Kira Džejn Bakston je autorka koja je vodila vrlo neobičan i uzbudljiv život u želji da se pronađe. U njoj su se konstantno sukobili želje i mogućnosti, sve do 2019. godine, kada je objavila svoj prvi roman – Kraljevstvo slepih, pravu pravcatu basnu za odrasle.

Sličan život vodi i glavni lik ovog romana, ali postoji jedna bitna razlika koju ćete saznati ubrzo.
 
SER

Oklevam da nastavim jer se plašim da ćeš me osuditi i da nećeš hteti da čuješ ostatak priče. Međutim, u duhu potpune otvorenosti, osećam dužnost da ti ispričam istinu o svemu. Zaslužuješ je. Zovem se Seronja i ja sam američka vrana.

Da, glavni lik Kraljevstva slepih je vrana po imenu Seronja, skraćeno Ser. Ali on nije bilo kakva vrana – živi u kući u Sijetlu sa svojim prijateljem, Debelim Džimom koji je kreten (tako zove ljudska bića jer ih Debeli Džim tako zove) i Denisom koji je pas rase Svetog Huberta. Poprimio je kretenske navike, kretenski način razmišljanja, a čak i način govora – psuje kao kočijaš. U slobodno vreme gleda Diskaveri i Histori Čanel, najviše voli da jede smoki, a često posećuje i zoološki vrt gde se ruga pingvinima koji su mu besmisleni jer ne umeju da lete.

Sve se jednog dana menja kada se Debelom Džimu dogodi nešto neočekivano – ispada mu oko iz očne duplje, i telo kao i psiha počinju da mu se raspadaju. Postaje krvoločni zombi i napada Sera i Denisa. Ser nam na svoj jedinstven način prepričava šta se nakon toga desilo.

KRIZA IDENTITETA

Mrzim vrane. Mrzim sve u vezi s njihovim groznim i mračnim trikovima i neznanjem. To je jedna ograničena vrsta, primitivna, i s ptičjim mozgom. Grlo mi je zatreperilo. Mrzeo sam taj deo sebe koji one prepoznaju i očajnički želeo da skinem krila, hodam na dve noge i imam neograničenu maštu. Smučilo mi se više da budem pomešana slagalica, sa delićima na više strana. Jednobojan, ali ne i jedno. Želeo sam da budem viđen, da izgledam, zvučim i ponašam se onako kako se osećam iznutra. Kao kreten.

Nakon incidenta sa Debelim Džimom, Ser i Denis bivaju primorani da napuste svoj dom u kom su proveli ceo život. Primećuju da su svi kreteni promenili psihofizički opis – zombiji lutaju po ulicama Sijetla, otkinuti udovi nalaze se na sve strane, mnoga mesta umrljana su krvlju – ljudskom i životinjskom.

Ser, kao vrana koja sebe više posmatra kao kretena nego kao pticu, ne može da se pomiri sa ovom naglom promenom. Pokušava da izleči kretene, da im nekako privuče pažnju, da izvuče bar neku ljudskost iz njih ali ne uspeva. Kada shvati da vodi jalovu borbu, u njemu se sudaraju dva talasa – kretenski i životinjski. Biva primoran da prihvati svoju životinjsku stranu, pridruži se jatu i bori za opstanak, jer u odsustvu kretena priroda dolazi po svoje. Vukovi se spuštaju iz planina u grad, divlje životinje beže iz zooloških vrtova, a kreteni zombiji su na sve strane.

Jedan od glavnih motiva Kraljevstva slepih je upravo kriza identiteta koja se dešava Seru i nemogućnost da se vrati u staro stanje svesti.

POETIČNOST PRIRODE

Na scenu je istupila nekakva srebrnkasta senka, donevši odluku umesto mene. Ženka leoparda bila je boje zimskog neba, krzna poškropljenog savršenim crnim tufnama. Bila je istovremeno i nežna i zastrašujuća, blago zaobljena sa pufnastim šapama – kanijama za oružje koje je izvlačila i vraćala. Kakav je to kontrast bio.

Ser dugo nije hteo da prihvati komunikaciju sa svojom vrstom, a kamoli sa ostatkom životinjskog sveta. On je kreten i to je to. Ali kada se nađe u realnoj, životinjskoj opasnosti, tada psovke i kretenski govor prestaju i na scenu stupa prava poetična proza. Primećuje i upija svaki mogući detalj prirode, i divi se čak i predatorima dok pokušava da spasi živu glavu.

Ovo je vrlo karakterističan stil kojim se Kira Džejn Bakston služi tokom celog romana. Ser, u zavisnosti od situacije, skače sa ljudskog govora: prostačkog, sirovog, surovo objektivnog – na životinjski: uzvišen, poetičan, magičan. Pravo je uživanje čitati oba ova stila koji su nekada izdvojeni, a nekada se spoje u prelepu fuziju. Ljudski je tu da unese malo humora u priču (Ser je urnebesan!), a životinjski da nas spoji sa prirodom takvom kakva jeste, bez uticaja čoveka i svega što čovek sa sobom donosi.

KRITIKA DRUŠTVA

Saosećao sam sa jadnom, lepom malom američkom pitbul terijerkom, koja ima ime, i koja je verovatno sve ovo vreme čekala da je njen kreten pronađe. A sada, svi smo znali šta će joj se desiti – video sam kako se to odvija u nekoliko Džimovih pornića u kojima je bilo više učesnika. Osetio sam ogroman ubod olakšanja što nisam žensko. Činilo mi se da biti žensko znači biti plen, čak i među sopstvenom vrstom.

Kraljevstvo slepih je puno kritike modernog društva, nekada direktnog, a nekada suptilnog, u zavisnosti od Serovog poimanja stvarnosti. Čitaćete o nasilju nad ženama, svirepim ubistvima, siromaštvu, nepravdi, krađi, sve kroz prizmu životinjskog sveta.

ZAKLJUČAK

U želji da budem kreten, zašto sam morao da poričem onaj deo sebe koji je vrana?

Kirin debitantski roman gromoglasno je ušao u modernu književnost svojim uvrnutim, ali snažnim i stabilnim stilom. Svakome bih preporučio da pročita Seronjine memoare. Za mene je ovo roman godine, i sigurno ću mu se vraćati svako malo.

Kraljevstvo slepih nikoga ne ostavlja ravnodušnim, pa čak ni kretene poput nas.

Dušan Prvački