THE MATRIX RESURRECTION (2021) – Crvene pilule za lilule



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Crvena pilula je ovaj put bila cijanid pomešan sa lekovima za duboku narkozu. Ima jedan izraz na engleskom koji dobro opisuje ovakve filmova a to je „mixed bag“, dakle ne „mačka u džaku“ već mešana roba, za svakog ponešto, i dobrog i lošeg. 


Neverovatno je koliko Matrix Resurrection 20 godina kasnije deluje neurgentno i redudantno, skoro pa samo redistibucija starih ideja i koncepta u novom ruhu koja nema svoj identitet i samosvojnost, koliko god su Matriksi egzistirali u nekom svom stilskom koordinatnom sistemu stilizovanih crnih kaputa, sjajno snimljenih borilačkih koreografija i brutalno postavljene i razigrane sloumoušn akcije, toliko ova Četvroka nema ništa svoje, ništa što bi je stilski definisalo kao bitan film, osim možda meta samorefleksije i samosvesti da Matriks postoji i da se sada s time mogu sprdati u stilu Dedpula.

I dok je akcija bolno neinspirativna i rupa koju ostavlja Lorens Fišburn jednostvano neispunjiva novim glumcem kome je dat protagonizam fikusa u uglu sobe, dok Džonatan Grof kao novi Smit jednostvano ne pije vodu, scenario ima neke potencijale koji su se u boljem filmu mogli dublje istražiti i koji nisu za bacanje, npr. ideja da su ljudi i neke mašine udružili ili ceo koncept po kome Neo i Triniti bivaju vraćeni u Matriks da žudnjom jedno za drugim održavaju energetsku vrednost sistema viralnom.

Čak i poslednja trećina filma evocira akcijom i energijom (ali i stilom) scenu potere auto-putem iz drugog dela i podseća kakav je ovo film mogao da bude da su svi elementi (dakle, i druga rediteljka Vašovski, i Hugo, i Fišburn) bili na okupu, bio bi ovo jedan simpatičan nostalgični trip, osim što je ovako bledo i očigledno ostvarenje urađeno da se na novootrkivenu Rivsovu „Džon Vik“ popularnost vaskrsne iz groba još jedna franšiza (veza sa Vikom produbljena je i činjenicom da reditelj Vika Čad Stahelski igra Trinitionog Matriks muža).

I dalje je Matriks simbol potlačenog kapitalističkog društva ili možda samo metafora za trans osobe u pokušaju borbe za sopstveni identitet, ali da li je ikoga u 2022. godini za to sada briga?

Slobodan Novokmet



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

10 najčitanijih

Arhiva