Damn, I’m old! Otprilike sam tako reagovao kada sam zamoljen da napišem koju reč ovom povodom ovog jubileja. Marti Misterija se pojavio na kioscima širom rodne mu Italije 1982. godine. Kod nas godinu dana kasnije. Rekao bih da je to prvi Boneli junak kojeg sam kupio na kiosku, svakako je bio prvi put da kupim prvi broj nekog Boneli junaka. Verovatno sam pre toga čitao nekog Komandanta Marka ili nešto slično, ali se ne sećam. Ovoga se stripa jasno sećam. Đila sam odmah otpisao kao nezanimljivog (ko se ne seća, u prvim sveskama Marti je delio prostor sa Đilom, pa su im i naslovnice išle naizmenično), i taj stav mi se godinama kasnije nije promenio. Ali Marti! Uh, kakva je to bila priča, ljubav na prvi pogled. Dugo vremena mi je DSČM (Dobri Stari Čika Marti) bio na prvom mestu Boneli junaka, a po skromnom mišljenju ovog skromnog hroničara bolje je i ostario od Dilana, Zagora i ostalih. On je arheolog, ja sam postao arheolog negde otprilike kada je Marti Misterija napunio 20 godina. Otad je prošlo još 20 godina...


No, da se vratimo u ta pradavna vremena. Godine 1982. Marti se premijerno pojavio u sopstvenoj ediciji. Kombinacija arheologije, edukativne istorije pomešane sa dobrom dozom paraistorije, mitologije, trilera, veoma malo i horora, i prstohvatom akcije – da se ne lažemo, Marti nikada nije bio akcioni strip – to je bila formula za uspeh. I taj nalet energije je izgurao mnogo duže i intenzivnije nego mnogi drugi junaci.

Da li govoriti nešto o samom serijalu? Da li ima potrebe? Ako ste kliknuli na link velika je verovatnoća da ste verni fan DSČM-a, možda i više nego ja danas. Ali ipak treba istaći da je veličanstveni um Alfreda Kastelija, tvorca Martija Misterije, bio dobrano ispred svog vremena. Bavio se Atlantidom i Muom pre nego što je to postalo kul, ubacio je Ljude u crnom više od decenije pre nego što se Dosije X pojavio na malim ekranima, humanizovao vampira pre nego što su se toga dosetili drugi, igrao se sa očekivanjima čitalaca – o kako je umeo da nas dovede na korak do istine samo da bi nas povukao nazad poput brutalnog buđenja iz sna – bolje i veštije nego iko drugi. A tek kako je uspevao da sakupi toliku količinu istorijskih i kulturoloških činjenica i da u njih utka nadrealno tek u tolikoj meri da opravda ono „nemoguće“ u podnaslovu „Detektiv nemogućeg“.

Dušan Mladenović, Alfred Kasteli i Pavle Zelić
na drugom TRAS festivalu
Kakav čovek je mogao da napiše takve priče. Imali smo priliku da saznamo kada je gostovao na drugom TRAS! festivalu u Beogradu, i mogu da posvedočim da nema čoveka poput njega. Načitan je, radoznao, veoma raspoložen i vedrog duha, i ume o doslovno svakoj stvari da kaže po nekoliko zanimljivih rečenica. I posmatra svet i stvari oko sebe na osoben način. Evo primera – način kako nešto čita. Ako mu date neki strip, a svako mu je davao strip na potpisivanje, on će da ga ovlaš pogleda. Prelistaće ga i zadržaće se posebno pažljivo na impresumu. Nije ga zanimalo kakva je štampa ili koja je konkretno priča pred njim, već ko su ti ljudi koji su radili na njemu. Ako je strip stariji, iz doba stare Jugoslavije na primer, setio bi se tih ljudi i u par navrata je ispričao zanimljivu anegdotu o susretu sa njima. Za uredništvo Dnevnika je tako pomenuo da se seća izvrsne večere uz dobro vino i razmenu italijanskih i naših viceva. Vodili smo ga na Kalemegdan i u Muzej Nikole Tesle, ali se on sa podjednako detinjim žarom oduševljavao vožnjom kroz Terazijski tunel i Dorćolom.

Svet Martija Misterije je svet koji i dalje nije izgubio svoju mistiku. I dalje je to univerzum u kome je misterija na svakom ćošku, a Martiju je dovoljno da sedi u dnevnoj sobi i čeka da mu neko pokuca na vrata sa nekim neobjašnjivim događajem. I Marti se menjao tokom godina, ne nužno na bolje. Sazreo je, postao pasivniji i smireniji, sakrio je murčadnu – zašto? – venčao se sa Dijanom... Susreo se sa Mister Noom, sa Dilanom se udružio više puta, pa i sa Natanom Neverom. Kako kada je taj lik udaljen od njega stotinama godina? Pa, videćete u novoj Zlatnoj seriji, ako već niste ranije. Ali ono što se kod Martija nikada nije promenilo jeste ta potraga za spoznajom. Jer, kada pogledamo ceo serijal, sve te avanture su jurnjava za spoznajom. Ne za nekom kosmičkom pravdom, iako je često uspevao i to da usput ostvari, već za spoznajom kao takvom. Željom da SEBI pruži odgovore na pitanja, bez obzira da li će mu neko verovati ili će zbog toga zaraditi koji dolar novom knjigom. Međutim, misterija nije misterija ako se demistifikuje, pa su kod Misterije sve misterije samo postajale nove misterije. (Ha!) I tako već 40 godina... ili 80? Kasteli je Misteriju na početku serijala zamislio kao četrdesetogodišnjaka (rođen je 26. juna 1942. godine). Dakle, kako je serijal napunio 40 godina, tako je i DSČM proslavio 80. rođendan. Dobro se drži! Marti, naravno, a i serijal, onako usput.

Srećan rođendan dragi profesore!

Nikola Dragomirović