirički. Koje onda preporučiti? Izbor je težak. Lično i subjektivno, Tri sene i Legenda o Isu je nešto što svaki ljubitelj stripa treba da pročita. Prvi je potresna priča o smrti deteta, ispripovedana na pomalo bajkovit način koji ne umanjuje njenu gorčinu, dok je Legenda punokrvni francuski strip epske priče sa dubokim korenima u narativu poput Konana.

Makondo je objavio nekoliko zaista vrhunskih dela. Prvi je svakako stripovski mejnstrim blokbaster Pogrebnik 1 Ralfa Mejera i Gzavijea Dorisona, u Francuskoj najavljivan kao novi Bluberi – preterivanje, naravno, ali to ne umanjuje da je reč o zanimljivom i kvalitetnom stripu. Drugi album koji svakako zaslužuje pažnju jeste Stradanje Diosamante, remek-delo Alehandra Hodorovskog i Žan-Kloda Gala. Nažalost, reč je o nedovršenom delu, jer je tokom crtanja drugog albuma Gal preminuo. Ali, Makondo nam donosi u integralnom izdanju ceo prvi album, deo drugog, skice i crteže Žan-Kloda Gala koji pokazuju grandioznost njegovog crteža i ono šta je ovaj strip trebao da bude, kao i Alehandrov sinopsis ostatka priče.

Izdavačka kuća Besna kobila je objavila ove godine dva grafička romana i oba su vredna hvale. Prvi je Morski vuk Rifa Rebsa, dok je Među borovima Erika Krika već predstavljen na ovom portalu.

Čarobna knjiga se u stripovsku trku uključila novim albumima Princa Valijanta u koloru – stiglo se do desete knjige, kao i naslovima Marvel produkcije starijeg i novijeg datuma u okviru edicije "Best of Marvel". Vredi pomenuti legendarnu Rukavicu beskraja, koja se na dobar način povezuje sa aktuelnim filmovima Marvela, kao i Starca Logana Marka Milara i Stiva Meknivena – postapokaliptičnu gorku avanturu sa Vulverinom u glavnoj ulozi.

Phoenix Press je nastavio sa Adamom Wildom i Lukasom, stripovima Boneli produkcije, i pridružio im Na nišanu snajpera, snažno delo Žaka Tardija.

Centar za promociju nauke je tokom Sajma knjiga predstavio i svoje jedino strip izdanje – Odravnjivanje Nika Suzenisa. Reč je o zasad jedinom doktoratu u stripu. Ali ne o doktoratu o stripu, već o duboko filozofskoj i edukativnoj raspravi o menjanju pogleda na svet i razbijanju ustaljenih normi ukalupljenosti individua u društvu, metaforički ogledanom u dvodimenzionalnosti i nepoimanju forme trodimenzionalnosti – koja je u potpunosti rađena u formi stripa. Odravnjivanje je delo koje značajno menja i poimanje stripa kao medija, jer ga podstiče da preraste ustaljenu formu nosioca priče i evoluira u nešto više. A šta više? Videćemo, ako Suzenisova ideja zaživi.

I na kraju, posle iscrpnog strip-izveštaja, šta dodati o protekloj 2016? Da li je bila uspešna po strip – jeste. Ali, u neku ruku, svaka je. Stripovi izlaze i izlaziće, nadajmo se redovno. Sada, u periodu praznika, kada pomalo zaboravljamo na ograničenja u hrani i neumerenosti, možda je vreme da kupite neki od pomenutih albuma, poklonite ih sebi ili drugome, pogledate neki od pomenutih filmova (čak i one koji nisu nahvaljeni), i uživate u stripovskoj zadovoljštini, ako mi dopustite da izrabim Džonijevu frazu.
Srećna Nova godina!

Nikola Dragomirović