Pre nekoliko godina objavili smo prilog pod nazivom "DIY priručnik: Kako organizovati sopstvenu evropsku turneju". Vojkan se bavio svim važnim aspektima organizacije, ukazao na praktične probleme i dao brojne savete. Iz tih razloga preporučujemo svim bendovima da pročitaju ovaj prilog ali i drugim čitaocima kako bi skapirali koliko je truda i strpljenja potrebno za ovakav poduhvat. Da su turneje izvodljive i moguće čak i u Srbiji nedavno su pokazali bendovi Majdan i Nikom Ništa koji su organizovali turneju po Srbiji koja je obuhvatala desetak gradova.

Da sve ne ostane sve na teoriji pobrinuo se Milan Mitrović iz sastava Plastic Sunday. PS su se nedavno vratili sa mini turneje a mi smo zamolili Milana da nam prenose svoje utiske...

Do sada nikada nisam radio ovakvu vrstu tekstova, iskreno nikada nisam imao ni nameru. Sve se slučajno dogodilo jednoga dana kada sam putem fejsbuka osvojio besplatne ulaznice za Bolesnu Štenad koje je delio portal Helly Cherry, čak i to sam tada prvi put uradio. Nedugo nakon osvojene nagrade u inboks mi je od strane Helly Cherry-ja stigla ponuda da napišem jedan mini tour diary na osnovu turneje koju smo imali skoro.

Svestan činjenice da postoje muzičari koji imaju daleko većeg iskustva u turnejama od mene, a da do sada nisam još uvek pročitao ništa slično, prihvatio sam ponudu baš zbog svih onih koji nikada nisu doživeli turneju, da ako pročitaju ovaj tekst, dobiju želju - i urade nešto slično, najviše zbog sebe.

Ovoga puta Plastic Sunday nastupio je četiri noći zaredom u četiri različita grada, u tri različite države, u Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj, bez pomoći izdavačkih kuća, koncertnih agencija, menadžera itd. Pored instrumenata, obavezne papirologije (ata karneta i pozivnih pisama) poneli smo sa sobom lepo raspoloženje iako nas je ispratilo hladno i loše vreme.

Grac, Music House
Prvi nastup bio je održan u Gracu u klubu “Music House” gde smo nastupili sa dva lokalna benda, “The Golden Slumbers” čiji se repertoar sastojao od obrada The Beatles-a i alternativnog pop rok benda “Fauxpas”. Pre svega enterijer kluba koji postoji već 25 godina nas je oduševio. Sam klub se nalazi u podrumu, i u šanku kao i oko šanka su slike i posteri legendarnih bendova koji su obeležili istoriju rokenrola, puno nalepnica, pikado, stoni fudbal i ono što je mene najviše oduševilo je da druga polovina šanka nije bila ispunjena pićem, već pločama, diskovima i kasetama. Interneta u klubu nije bilo, već ako je muzika iz kluba išla iz šanka, nije išla sa mp3 plejliste već analogno. Nekako je sam klub očigledno bio inspirisan CBGB-em. Inače jako bitno je reći da je sam “Music House” u Gracu deo porodičnog biznisa koji se nastavlja sa kolena na koleno, što je kod nas jako redak slučaj, naročito sa klubovima gde nastupaju autorski bendovi.

U samom Gracu, većina klubova naplaćuje bendovima izdavanje prostora za organizaciju koncerata i ne obezbeđuje ni binsku opremu ni ozvučenje, već se bendovi sami snalaze za sve i prodajom karata otplaćuju klubovima dogovorenu cifru za organizaciju nastupa. U pojedinim klubovima bendovi imaju zagarantovanu fiksnu isplatu i besplatno piće, ali su zarade jako manje u odnosu na klubove gde se iznajmljuje prostor. U Music Housu dobili smo besplatno prostor za organizaciju koncerta, ali piće smo plaćali po nabavnoj ceni, što i nije tako lose ispalo na kraju. Binsku opremu i ozvučenje te večeri doneli su već pomenuti lokalni bendovi, i sve što mogu da kažem je da jako dugo na boljoj binskoj opremi nismo nastupili. Sama ta činjenica govori o standardu gde se nalazimo mi a gde Austrija. Ipak ne sviraju instrumenti, već ljudi i publika je bez obzira na jezičku barijeru mogla da oseti energiju što je i učinila. Sam koncert kao što je i ranije dogovoreno, morao je da se završi do ponoći i što je još bitnije publika je to i ispoštovala. Nakon koncerta, žurka se u klubu nastavila do ranih jutarnjih časova, ali bez nas koji smo morali sutradan da otputujemo i budemo spremni za još jedan nastup.

Nastup u Stolpu
U mariborskom Stolpu nastupili smo po drugi put do sada. Dočekala nas je donekle domaća atmosfera, poznata lica i jako dobra i pozitivna energija. Za razliku od drugih klubova i skvotova u Sloveniji, Stolp 3 je Underground DIY mesto koje je jako dobro poznato i muzičarima sa ovih prostora, i koje ne koristi sredstva iz budžeta Slovenije. Mesto događanja se nalazi na železničkoj stanici u Mariboru, jedan je od starih kolodvora koji je bio napušten, a sada tamo pored održavanja koncerata vežbaju i bendovi u njemu. Većina skvotova i klubova u Sloveniji koristi i sredstva iz budžeta, tako da i sama država na neki način ulaže u rokenrol, svoje bendove i u samu organizaciju dešavanja, što je kod nas totalno drugačije.

Sledeća dva dana bila su rezervisana za naše debi nastupe u Hrvatskoj, tačnije po prvi put nastupili smo u Sisku i Zagrebu. U Sisku smo nastupili sa zagrebačkim punk new wave bendom Parnepar u koncertnom prostoru Skwhat. Moram da priznam da je ovo bila najslabije posećena svirka na turneji, a u prostoru koji može da primi do 500 ljudi to može da deluje jako sablasno, bez obzira na jako dobro ozvučenje. Za Parnepar nisam imao prilike da čujem ranije ali iz razgovora sa članovima benda, većina ima ranijeg iskustva sa drugim bendovima. A takođe imaju jako dobar broj nastupa do sada i samostalnih turneja kako u Hrvatskoj tako i van nje. Uživo jako dobar bend koji zaista vredi čuti.

Medika
Sutradan imali smo u Mediki, u Surogatu, i naš zagrebački debi. Nastupili smo sa domaćinima No No Instigator, čiji gitarista Jure je već delio binu sa nama na prošlovečernjoj svirci u Sisku. No, No Instigator imaju manje punk-a od benda Parnepar ali zato imaju više new wave elemenata i jako puno nastupa iza sebe što potvrđuju i uživo. Zajedno sa njima u Surogatu je bila jako dobra atmosfera, pred ne baš puno ljudi, ali obzirom da je bila nedelja, da je postajala kritična masa pred kojom se moglo izvesti sve što smo planirali, da nije sve delovalo kao javna proba, može se slobodno reći, prava svirka za finalnu večer.

Sve u svemu, bend treba i mora da napravi mini turneju ako je do prave turneje teže doći, da se upozna sa samim sobom i da sam vidi i dobre i loše strane rokenrola, takođe da upozna još dobrih ljudi i stekne poznanstva za neke buduće dane. Sve ovo je jedno jako lepo iskustvo i siguran sam da ćemo u periodu koji dolazi tek nastupati van zemlje.


Milan Mitrović