Svi su čekali taj dan, dan posle 5. oktobra. Put Beograda krenuše ljudi sa svih strana Srbije, ali i inostrani faktori koji su svoj doprinos dali suboti, šestom oktobru, datumu koji je napokon došao. Novi Sad, Niš i brojni drugi gradovi su ustali. Konačno je ovaploćen narodni bes protiv režima... KOČI! Nije (da nije, a nije ni da nije) ovo 2000. godina. Dan je subota, 6. oktobar, a godina je 2018, dakle Decaying With The Boys vol. 3. Mesto dešavanje nije Skupština, ali je blizu – Dom omladine Beograda, kao i svakog prethodnog puta. Pored organizatora – momaka iz Violent Chapter-a, svirku su upriličili još i beogradski sastavi Stvor i Tea Break, te Novosađani Ground Zero i na posletku Ponor iz Zagreba. 


Vrata Kluba se otvoriše u 20h. Pola sata kasnije na binu se penju prvi gosti večeri – Stvor. Ovo je bend koji je meni najmanje legao u svom tom muzičkom šarenilu koje nas je dočekalo na trećem festivalu po redu. U pitanju je groove/nu metal koji zaista nikada nije bio deo mog vokalno-instumentalnog menija. Prostor je već bio solidno popunjen kada sam ja sa malim zakašnjenjem pristigao. Publika je još uvek bila na standby modu, te su se samo sporadični telesni pokreti na individualnom nivou dali primetiti. Negde pri kraju seta se Stvoru pridružio i Miloš, vokal Violent Chapter-a, ne bi li izveli nedavno usnimljenju kolabo pesmu. Za sam kraj su odabrali poprilično odgovarajuću numeru ,,Kurac’’ kojom su ovaj iz naslova pokazali vlasti Srbije, koliko sam razumeo, svih perioda savremenog doba.

Dvadesetak minuta je trebalo ekipi tehnike i momcima iz narednog benda da pripreme stejdž, opremu i zvuk za ono što je usledilo. A negde oko 21.30 usledio je melodični punk rock derivat notornog beogradskog sastava Tea Break. Jedini su imali tri gitare, a inauguracija te treće, nove koje se latio Mališa iz smederevskog Potresa, se upravo na sinoćnjoj svirci i dogodila, pa smo imali i svojevrsnu čast prisustvovati tome. U pola sata repertoara uvrstili su blizu deset pesama od kojih su najveću pažnju auditorijuma zavredile Life Injection, All To You i Still Waiting. Pevač i gitarista Igor je pokušavao da animira masu pozivom na circle pit, ali osim pojedinačnih bravuroznih izleta, još uvek je to bilo na nezavidnom nivou. Ipak, na samom kraju njihovog seta Igor se spušta među prisutne i kreće numera Killing Words koja je u originalu kolaboracija sa Kocom iz legendarnog Debelog Precjednika. Zbog čega je ovo jedan od boljih momenata večeri? Pa prvo zato što se publika konačno pokrenula, drugo zato što je atmosfera krenula da ključa i na posletku interesantna pojava raspevanog dečačića na ramenu jednog od starijih kolega, koji je od reči do reči znao tekst ove pesme. Inače, taj mališa je ceo nastup proveo igrajući u jednom kutku bine. Prelepa slika. Na koncu Screamager od grupe Therapy? i ćao. Odlična predstava!

Došao je red i na domaćine – Violent Chapter. Ekipa koja već treću godinu zaredom uspešno organizuje koncert/jednodnevni festival Decaying With The Boys, a koja je u tu misiju krenula prilikom proslave deset godina bivstvovanja na sceni. Samim izlaskom na binu postalo je jasno da je dobar deo publike zbog njih prisutan. Prvi redovi, predvođeni omladincima koji ih redovno prate po nastupima, su doslovno planuli sa uvodnim tonovima. Numera kojom su počeli bila je White Rabbit Hole i upravo je prvi stih pesme otpevan od strane jednog mlađanog metalca koji je i na ranijim svirkama davao vokalne doprinose. To je bio manir koji će pratiti ostatak repertoara. Doslovno su fanovi svaku stvar, sem nove koja još uvek nije puštena u etar, pevali, da li skupa sa Milošem, da li horski, da li obaška, ali je svaka zavredila singalong. Jedan momak iz Niša je Lifelines celu otpevao, za šta je dobio gromoglasan aplauz. Šutke nisu jenjavale, a zahvalnice su i ka auditorijumu letele od strane benda prilikom svake pauze. Svima je pružena šansa da u nekoliko sekundi ukradu šou, pa je i Dušanu iz novosadskog War Engine-a to pošlo za rukom prilikom izvedbe Deadweight Trust. On se pojavio sa gas maskom na licu što je po svoj prilici bila aluzija, između ostalog, i na spot za ovu traku, a mimo same pojave, dao se i u praktičan rad napajanja pivom članova grupe i po nekog omladinca iz prvog reda. U finiš se ušlo sa Selfmonument, a za doviđenja, na ,,bisu’’, ponovljeni Wolf Without A Pack. Potpuni haos, sa sve penjanjem na stejdž i šutkom na istom, za izvaredan kraj. Još jedan nastup za nezaborav.
 
Nakon Beograda, Dom omladine se ispostavio Novom Sadu. Jedan od meni dražih sastava srpske hardcore/punk scene – Ground Zero. Jako puno vremena, možda i čitava dekada, je prošlo od kada sam ih poslednji put gledao uživo. Došlo je do nekih promena i u samoj strukturi ansambla. Sada je Spaske, onomad glavni vokal, uz mikrofon i na bas gitari, a u međuvremenu je uleteo još jedan majk, za Nikolu iz No Abuse-a. Ništa sa meni dragog Last Goodbye albuma iz prošle decenije nisam čuo, ali su i nove i ,,nove’’ pesme, odlične. Pored vrištećeg pojanja Spasketovog, na drugoj strani prisutan je sada i Nikolin growl, pa se to nekako pretvorilo u diskordantnu harmoniju. U toj soničnoj ujdurmi posebno se izdvojila numera Pogledaj u sebe, jedina čiji je tekst na srpskom. Ona je nagnala Nikolu da se spusti među narod, pa je usledio jedan kolektivni čučanj, koji je pak prethodio obaranju monitora na relaciji stejdž-patos. Ludilo. Zahvalnica organizaciji, kolegama i publici ni ovde nije promakla, ali je u celu priči upao i jedan, uslovno rečeno, politički govor gitariste Nikole. Naime, on je iskoristio priliku da na jedan konstruktivan način i bez teških i malicioznih reči uputi kritiku Monster kompaniji koja je sponzorisala ovaj događaj i čiji je logo, pored zastava Violent Chapter-a, krasio izgled bine. I ranije se vodila polemika što na svetskom, što na lokalnom nivou da li je u redu da hardcore/punk događaji, bendovi i uopšteno scena upada u korporacijske ralje. On je naglasio da hc/punk zajednica i prehrambeni proizvodi ne treba da budu u simbiozi, da svako treba da bira šta će kupovati, ali ne i da bude šetajuća reklama, te na posletku da je najbolja hc/punk scena ona koja je nezavisna, DIY i oslobođena stega sponzora. Za nekoga neočekivano, za nekoga iznenađujuće, ali je svakako dobro da postoji pluralizam u tom smislu i kritika koja nije ona provokatorska i podmukla, kako to uglavnom bude na hc/punk sceni. Na koncu je zavredio i aplauz prisutnih. Ono što je meni obeležilo nastup Novosađana jeste obrada koju su odabrali za sam završetak. Legendarni Catharsis i stvar Sabbat.

Poslednji bejaše zagrebački Ponor. Kazaljke su pokazale da je 6. oktobar gotov, te da je 7. počeo, kada su i oni započeli svoj set. Nedavno sam ih gledao sa Tragedy u Zagrebu – pokidali su, pre toga sam ih prvi put gledao na ovogodišnjem SAWA festivalu – pokidali su, prošle godine je njihov još uvek sveži ,,Prah i pepeo’’ bio na mojoj listi najboljih izdanja 2017 – zasluženo, i sinoć su takođe zasluženo – pokidali. Nešto više od pola sata za repertoar od 50-50, drugi-prvi album. Prvi deo nastupa su obeležile numere Kad?, Strah i Naše sestre sa gorepomenutog izdanja ,,Prah i pepeo’’, dok je drugi zablistao sa Zbog tebe, za tebe, Sve što znaš i za kraj kraja Ovo je kraj. Statičnost sa početka, obeležila je i kraj, međutim, vedar duh sa bine i vedar duh među preostalima iz mase je nešto će pre biti slika i prilika zatvaranja ovog odličnog koncerta, što je istini za volju zapravo i paradigma večeri. Prošle je trideset pet minuta od ponoći, kada je Ponor uz zahvalnost svima navukao zavesu.

Ujedinjeni u različitosti zvuka, svi bendovi zajedno doprineli su tome da ovaj događaj ostane u sećanju svima koji su ga posetili. Pozitiva, radost, energičnost, jedinstvo, vedrina, kontroverza, metal, hardcore, punk, znoj, stagediving, singalong, raspadanje sa momcima i devojkama je deskripcija ove svirke. Tradicija se nazire, a heterogenost melodija, po svoj prilici, ostaje. Zapravo onda znamo šta nas očekuje i sledeće godine – ili pak ne?

Nemanja Mitrović Timočanin