Filmovi, serije i događaji 2017. - Šta se gledalo ove godine?

Nismo se ni okrenuli, a godina je već na izmaku. I dok se osvrćemo pitajući se kako smo uspjeli tako efikasno da protraćimo 365 dana, ono što je sigurno jeste da nam nije manjkalo filmova i serija koji bi nam veoma uspješno odvlačili pažnju od teških egzistencijalnih pitanja i kriza identiteta. Filmsko-serijska 2017. je bila sve samo ne dosadna, što zbog zanimljivih ostvarenja koja su nas zabavljala sa malih ili velikih ekrana, što zbog skandala i dogodovština iz stvarnog života koje bez problema mogu da pariraju svojim fiktivnim kolegama. Ovo je naš pokušaj da jednim tekstom objedinimo najznačajnije. Pa pođimo redom.

Prošlogodišnje Oskare pratile su optužbe da nije rasno šarenolik, međutim ovogodišnja dodjela najprestižnijih statua Holivuda izbjegla je sudbinu svoje prethodnice. Najveći favorit ovogodišnje dodjele bio je La La Land sa rekordnih 14 nominacija, podjednako kao Titanik. Nakon što je počistio na Zlatnim Globusima, bilo je i za očekivati da će slična situacija biti i sa Oskarima. Zbog toga niko nije bio iznenađen kada je proglašen dobitnikom Oskara za najbolji film. Međutim, već tokom srdačnog govora režisera Demijana Šazela mogli smo vidjeti pometnju među postavom koja je sa njim dijelila binu – Ema Stoun (dobitnica Oskara za najbolju žensku ulogu) došaptavala se sa ostatkom ekipe ne skrivajući šok na licu. Vijest je na kraju stigla i do Demijana, koji je obavijestio publiku i goste događaja da je došlo do greške, i da je zapravo Mjesečina (Moonlight) dobitnik Oskara za najbolji film, ne La La Land. Zaista preokret vrijedan Holivuda. Film o mladom gej crncu koji pokušava da pronađe svoje mjesto u svijetu proglašen je za najbolji, a glumac Maheršala Ali odnio je titulu najboljeg sporednog glumca. U kategoriji animiranog filma za najbolji proglašen je Zootopia, a čak je i Odred Otpisanih (Suicide Squad) nekim čudom dobio nagradu za najbolju šminku. Viola Dejvis je proglašena najboljim sporednom glumicom za ulogu u filmu Ograde (Fences), gdje je igrala zajedno sa holivudskom teškom kategorijom – Denzelom Vašingtonom, nominovanim za najboljeg glavnog glumca. Ipak, Oskara za najboljeg glumca dobio je Kejsi Aflek za ulogu u filmu Mančester pored mora (Manchester By The Sea), s tim da je ova pobjeda bila donekle u sjeni optužbi za seksualno neprikladno ponašanje. Ovo će biti samo nagovještaj brojnih sličnih optužbi koji će u velikoj mjeri okarakterisati Holivud iz 2017.


“Upozoravali su me od početka. Priče su bile svugdje. Negiranjem toga stvaraju se uslovi u kojima će se to ponoviti”, izjavila je Džesika Čestejn, zvijezda filmova kao što su Marsovac i Interstelar, nakon što su pale optužbe protiv jednog od najpoznatijih holivudskih producenta Harvija Vajnstina (Pakleni Šund, Bande New Yorka, Vrisak, Engleski pacijent). Članak u kome se raskrinkava njegova dugogodišnja zloupotreba položaja napisao je niko drugi do Ronan Farou, sin holivudskih giganta Mije Farou i Vudija Alena. U svom članku za The New York Times (kojeg možete pročitati ovdje) Farou piše o opsežnim pokušajima od strane Vajnstina da prikrije brojne optužbe protiv njega unajmljujući privatne istražitelje da prate glumice i novinare. Vijest je zatresla ionako klimave fasade holivudskog glamura. Brojne glumice su istupile sa svojim pričama (a i poneki glumci, mada u daleko manjem broju) o seksualnom zlostavljanju od stane holivudskih moćnika. Ta lista obuhvata, između ostalih, imena kao što su Selma Hajek, Anđelina Džoli, Džulijana Margilis, Kara Delavin, Gvinet Paltrou, Lupita Njongo, Eva Grin i brojne druge. Ipak, Holivud je tijesno sašiven kolektiv, tako da ove optužbe više-manje nisu iznenadile nikoga. Čak je svojevremeno Kortni Lav, odgovarajući na pitanje šta bi poručila mladim ljudima koji dolaze u Los Anđeles u nadi da će postati poznati, izgovorila: “Ako vas Harvi Vajnstin pozove na privatnu žurku, ne idite”. Kada je ova javna tajna napustila blještave granice Holivuda, klupko se počelo razmotavati, a sve više i više žrtava počelo je dijeliti svoja iskustva. Kao posljedica toga brojna druga velika imena našla su se na optuženičkom spisku. Kevin Spejsi je optužen za seksualni odnos sa tada četrnaestogodišnjim glumcem, a Luj Si Kej je priznao neprikladno ponašanje pred brojnim koleginicama i ženama iz komičarske branše. Spisak je rastao iz dana dan. Na njemu se još nalaze i Met Lauer, Rasel Simons, Džefri Tambor, Bret Ratner, Stiven Sigal, Dastin Hofman, Džejms Tobak i brojni drugi.

No vratimo se onome zbog čeka smo ovdje – filmovima. Godina iza nas je, bar što se tiče kvaliteta filmova, bila nešto bolja u odnosu na prethodu. Međutim, sa mnogih aspekata se mogla smatrati i direktnim nastavkom 2016. Bioskopima su harala nova superherojska ostvarenja koja su uvijek formula za pune sale i još punije kase. DC je pokušao da se vrati na noge posle serije, u najboljem slučaju, prosječnih ostvarenja (Betmen protiv Supermena, Oderd Otpisanih). Čudesna Žena (Wonder Woman) je bila prijatno iznenađenje, sa Gal Gadot koja je odličan izbor za ovu ikoničnu ulogu. DC je aktivno radio na proširenju svog univerzuma, koje je krunsano i posljednjim ostvarenjem u nizu – Ligom Pravde (Justice League). Ezra Miler kao Fleš je zabavan, a Džejson Momoa kao Akvamen donosi dovoljno kul elementa liku koji to svakako zaslužuje. Čak je i Ben Aflek solidan kao Betmen, usuđujem se reći. Ipak, film je ostao popraćen mlakim recenzijama što je i zaslužio. Sa druge strane, Marvel nastavlja da upotrebljava svoju formulu koja pobjeđuje. Tor: Ragnarok (Thor: Ragnarok) je možda i najveće pozitivno iznenađenje, sa odličnom akcijom i humorom, kao i jednim od najzaokruženijih zlikovaca ovog filmskog univerzuma kojeg tumači Kejt Blanšet. Čuvari Galaksije (Guardians of the Galaxy) vratili su se u svom prepoznatljivom stilu, donoseći još jednom zabavu i raspoloženje slično onom iz prvog filma. Marvel je ove godine vaskrsnuo još jednog kultnog heroja. Spajdermen: Matura (Spiderman: Homecoming) donosi nam mladolikog Pitera Parkera kavim smo ga svi i zamišljali. Marvel je i ove godine potukao DC, jer je uspio da pronađe formulu sopstvenog uspjeha koju bez ustručavanja nastavlja da upotrebljava. DC još uvijek pokušava da pronađe atmosferu kojoj bi se naklonio, a nedosljednost je i više nego uočljiva i ove godine. Pored ovih, još jedan superherojski film zaslužuje mjesto među najboljim ove godine. Logan, posljednje poglavlje u priči o jednom od najpoznatijih mutanata, donosi dirljivu priču o smrti, prolaznosti i ostavljanju traga iza sebe. Svakako jedan od najboljih (ako ne i najbolji) film iz X-Men sage.

Filmski univerzumi su, izgleda, postali novi trend, i svako hoće komad te torte. Zbog toga i ne iznenađuje činjenica da je sve više sličnih projekata u najavi. Kong: Ostrvo lobanja (Kong: Skull Island) planira da se nadoveže na Godzilu u zajedničkom kaiju svijetu, a fijasko pod nazivom Mumija (The Mummy) sa Tomom Kruzom kao glavnim likom predstavlja začetak tzv. Mračnog univerzuma (The Dark Universe), zajedno sa ostalim kultnim stvorenjima kao što su Frankenštajnovo čudovište, Stvorenje iz Crne Lagune, Drakula, Nevidljivi čovjek i drugi. Sam početak ovog projekta je daleko od spektakularnog. Ova Mumija je miljama daleko od harizmatične verzije sa Brendonom Frejzerom iz 1999.

Činjenica je da svijet Stivena Kinga odavno zaslužuje sopstveni filmski univerzum, a vijest da ćemo ove godine dobiti, ne jedan već dva Kingova filma odjeknula je punom snagom među srčanim fanovima (na kraju smo dobili još dve ekranizacije Kingovih dela: 1922 i Geralds Game - prim. ur.). Međutom, već od starta je sve mirisalo na propast. Odlaganja i problemi sa snimanjem nikada nisu znak uspješnog projekta, a To (It) se od početka borio sa poteškoćama produkcije. Ipak, na kraju smo dobili iznenađujuće zabavan i strašan film koji ostaje jedna od najuspješnijih ekranizacije Kingove knjige (što ne govori mnogo, ali eto). Dinamična radnja i djeca koja odlično glume izdigla su ovaj film iznad prosjeka. Takođe, Bil Skarsgard kao demonski klovn je nadmašio sva očekivanja. S druge strane, Mračna Kula (The Dark Tower) je uspjela da apsolutno pokvari i zanemari Kingov magnum opus. Spajajući više knjiga u jedan film stvara čudovište od filma koje će svakom fanu najpoznatijeg i najobimnijeg Kingovog ostvarenja izazvati okretanje želudca.

Nastavci su u trendu, to već svi znamo. Međutim, oni su i očekivani, a u mnogim slučajevima i opravdani. 2017. bila je puna nastavaka poznatih filmskih priča, a brojne od njih smo iščekivali sa velikim nestrpljenjem. Jedan on najočekivanijih je bio i Blade Runner 2049. Nastavak kultnog SF filma je u mnogima izazvao strah i odbojnost, prvenstveno zbog činjenice da neko želi da nastavi jedno od najpoznatijih filmskih ostvarenja koje već decenijama uživa poštovanje brojnih fanova. Holivud nema dobar dosije kada su u pitanju nastavci/rimejkovi tako da su strahovi i bili opravdani. Međutim, prva stvar koja je donijela dozu smirenja bila je činjenica da je režiser koji potpisuje ovaj projekat Deni Vilnev, jedan od najboljih koji trenutno vladaju kinematografijom. Strahovi su nestali već sa prvim kadrovima, a Blade Runner 2049 ostaće zapamćen kao jedan od najljepših filmova prepun kadrova koji ostavljaju bez daha.

Kada smo već kod nastavaka, ne možemo a da ne spomenemo posljedni iz sage o Ratovima Zvijezda. Posljednji džedaj (Star Wars: The Last Jedi) je iščekivanja digao na novi nivo, i svi fanovi su se nadali da će epizoda 8 donijeti odgovore na ključna pitanja postavljena sedmom epizodom. Međutim, film je odlučio da istroluje hardkor fanove, donoseći potpuno antiklimaktičan rasplet pitanjima koja su se mjesecima krčkala u fandomu. Upravo zbog toga je film doživio veoma oprečne kritike – jedni su u njemu uživali zbog neprestane akcije, odlične glume i povratka likova koje decenijama već vole, dok su ga brojni kritikovali kao najgori film u franšizi (što je kritika bez ikakve osnove). Ove godine smo doživjeli i nastavak Trejnspotinga (T2 Trainspotting) koji nas je podsjetio da izaberemo život, a tu je bio i prikvel/sikvel Osmi putnik: Kovenant (Alien: Covenant) koji nas je podsjetio da Prometej i nije bio toliko loš, kad bolje razmislimo. Bar ne u poređenju sa ovim sranjem. Nastavak Podzemnog Svijeta (Underworld: Blood Wars) je najgori od svih, a slično se može reći i za nove Pirate sa Kariba (Pirates of the Carrebian: Dead Men Tell No Tales), koji se nastavljaju snimati samo zbog činjenice da donose ogromne količine novca. Kladim se da je Džoni Dep zažalio dan kad je potpisao ovaj pakleni ugovor sa Diznijem. Sve su prilike da će i naši unuci gledati Pirate sa Kariba, Transformerse ili Paklene ulice.

Rimejkovi nisi bili toliko aktuelni ove godine, što je dobra stvar. Jedina dobra stvar koju je rimejk Flatliners-a donio jeste podsjećanje na originalni film koji je daleko bolji. Ubistvo u Orijent ekspresu (Murder on the Orient Express) je bar bio „gledljiv“, sa veoma dobrom glumačkom postavom, a Ljepotica i Zvijer (Beauty and the Beast, i da, znam da tehnički nije rimejk) je iz nekog razloga postao film sa najvećom zaradom ove godine, zgrnuvši preko 1,2 milijarde dolara.

Pored već pomenutih dobrih (a i one manje dobrih) filmova, slijedi lista još nekih ostvarenja vrijednih vašeg vremena, ako ste spremni vjerovati mom rasuđivanju.

Mother! (mama!) je definitivno film o kome se najviše pisalo/pričalo ove godine. Jedni ga hvale kao najbolje ostvarenje 2017., dok ga drugi optužuju da je najpretenciozniji film koji su gledali. Istina je negdje između. I iako sam i sam kritičan po pitanju upotrebe silnih metafora serviranih na tacni, film je svakako zanimljiv i vrijedan gledanja, makar da bi ste rekli kako ste gledali najomraženiji film 2017. Slične tematike boga, stvaraoca i kažnjavanja se objedinjuju i u filmu Ubistvo svetog jelena (The Killing of a Sacred Deer). Od režisera koji stoji iza Jastoga možete očekivati bizarne situacije i još bizarnije dijaloge koji stvaraju vanzemaljski uvrnut ambijent. Sirovo (Raw) je zanimljiv prikaz kanibalizma kroz prizmu odrastanja i seksualnog sazrijevanja. Slični lajtmotivi su dominantni i u filmu Telma (Thelma), s tim da umjesto kanibalizma imamo manipulaciju vremenom i prostorom. Ako ste raspoloženi za manje uobičajen horor preporučujem Bježi (Get Out), neobičnu priču koja rasizam prikazuje na novi, bizarniji način, ili možda It Comes At Night koji majstorski izgrađuje horor ambijenta i iščekivanja. Ako vam je do gej romanse i priča o odrastanju, pored Telme možete odgledati i Beach Rats ili Skrivenu Ljubav (Call Me By Your Name). Stilistica (Personal Shopper) i A Ghost Story bave se gubitkom i mirenjem sa njim. Okosnica oba filma su duhovi, duhovi bližnjih i duhovi prošlosti, utvare koje nas ne napuštaju i koje oblikuju naše ponašanje. Ingrid Goes West istražuje našu opsjednutost društvenim mrežama i imidžom koji tamo gradimo. Colossal i The Little Hours su preporuka ukoliko ste raspoloženi za nesvakidašnje komedije – Colossal ima jednu od najoriginalnijih premisa, a The Little Hours je uvrnuta verzija Dekamerona koja obiluje čudnim humorom i odličnom glumačkom ekipom. Ako želite dinamičan film pun akcije onda gledajte Dunkirk, Rat planete majmuna (War for the Planet of the Apes) ili Vozača (Baby Driver) koji ujedno ima i odličan saundtrek. Moćni Rendžeri (Power Rangers) su bili prijatno iznenađenje jer su imali dovoljnu dozu iste one otrcanosti koju pamtimo iz djetinjstva, a i likovi su bili iznenađujuće ok. Preporučujem ih ako ste raspoloženi za isključivanje mozga uz zabavnu akciju sa dozom nostalgije. Od animiranih filmova svajetujem da pogledate Lego Betmen Film (The Lego Batman Movie) i Koko (Coco). Sedam Sestara (What Happened To Monday) i Lijek za zdravlje (A Cure For Wellness) su misterije pune očekivanih i neočekivanih preokreta (s tim da je posljednja trećina Lijeka totalno sranje), a Split je svakako jedan od najboljih filmova ove godine koji karijeru M. Najta Šamalana vraća u život. Još malo i oprostićemo mu Događaj. Dvije najbolje biografije koje smo mogli gledati ove godine uzašle su pred sami kraj 2017. The Disaster Artist, biografsko ostvarenje o životu Tomija Visoa i njegovom radu na filmu Soba, je možda najveće filmsko iznenađenje ove godine. Film odlično balansira na tankoj liniji između drame i komedije, prikazujući obje strane ove fascinantne ličnosti. Loving Vincent je biografija jednog od najvećih slikara u istoriji ispričana u potpunosti putem animiranih slika naslikanih Van Gogovim stilom!

 

Serije polako ali sigurno zauzimaju primat kada je u pitanju zabava. Ljudi sve više ćaskaju o Igri Prijestola nego o najnovijem blokbasteru, a uticaj Holivuda sve slabi jer njegov dodir sa običnom publikom polako popušta. Suprotno tome, serije su popularnije nego ikad. Slično filmovima, nostalgija je džoker karta koja garantuje veliku gledanost. Tako ne iznenađuje ponovno vraćanje pojedinih serija na male ekrane koje i u svom drugom životu uživaju veliku popularnost (Vil i Grejs, Tvin Piks). Slična je situacija i sa superherojima. Kao jedan od najblistavijih primjera svakako se izdvaja Legion, koji se svojim tripi i uvrnutim konceptom poigrava sa percepcijom gledalaca. Sluškinjina priča je bila još jedan od hitova ove godine, a veliku ulogu u tome svakako je igrala i politička klima koja je stvorila dovoljno paranoje da pogura popularnost ove distopijske priče. Netfliks kao gigant strimovanja i ove godine nije razočarao ponudom. Stranger Things i Dark su možda najsvjetliji primjeri Netflixovih serija spremnih za kvalitetan bindž. Igra Prijestola je ove godine izazvala oprečne reakcije (o čemu smo detaljnije pisali ovdje) ali gledanosti nije manjkalo. Ljubitelji tinejdž drame uživaće u 13 razloga zašto ili možda u Riverdale-u, a za one koji vole nešto drugačije sa dozom misterije i fantazije, Američki bogovi su moja srdačna preporuka. Američka horor priča je, nakon par slabijih sezona, ponovo imala solidnu sezonu obojenu aktuelnom političkom tematikom.

Igor Lazarević