Nekro Batica nije novo ime na našim stranicama a pogotovu nije malobrojnoj domaćoj publici zainteresovanoj za nešto opskurnije, eksperimentalne i bučne pravce. U stvari, Nekro Batica je jedan od poslednjih mohikanaca poslednjeg talasa noiza, dark ambienta, industriala i sličnih zvukova. Većina te ekipe se polako povukla sa scene i njihovo oglašavanje je više na nivou incidenta nego redovna pojava. Nije da nema inspiracije ali se uglavnom nema vremena. Daleko od toga da Batica ima vremena na pretek ali ono što ga izdvaja je to što ga još uvek drži entuzijazam da uradi nove stvari.

"Totentanz" je novi EP koji donosi dve prilično usklađene numere. Nekro Batica je na ovom izdanju čini se nikad mračniji, nikad tiši a zapravo nikad glasniji. Pogledajte samo naslovnu na kojoj se jedva nazire postrojenje koje je delom i bilo inspiracija za ovo izdanje. Same numere su vrlo tihe, duge i bez puno dinamike. Kao da "slikaju" pustoš i ono što nas kao ljude čeka ako se ne opametimo.

Da, ovakvi vizuelni i zvučni motivi su već korišćeni, teme su takođe obrađene i u mejnstrim kulturi ali, da li smo išta iz svega toga naučili? Beše Branko Miljković je rekao: "treba sve ponovo i drugačije reći"? Treba. I opet, i opet, i opet, dok god ne shvatimo. Teme ekologije su sve aktuelnije. Blizu Požarevca (odakle je Batica) je Kostolac. Blizu je i Radinac i čuvena Smederevska železara. Tu su Zi Đin. Rio Tinto još uvek nije otišao...

"Winter's comming" је bio citat iz Igre prestola a vala i deo brojnih mimova. Sada zima dolazi (a pre nje i sa njom - i ekonomska i energetska kriza) ali se sve manje ljudi smeje.

Nisam puno puta preslušao ovo izdanje. Ali već nekoliko dana razmišljam o njemu. Treba li bolja preporuka?

Nenad