Tamne i kožne odore, kreoni, natapirane kose i cipele sa platformama tempirane za gotičarsko-mračnotalasni praznik kome sinoć prisustvovasmo. Mesecima je, još od prve najave, 9. mart 2024. stajao obeležen kao crno slovo u kalendarima pristalica ove supkulture, ali i ljubitelja takvog zvuka, jer su se u Beograd, posle 15 godina, vratili darkvejv pioniri Clan of Xymox. Četvoročlani holandski sastav, oformljen u prvoj polovini osamdesetih, odsvirao je odličan koncert, u trajanju od skoro dva sata, u gotovo ispunjenoj Zapa bazi, „na opštu radost svih prisutnih”. Ali nećemo u PGP, već idemo na izveštaj, reč po reč, red po red.

Veče je otvorio beogradski sastav Asphalt Chant, verovatno jedini aktivni got/darkvejv bend u prestonici Srbije. Ekipa ispred bine ih je prihvatila jednako dobro kao, kako će se ispostaviti, hedlajnera. Čak im je, eto, na kraju data prilika da odsviraju još jednu bonus stvar, kada su već pomislili da je to – to. Super uvertira u poslasticu koja će uslediti.

A torta sa tamnim šlagom i crnim svećicama, izneta je pred entuzijastičnu masu, neki minut posle 22h. Četvoročlani darkvejv veterani – Clan of Xymox, predvođeni gitaristom i pevačem Ronijem Muringsom, u ritmu kratkog intra, nonšalantno su išetali na binu. Ovo je njihov drugi nastup u Beogradu, ali je jedino frontmen grupe bio u sastavu i 2009. u Domu omladine. Ostatak ekipe je nov, ali ih to nije omelo da bas gitarom, elektronskim bubnjevima, kontrolerima i sintovima, raznim efektima i šarenišom of frizura, od nularice, do nekovencionalne čirokane, upotpune užitak.

foto: Zappa baza
Nastup su otvorili pesmom „Love Got Lost”, da bi se onda bacili na „There’s No Tomorrow”, „Innocent” i „Your Kiss”. Publika se taman fino zagrejala kad je naišla „Jasmine and Rose”. Telefoni na gotovs. Vinuše se u zrak, kao da je neko dao znak, pištaljkom - na primer. Ronijeva komunikacija sa publikom je bila na zavidnom nivou. Trudio se da baci i pokoju foru, ali smo ga slabo čuli, pa i razumeli, jer je zvuk isprva bio poprilično ’nako. To se tokom svirke menjalo nabolje, a naposletku je bio baš kakav treba. Pitao je Holanđanin u jednom trenutku, pre nego što će odsvirati istoimene pesme, ima li u publici Luize ili Emilije, ali mrka kapa. Na narednom albumu napravite pesmu „Milica” ili „Ivana”, pa će biti javljanja. Sigurno. Kad smo već kod izdanja, Clan of Xymos nas je prošetao kroz dobar deo njihove prebogate diskografije. Mislim, kada bend snimi više od 15 studijskih albuma, par živih, nekoliko EP-jeva i pregršt singlova i remiksova, možemo samo kapu da skinemo. Mada, po meni, naklon do poda zaslužuju najviše zbog seške kod legendarnog Džona Pila na BBC-ju.

Inače, organizator, agencija Hengtajm, apelovala je na auditorijum da se suzdrži od pušenja cigareta u prostoru jer su članovi benda osetljivi na duvanski dim. Da li je molba uslišena? Pogađajte nijednom. Iako su nas pesmama provozali, kao na ringišpilu, kroz različite periode i faze grupe, nekako mi se čini da su na najbolju reakciju publike naišle pesme sa prvih albuma, posebno sa prvenca, koji, jelte, nosi isti naziv kao bend. E sa tog izdanja, objavljenog davne 1985. je pesma „A Day”, moj adut, kojim su, gistro, završili nastup posle nešto jače od sat vremena intenzivne svirke. Uz jedno veliko „hvala”, odoše ća. Ali ne zadugo. Vratili su se dodavši na „hvala” jedno „lepa”.

Bis je krenuo numerom „Obsession”, a nadovezale su se „Muscoviet Musquito” i „Michelle”. Roni se verovatno potajno nadao da će sa Mišel biti treća sreća, ali ipak ne bi – ni Fajfer, ni fliper (RIP Gru). Još jedan stari hit su ostavili za potencijalni novi kraj – „Back door”, sa drugog albuma „Medusa” iz 1986. Deža vi. Ponovo se ekipa sklonila sa bine i opet na istu vratila. Drugi bis, jer smo i te kako zaslužili. Krenuli su sa još jednom starom, dobrom pesmom „Stanger”, koja tako lepo miriše na New Order i taj elektro momenat, da je to neverovatno. Usledila je numera „Lover”, a zatim „Lockdown”, sa poslednjeg albuma „Limbo”, iz 2021. godine, kojom su namakli zavese na ovaj izvanredni koncert. Da ne bi otišli praznih ruku iz Beograda, kao suvenir su poneli jednu grupnu fotografiju sa masom koja je ostala do kraja, na deset minuta do ponoći.

Svako ko je bio sinoć na koncertu holandskih got, darkvejv, elektro legendi Clan of Xymox, verujem da se, prvenstveno, lepo proveo, pa i da je poneo kući lepu uspomenu. Sudeći po izrazima lica muzičara, mislim da su i oni bili zadovljni. Ako ništa drugo, makar su se nafotografisali beogradskih zgrada i građevina, koje su odmah objavili na Fejsbuku, a u jednoj pauzi između pesama ih i pomenuli. Možda im taj beogradski arhitektonski kreativni haos posluži kao inspiracija za trake na narednom albumu, pa se vrate brže nego sada. Do tada ćemo uživati u sećanjima na 9. mart 1991 2024. godine.