Pročitavši prvi put u životu roman „Da li androidi sanjaju električne ovce?“ Filipa K. Dika po kome je snimljen možda jedan od ponajboljih SF filmova svih vremena „Blade Runner“ (1982) ostao sam manje-više iznenađen činjenicom koliko je, u stvari, film samo površna i labava adaptacija romana, od koga pozajmljuje osnovnu premisu, ali ne razrađuje niti ulazi u niz sitnih detalja koje roman čine dosta kompleksnijim (što u adaptacijama nije zapravo ništa neobično) i koje pitanja identiteta i čovečnosti dovode do zadivljujućih granica.


Da navedemo samo neke naizgled banalne promene u odnosu na roman – radnja se dešava u San Francisku 1992. nasuprot filma koji je već poznato smešten u Los Anđeles 2019. godine.

  • Rik Dekart je u romanu opisan kao okrugli, neupečatljivi čikica oženjen ženom po imenu Iran. Lik Rejčel postoji, ali ona nije predmet Dekrtove idealističke ljubavi, već skoro način da se Dekart uveri u savršenstvo modela andoida Neksus 6 i da stekne neku vrstu epmatijske otpornosti prema činjenici da mora da „povuče“ 6 njih tako što će voditi ljubav s njom (ne bi li dokazao da je sposoban da se emotivno distancira od tog čina).
  • Rejčel (u filmu Šin Jang) i Pris (u filmu Deril Hana) zapravo su jedan te isti model andoida, tj. izgledaju identično.
  • Roj Bati (Rutger Hauer u filmu) pojavljuje se tek u poslednjoj trećini romana, njegov lik je nedovoljno razrađen i nema ni izbliza značajan protagonizam kao u filmu, u romanu ga Dekard relativno lako ubija, a cela klimaktična scena na krovu napuštene zgrade čisto je scenarističko prepevavanje i nadogradnja.
  • Ono što film ne uspeva (ili prenebregava) da razradi, verovatno osećajući da je filmski neatraktivno i pomalo bizarno, jeste činjenica da se roman manje-više vrti oko Rikove težnje da postane staratelj/vlasnik neke životinje (setimo se scene sa sovom u filmu). Naime, distopijski svet je svet bez životinja koje su mahom izumrle, pa posedovanje neke žive jeste znak klasne superiornosti. Međutim, čovečanstvo se dovija tako što korporacije prave životinje-andoide koje se mogu kupiti po paprenim cenama zabeleženim u katalogu koji se tretira kao Biblija. Rik deo svoje humanosti koja je stalno na kušnji zbog posla kojim se bavi vezuje za posedovanje i negu određene životinje (roman počinje njegovom brigom za ovcom, kulminira kupovinom koze koju Rejčel iz osvete ubija, ne bi li završio posedovanjem žabe krastače) što nosi u sebi poluekološku i polufilozofsku poruku o tome kakav je odnos čoveka prema živom svetu koji ga okružuje i šta je bit njegove humanosti (naime, na neki način devastirano čovečanstvo na ovaj način nije izgubilo vezu s prirodom, pa je ironično mikroinžinjeringuje u laboratoriji, dok svoj kompleks boga pokazuje kroz manufakturu andoida koji obavljaju robovske poslove za njih u kolonijama).
  • Deo romana koji se u filmu takođe previđa jeste da je svet „Istrebljivača“ zapravo svetu u kome vladaju dve suprotstavljene sile, s jedne strane kvazireligija Mercerizam koja teži da ujedini sve ljude u neku vrstu ematijske sile/kruga, a druga je TV voditelj zabavljač Baster Prijateljski koji je skoro 24 sata na jedinom kanalu i koji drži ljudstvo u konstantom stanju poluanestezije svojim šou programom. Zabavljačko-grandovska šarada Bastera Prijateljskog u totalnoj je opoziciji sa Mercerizmom (koji Baster pokušava da detronizuje kao neku vrstu Čarobnjaka iz Oza), pa sukob ove dve sile za prevlast nad ljudskim dušama i nije ništa drugo nego sukob religije i pop-kulture nad onim što je ostalo od ljudskog ideala i moralnosti. 
Slobodan Novokmet 

Pročitajte i... 

Blade Runner: Kada film nadmaši roman
Sajber pankerisanje: Blade Runner
Roy Batty - More human than human