Priznajem, ovo je moj prvi susret sa Puškinom, ako izuzmemo Evgenija Onjegina kao obaveznu lektiru tokom nekih lepših vremena – a svi znamo kako se lektire tada (ne) čitaju.

Pikova dama je kratka novela sa elementima komedije, trilera i fantastike, sa pohlepom kao glavnim motivom. 

POHLEPA

Priča se otvara Hernanom, ruskim aristokratom nemačkog porekla, koji posmatra partiju karata svojih sadrugova. Hernan se nikada ne kocka, jer “ne može da žrtvuje ono što mu je preko potrebno zbog nade da će steći suvišno“. Međutim, ubrzo mu se čitav pogled na ovu temu menja – saznaje da postoji stara grofica koja poznaje tajne karata, i koja je nekada davno uspela da osvoji čitavo bogatstvo odigravši samo jednu partiju. Saznavši to, Hernan se upušta u krajnje riskantnu igru obmane, skrivanja i provalništva kako bi došao do grofice i saznao njenu tajnu.

Interesantno je da sam većinu ove novele, uprkos temi kojom se bavi i događajima koji slede, doživeo kao dobro promišljenu komediju. Stekao sam utisak da je Puškin, dok je pisao Pikovu damu, imao đavolski smešak na licu a meni je ostalo samo da ga oponašam tokom čitanja. Ponašanje i život ruske aristokratije opisuje na način koji ih dovodi do stanja komične groteske, a kontrasti koje uvodi još više naglašavaju stanje aristokratskog društva.

KONTRASTI

Pomenuti kontrasti su uglavnom tu da naglase izopačeni mentalitet aristokratije, a ne mogu da se otmem utisku da se ni danas, posle skoro 200 godina, nije mnogo toga promenilo.

Siromaštvo/Bogatstvo – Jedna od glavnih tema biće ove dve suprotstavljene strane. Kao što to u životu biva, bogati će iskoristiti naivne i siromašne, u ovom slučaju pod velom požude.

Lucidnost/Ludost – Puškin dosta toga ostavlja neotkriveno na kraju, uvodi vidovitost putem snova, karte koje su žive, a upoznaćemo i jednog duha. Da li je to karma došla po svoje ili je sve proizvod mašte antijunaka Hernana, ostaje na nama da zaključimo.

Realnost/Fikcija
– U nekoliko navrata Puškin će preispitati validnost naratora, uplićući diskusiju o ruskoj književnosti i njenoj vrednosti. Sam Hernan će zapisati beleške o svom iskustvu kada je doživeo vrhunac pohlepe, što će ga činiti krajnje nepouzdanim naratorom.

ZAKLJUČAK

Puškin obrađuje dobru staru temu pohlepe, gde siromašni žele samo jedno, a bogati sve. Uplićući triler, fantastiku i prikrivenu satiru u priču uspeva da na originalan način približi smrtni greh čitaocu, koji je primenjiv i dan-danas.

Jako kratke forme, a opet celom svojom dužinom ispunjena neizvesnošću i uzbuđenjem, Pikova dama je siguran dobitak.
 
Dušan Prvački