Moj prethodni tekst na ovoj stranici, onaj o najprecenjenijim stripovima, naišao je, očekivano, na podeljene reakcije. Uglavnom su bile pozitivne, i pisali su ih ljudi koji su spojili nešto više od škole nego veliki i dva mala odmora. Ti su komentari bili funkcionalno pismeni, i uvažio bih svaki takav, makar se ne slagao sa mojim mišljenjem. Bio je, doduše, usamljen, komentar u kome mi se nepotpisana osoba obratila po imenu, da mi objasni kakav sam ja kao čovek, a ne kao autor teksta. To je, naravno, odraz nekulture, jer bih se sigurno setio da sam sa dotičnom osobom čuvao ovce podno Kozare. Dakle, koristim svoje skupštinskim poslovnikom garantovano pravo na repliku, mada ne tučem opasne dnevnice i ne jedem za male pare u skupštinskom restoranu. Postoji onaj stari vic, o tipu koji učestvuje u grupnjaku. U jednom momentu on demonstrativno ustaje, pali svetlo i kaže: "Ljudi, 'ajde da se organizujemo, već treći put sisam đoku." Dakle, da se, u mraku sopstvenog neznanja, ne biste uhvatili za neki (moj) deo koji vam nije bio u planu, UPALITE SVETLO. Ono u glavi, dakako. Pod uslovom da sijalica nije pregorela, a predsednik kućnog saveta ne mari za održavanje zgrade. Ili, barem pročitajte tekst od početka do kraja, kako je učiteljica trebalo da vas nauči da se radi, da vam komentari bazirani samo na naslovu i delu teksta koji ste ovlaš preleteli ne bi bili u skladu sa vašim čitanjem i razumevanjem teksta. Površni. I, da...Ovde pišemo o jebenim STRIPOVIMA. Dakle, zabava. Dakle, doza humora. Molim lepo.

10) "Transmetropoliten" (Warren Ellis, Darick Robertson) 
Prošle decenije, kada sam prvi put čitao ovaj strip, pomislio sam da nikad nisam naišao na nešto što bi bilo više punk od njega, a da je u okviru stripa kao medija. Cyberpunk, zapravo, jer se radi o distopiji. Glavni lik je ćelavac u crnom, sa naočarima čija su okna raznobojna kao Bouvijeve oči. Spider Jerusalem mu autori utrapiše ime, po starom američkom običaju preterivanja. Mogli su, opušteno, da ga nazovu i Vulver Sodoma. Dobro, ne bi, jer tu bi bilo protesta zbog aluzija seksualne prirode. Onda, Vulver Gomora, tu je aluzija samo biblijske prirode, a sa tim američki cenzori znaju kako da se nose. Dakle, fizički izgled glavnog antiheroja, koji podseća na lešinara iz stripova o Taličnom Tomu, i njegovo ime koje buši bubne opne. Na stranu, ovo je socijalno angažovani, kritički nastrojen strip koji vredi čitati. On prikazuje klimaks američkog društva, koje korupcijom vuku na dno dvojica američkih predsedničkih kandidata, svako na svoj način. Spajder je ekscentrični novinar, predstavljen kao omaž ocu "gonzo" novinarstva, čoveku koji se odazivao na ime Hunter S. Thompson. "Gonzo" novinarstvo, naravno, nema nikakve veze sa likom iz "Mapetovaca", koji nosi isto ime i pozamašan nos, zapravo, kljun. "Gonzo" novinar je onaj koji aktivno učestvuje u svojim reportažama, i postaje neka vrsta glavnog protagoniste istih. Godinama nas lažu da će snimiti film po ovom stripu. Tim Roth je, navodno, obrijao glavu svoju čudnu i iscrtao se tetovažama po uzoru na Spajderove, i samo čeka da mu producenti nađu crno odelo i novinarsku akreditaciju, pa da postane filmski Spajder. Jerusalim, naravno. Ne onaj što se vere po krovovima, u sto pet nastavaka. Samo da Holivud prvo izbaci Čoveka Daždevnjaka protiv Ameba Mena, u kome će prvi ukrstiti rep sa bilo čime šta drugi ima da ukrsti, čim ga nađe mikroskopom.

9) "Umpah Pah" (René Goscinny, Albert Uderzo)Od kog je (humorističkog) stripa OVAJ gori?
Ok, gori je od Taličnog, Iznoguda, i Hogara. Gori je od Maxmagnusa, ali ko od njega NIJE gori? Nije u tome poenta. Poenta je da sam kao klinac dao dobar deo svog džeparca za prvi album ovog stripa, i čitao ga nekoliko puta zaredom, sa oduševljenjem. Priča o francuskom vitezu Francu Halefizikakapelaminazikovskom, skraćeno "Dupli Skalp", i Umpah-Pahu, srčanom i snažnom starosedeocu Amerike, geografskom greškom nazvanog Indijanac. Poslednji kadar stripa, kad Umpah-Pah odlazi iz utvrđenja i maše preko ramena svom belom bratu na bedemu, ostao mi je ucrtan u sećanju za ceo život. Čini mi se da čak i neka krtica na ovoj slici, sa suzama u očima, maše odlazećem ratniku nekom minijaturnom maramicom, dok viri iz svoje rupe. Takođe, pamtiću uvek onu legendarnu, a tako detinjasto jednostavnu foru kad Umpah-Pah i Dupli Skalp, bežeći pred neprijateljskim plemenom Šavašavaha, naiđu na krdo bizona koji kuliraju na livadi. Ova dvojica se namažu mašću bizona ne bi li se nekako provukli između njih. Prolaze oni tako pored jednog bizona, koji ih nanjuši i pomisli: "Ovde nešto miriše na bizona". Neprocenjivo. Žali, Bože, te je ovaj strip doživeo samo bednih pet epizoda.

8) "Ben Bolt" (John Cullen Murphy, Elliot Caplin)
Pravo ime ovog stripa je "Big Ben Bolt", da bi se razlikovao od nekoliko likova istog imena u popularnoj kulturi. Da spomenemo samo jednog od njih, junaka poeme "Ben Bolt" Thomasa Dunna, iz daleke 1843. Kad sam bio mali, naložio sam se na boks zahvaljujući ovm stripu i serijalu filmova o Rokiju. Pitao sam majku da li smem da treniram boks, a ona mi direktno odgovorila konstatacijom: "E, baš si mi ti za boks." Tako su propale moje šampionsko-nokauterske ambicije. Kevi hvala, niko mi nije ispravio ovaj prćasti nos. Dovoljan joj je bio jedan bivši bokser u kući, mada ćale nikad ne bi digao ruku ni na koga ko mu ne dira Moravu. Reku, ne istoimene cigarete lošeg kvaliteta. Ben Bolt je bio i ostao najbolji promoter sporta i sportskih vrednosti koga sam ikad video. On nije praznoglavi tabadžija, većinu frka sredi van ringa, a u ringu je sportsmen do srži. Žao mi je samo što nisam češće nalazio te epizode u kojima se više maklja među konopcima a manje izigrava Majku Terezu čvrstih pesnica.

7) "Aster Blistok" (Godard, Ribera)
Čekaj malo, pa Aster NIJE potcenjeni strip! Kako se uzme... Ako ste nekad čitali (a ja jesam) tekstove o ovom stripu, mogli ste naići na rečenice tipa: "Gospodine Ribera, hvala vam za magiju koju ste prikazali u vaših prvih deset albuma". Šta, magija je nestala od jedanaestog? Jeste, mojega. Prvi strip iz ovog serijala koji sam imao prilike da pročitam imao je znatno veći broj od deset, i upravo je magija bila ta koja me je njemu privukla. Radilo se o epizodi koja se dešava na planeti na kojoj su svi zavisnici od kocke, pa se čak i pravo ulaska na nju dobija izvlačenjem na lutriji. Primetio sam da autor, Ribera, ne crta sve po anatomskim pravilima, ali sam skontao da se radi o nekom velikom ko ne mora oko toga baš da se cima. Sa druge strane, kad sam u prethodnom tekstu spomenuo anatomske nepravilnosti Hermanovog crteža, dao sa povoda onom da me pljuje kao čoveka. Aster Blistok je pomalo plastičan lik, svemirski buržuj kome je ćale ostavio u amanet supermoćni svemirski brod "Srebrni Delfin", i još mnogo toga. Ovaj strip je, ipak, prvo što mi padne na pamet kad pomislim na izraz "space opera". Vratio mi je želju da nastavim da čitam i pratim stripove, u jednom momentu kad sam pomislio da sam to prerastao. Hvala mu.

6) "Mac Coy" (A.H. Palacios)
Ja mnogo volim žanr vesterna u stripu. Tu ima toliko kvalitetnih crtača, od autora "Cisko Kida", Jose Luisa Salinasa, do genijalaca koji rade na "Teksu", poput Ticcia i Claudia Ville. Teks je, vremenom, postao nešto kao "Mercedes" u svetu stripa. Ni "mercedes" možda nije najbolji auto, ali najbolji stručnjaci rade za firmu koja ga pravi. Ali, nismo ovde zbog Noćnog Orla. Mek Koj je strip junak koji nosi facu Roberta Redforda, i uspeva da se izvuče iz raznoraznih nedaća, recimo, on i ortaci mu zakasne na bitku kod Litl Big Horna. Tako sačuvaju skalp, a mi uživamo u nastavku avantura koje (u nedostatku nekog boljeg, stručnijeg naziva, evo lično mog) "zrnastom" tehnikom sjajno oslikava Palacios. Ima domaćih izdanja u koloru.

5) "Otkriće sveta u stripu" (razni autori, među njima i onaj Marcelo, što je posle brljao na "Bonelli" strip opusu)
Ovaj serijal je nešto najedukativnije što ćete ikad naći u stripu, i ne znam zašto nikad nije postao deo obavezne školske literature. Od nemerljivog je značaja za istoriju i geografiju. Marcelo je nacrtao dobro epizodu o istraživačima Afrike, Stenliju i Livingstonu, ali je "Zagora" i "Teksa" posle crtao preko spolovila. Dali su mu takvom da nacrta Teksovu epizodu "Karsonova Mladost", jebi ga.

4) "Johnny Logan" (Romano Garofalo, Leone Cimpellin (Ghilbert))
Teško da bi se zapostavljenim ili potcenjenim mogao nazvati strip koji je, osim u matičnoj Italiji, popularnost stekao i u Francuskoj, Grčkoj i Jugoslaviji. Doduše, na vrhuncu svoje popularnosti (sedamdesetih godina) prodavao je 100 000 kopija mesečno u Italiji, što mu dođe kao trećina slabijeg tiraža "Dilana Doga" danas. No, dobro... Prva epizoda ovog stripa na koju sam naleteo me je opčinila uvrnutim smislom za humor, blagom sličnošću sa grupom TNT, i činjenicom da glavni lik vozi "mini moris". Ovo je vrlo nacionalni strip, tretira teme kao derbi Milan-Juventus, krađu Koloseuma, i tome slično. I to je super. Mogli smo i mi da napravimo strip u kome grupa južnjaka u "ladi" rešava misteriozne pljačke, bori se sa mafijom i letuje u Tkonu ili Hvaru, ali ko nas jebe što nismo. Postoji i pevač, višestruki pobednik "Evrovizije" (dobro, "Eurosonga"), poreklom iz Irske, ali ga ne treba mešati sa ovim zaboravljenim stripom.

3) "Daredevil" (Stan Lee, Bill Everett, Jack Kirby)
Koliko sam kritikovao ove kostimirane, logično je bilo da probam da se izvadim preko nekog od njih. Ovaj je hendikepiran, slep, shodno ideji da je i pravda ista takva. Uz to je i advokat, što bi moglo da znači da ste slepac ako ste upisali prava a niste ih završili. To, doduše, znate i sami. Viđao sam epizode u kojima Dardevil pada sa zgrade pravo na kamion koji vozi đubre i tome slično. Ima neku ljudsku crtu, a i kostim je dizajnerski dobro rešen. Ne valja što ga je glumio Ben Aflek.

2) "Mirko i Slavko"(Desimir Žižović Buin)
Kada je, svojevremeno, Jugoslovenska Narodna Armija (ne sećam se da li se sve ovo piše velikim slovima, ali jbg, beše to velika sila pa neće da škodi) optužila dotadašnje stripove za antipatriotizam, te preko svojih zvaničnih glasila pozvala autore da stvore patriotski, prikladan strip, dobili smo ovo. Sprdajte se vi, ali sem Supermena, nijedan drugi junak (Fleš?) ne beše brži od metka, sve do onog: "Mirko, pazi, metak!" "Uf, hvala, Slavko, spasao si mi život". Autor je, izgleda, proveo jedno vreme u četnicima. Na ovoj listi se našao zbog bizarnosti, i potpunog zaborava nakon zastrašujuće popularnosti.

1) "Traper Keri" (Tiziano Sclavi, braća Di Vitto...)
Sasvim zasluženo prvo mesto, kao "panceri" na netom završenom svetskom prvenstvu u jurnjavi za loptom. Ovo je možda bio jedan od prvih stripova koje je u svojoj karijeri potpisao Sclavi, tek jedna skica za buduće uspehe, tipa Dilan, ali način na koji je Keri došao do nas, čitalaca, je nedopustiv. Išao je kao dopuma stripova o Komandantu Marku (EsseGesse), i tako postao prvi strip koji ide kao dopuna daleko lošijem stripu nego što je on sam. Nije Mark loš, ali je izmislio "copy-paste" izraz. Priča o traperima koji susreću demone možda nije legla baš svakome, ali... HALO, da li se čujemo? Ovde govorimo o Sklavijevom stripu koji, sve do nedavno, nije ni imao svoje sopstveno, zasluženo izdanje. Sramno.

I, za kraj, mala informacija u vezi naslova teksta. Kit Teler je jedan od onih simpatično bebećih stripova, a epizoda "U palati" stvarno postoji u okviru ovog serijala. Kita je, prosto, kita. Upala je mnogima, od strip izdanja, autora, čitalaca, do onih koji pišu komentare. Srdačan pozdrav, čitajte stripove, bolje nego da drugi čitaju vas.

Milan Katić