U svetu fantazije, Roy Batty ("Blade Runner" 1982.) nije prvi android koji je pustio suzu. On nije prvi izmaštani lik zaokupljen svojim poreklom i neprestanim nastojanjima da shvati ulogu u društvu koje ga prepoznaje samo kao uhodu, proganja i sa kojim je u komplikovanim odnosima.

Roy je ograničeno vreme na Zemlji pokušao da iskoristi ne bi li produžio svoj životni vek, nadajući se pomoći onoga koji ga je stvorio, ali je nailazio samo na prepreke. Zato je pribegavao ekstremnom nasilju, uglavnom prema onima koji su hteli da ga unište - ljudima.

Paradoksalno, koliko god je mrzio ljude, želeo je da bude jedan od njih i da oseti iskustvo pravog života bez ograničenog roka trajanja. Jednom androidu - Visionu, to je pošlo za rukom 1968. - 14 godina ranije.

Uprkos tome što je bio sintetizovano biće, programirano da uništi "Osvetnike", njegova sudbina se preokrenula kad su upravo oni - njegovi najveći neprijatelji, odlučili da ga uključe u svoju super-herojsku grupu.

Pre toga su morali da ispitaju njegove moći, kao i samo poreklo. Kad su primetili da nedostaje mapa mozga "Wonder Mana" shvatili su da je android zapravo Ultron i da je to što je stajalo pred njima njegova peta verzija, da se sam nadograđivao, nakon što je preuzeo "moždanu mapu", stvorio karakter "Visiona" i usput se poboljšavao, ali i sticao neke važne, ljudske osobine, poput empatije. To je bilo ono što je prevagnulo i uverilo "Osvetnike" da je ovaj android savršen za njih.

Vision je bio zatečen obrtom događaja, delimično zato što nije imao neka ključna sećanja na to ko je bio, a "Osvetnici" su mu pomogli da ih povrati... Nakon dirljivog primanja u družinu, uz mnoštvo duhovitih opaski, Vision je bio dirnut jer se prvi put osećao kao čovek. Usled navale emocija, napustio je sobu pred iznenađenim "Osvetnicima".

Iako mu je glas bio robotski ravan i hladan, suze koje su navrle bile su jasan pokazatelj snažnih emocija koje su ga na kraju savladale. Tako smo dobili najlepši crtež u svesci "Avengersa" (novembar, 1968) #58, kom je život udahnuo legendarni John Buscema... Priču "Even an Android Can Cry" je napisao Roy Thomas. 

Tatjana Smiljanić