U Somboru je proteklog vikenda (14-16. maj) održan 6. somborski internacionalni festival stripa i fantastike. Prva dva dana festivala su protekla u znaku stripa – posetioci su mogli da uživaju u izložbi u somborskom muzeju, da se upoznaju sa radom različitih izdavačkih kuća koje se bave objavljivanjem stripova i da prisustvuju tribini o domaćem stripu u doba korone.

Poslednji dan festivala je za one koji su orijentisani ka fantastici bio pun pogodak – organizatori su se potrudili da dovedu Gorana Skrobonju koji je predstavio svoj višegodišnji rad u domenu srpske fantastike, i pre svega novi roman – Firentinski dublet: Sfumato, prvi deo dvoknjižja koji je napisao zajedno sa svojim prijateljem i kumom Ivanom Nešićem, koji je i sam pisac žanrovske književnosti.

Kao što su i moderatori u uvodnoj reči primetili, Goran Skrobonja je izuzetno svestran autor – bavi se pisanjem, prevodilaštvom, uredništvom, muzikom,... “Ko voli fantastiku mora da bude svestran”, primećuje Skrobonja, a zatim objašnjava da fantastiku sagledava kao ogromno polje i ukoliko se autor drži jedne uske tema onda vrlo brzo iscrpi i sebe i čitaoce. Smatra da svako životno iskustvo doprinosi tome da delo bude živopisnije, zanimljivije i poučnije i da treba biti što svestraniji, i ne držati se jednog istog.

Pre skoro 35 godina u časopisu Sirijus objavljena je prva Skrobonjina priča, Poklon s neba, koju je napisao pod uticajem Blade runnera, Aliena i Stivena Kinga. Od tada je objavio 5 zbirki kratke proze, isto toliko romana, mnogo antologija kratke proze, i preko 150 knjiga koje je preveo za naše tržište. Iako mnogi misle da je poslednja godina bila nepovoljna za književnost, pisci i prevodioci su mogli da se posvete svom radu. Skrobonja je za izdavačku kuću Laguna objavio dve knjige u prošloj godini – zbirku kratke proze Klopka i već pomenuti roman Firentinski dublet: Sfumato.

Firentinski dublet: Sfumato predstavlja prvi deo dvoknjižja, pri čemu je i drugi deo knjige, Kjaroskuro, završen i trenutno se nalazi na lekturi i najverovatnije će se pojaviti u knjižarama u toku leta. Skrobonja priznaje da je ovaj knjiški projekat bio nešto sasvim novo za njega – da nije imao prilike da iskusi pisanje u korporaciji sa drugim piscem. Sama ideja je potekla od Ivana Nešića pre nekih 10 godina kada je Skrobonja planirao da za vlastitu izdavačku kuću, Paladin, objavi dve antologije priča o vampirima. Nešić je došao na ideju da za antologiju napiše novelu o Milovanu Glišiću kao prvom profajleru u istoriji kriminalistike, pri čemu bi on prvo pomagao srpskoj policiji da uhvati Savu Savanovića – serijskog ubicu koji svoje zločine maskira kao napade vampira, a zatim bi bio pozvan u London da pomogne Skotland Jardu da reši slučaj Džeka Trboseka. Skrobonja se ponudio da ovo zajedno pretoče u roman, i inspiracija za ovo delo je počela da nadolazi sama jer je epoha u kojoj je radnja smeštena sama po sebi bila živopisna.

Koliko je istraživanje izuzetno bitno za nastanak bilo kog književnog teksta koji počne da piše, Skrobonja je prikazao kroz priču i anegdote o nastanku Sfumata. Za oslikavanje Srbije iz perioda kralja Milana, Skrobonja je pribavio dnevnike Tase Milenkovića, prvog učenog srpskog policajca koji je opisivao celu situaciju u tadašnjoj Srbiji – kazamate, kažnjenike, policiju,... U Londonu je čuveni pisac Kim Njumen podelio sa njim iskustva koja je stekao dok je pisao roman Anno Dracula. U Londonu je Skrobonja nabavio gomilu literature o Londonu iz tog perioda, Vajtčapelu, detektivu Edmundu Ridu (on je na ulicama Londona ispitivao svedoke i pokušao da uhvati Džeka Trboseka, a u slobodno vreme se bavio letenjem u balonu),... Skrobonja se sa osmehom priseća anegdote kada ga je kasirka u knjižari u kojoj je odabrao sve te knjige pitala da li je on „trbosekolog“. Međutim, ni Skrobonja ni Nešić se nisu bacili na pisanje ove knjige sve do pre nekih godinu dana. Skrobonja primećuje da su neke stvari pokrenule pisanje ove knjige – kao npr. uticaj biografije Leonarda da Vinčija, Voltera Ajzaksona, koju je prevodio za Lagunu, u kojoj se opisuje momenat kada da Vinči i Mikelanđelo istovremeno slikaju dva murala/freske u palati u Firenci. Leonardo je imao naviku da piše svoja zapažanja u beležnice, a Skrobonja se zapitao šta bi bilo da je i Mikelanđelo radio istu stvar. I upravo ta ideja o njihovim beležnicama se ugnezdila u samom romanu. Oba autora su radila studiozna istraživanja, tako da će se, između ostalog, čitaoci susresti sa Orijent ekspresom, u kome Glišić upoznaje Brema Stokera koji se sa suprugom vraća iz posete Transilvaniji, i u romanu je upravo Glišić taj koji Stokeru daje ideju da piše roman o vampiru. Skrobonja napominje kako istraživanje nije jednostrano jer pisci prilikom istraživanja naiđu na gomilu podataka i nekada se neki od tih podataka sami nametnu i uslovljavaju promenu samog toka romana. Tako im se, na primer, nametnuo lik francuskog arheologa – Žane Magre Delafoa, žene koja je bila nešto poput Indijane Džonsa. „Uvek se desi nešto što će da vas odvede na neku drugu stranu ili zavede malo...“, kaže Skrobonja.

Firentinski dublet se dešava u prvoj polovini 1889. godine (radnja počinje nekoliko dana pre abdikacije kralja Milana) i Skrobonja primećuje kako je to bio veoma fascinantan istorijski period pun neverovatnih ličnosti i da nije bilo potrebno puno izmišljati već samo odabrati osobe koje će biti upletene u samu priču. Od cele plejade likova samo su dva lika (a ukoliko se računa i Sava Savanović – tri lika) izmišljena. On napominje da ovaj roman ne treba sagledavati u ključu alternativne istorije, već tajne istorije (ono što se nalazi u romanu se sigurno nije desilo tako, ali se to ne može dokazati). Dok su pisali, Skrobonja i Nešić su vodili korespondenciju putem mejlova, i Skrobonja kaže kako je on uglavnom pisao delove koji se dešavaju u momentu odvijanja glavne radnje knjige, dok je Nešić pisao flešbekove. Naravno, oni su komentarisali tekstove jedan drugome, razmenjivali ideje,... i Skrobonja primećuje kako se u prvom delu može naslutiti koje delove je koji od njih dvojice pisao, dok to u drugom delu baš i nije moguće. Na kraju, njihov zajednički rad je iznedrio knjigu koja ne može lako da se uklopi u žanrovske niše - ona je tajna istorija, triler, horor, pa čak i SF. Koncipirana je tako da drugi deo razrešava sve, ali ostavlja čitaoca da traži još. Nakon vrlo povoljnih reakcija čitalaca, Skrobonja sa osmehom na licu priča kako mu je Nešić nabacio kako bi mogli da napišu i nešto o Glišićevim avanturama u Rusiji. Međutim, ni jedan ni drugi autor nisu sigurni hoće li biti ikakvih nastavaka.

Za kraj, Skrobonja je otkrio da će do kraja godine Laguna objaviti još jednu njegovu knjigu. U pitanju je proširena verzija novele sa motivima vezanim za irsku mitologiju, koju je napisao za Kosingas zbirku kratke proze koju je uredio Aleksandar Tešić. Skrobonja je hteo da tu novelu uključi u Klopku, ali su ga urednici iz Lagune ohrabrili da proširi priču i objavi kao samostalnu knjigu.

U nešto više od pola sata, Goran Skrobonja je kroz priču o svom delu pokazao svoj entuzijazam i svestranost. Njegova priča je bila toliko interesantna i ubedljiva da se čini kako svi posetioci ovog segmenta festivala koji su imali u planu da sačekaju sa čitanjem Sfumata sve dok ne bude objavljen i drugi deo knjige, više neće moći da izdrže i da će odmah kročiti u ovu tajnu istoriju. Po svemu sudeći, Skrobonja i Nešić su nam pripremili pravi spektakl.

Kristijan Vekonj